NEKAD BILO Na Stanovima se okupila generacija nogometaša Zadra rođenih od 1976. do 1979.

Zadarski nogomet danas živi od uspomena na dobra stara vremena. Jer stvarnost vjerojatno nikad nije bila lošija. U gradu su četiri kluba koji imaju seniorsku momčad, od kojih su Zadar u četvrtom, Dalmatinac i Abeceda sporta ZDC u petom, a Arbanasi u šestom ligaškom rangu. Puno je djece koja treniraju nogomet, ali sljedeće sezone Zadar neće imati predstavnika ni u jednom od tri najjača nacionalna ranga, Prvoj NL juniora, kadeta i pionira. A kako je to nekad bilo prisjetili su se igrači danas nepostojećeg NK-a Zadar, koji su se okupili na pomoćnom igralištu na Stanovima. Riječ je generaciji igrača rođenih od 1976. do 1979. godine.

– Mi smo oni koji su gutali prašinu po parku i trenirali između uzbuna. Skrivali se po skloništima i čim je bila prva prilika uzeli bismo loptu – kaže Josip Dadić, danas trener najmlađih uzrasta i seniora Arbanasa. Ideja o okupljanju nije od jučer, ali prije nekoliko godina planove je poremetila korona.

– Pokušali smo doći do što više igrača rođenih u te četiri godine. Odazvalo nas se oko 25, 26. Otprilike još toliko nije moglo doći. Od trenera došao je Goran Vidov. Nažalost, izgubili smo kontakte nekih igrača. Ali neka ovo bude početak i nadam, se da ćemo se okupiti barem jednom godišnje. Svakako, u još većem broju – dodaje Željko Bušić.

Ništa bez Zadra

Društvo je odigralo trening utakmicu, nakon čega je uslijedio, kako se to kaže prigodni domjenak.

– Jako su nam lijepa sjećanja na vrijeme koje smo zajedno proveli u NK-u Zadar. Uvjeti za rad mlađih uzrasta i danas su daleko od idealnih, a nekad su bili puno lošiji. Kondiciju smo nabijali u Perivoju Vladimira Nazora, gdje smo sat i pol vremena trčali po zemlji i prašini i nismo se smjeli napiti vode. Ne znam kakve su to bile metode. Mi smo je zvali ruska škola. Danas se na treningu osvježavate svakih 15 minuta – ističe Dadić, koji se osvrnuo i na aktualni zadarski nogometni trenutak.

– Svi se nadamo iskoraku Zadra. Nažalost, ni ove godine nisu uspjeli, što je velika šteta za cijelu Zadarsku županiju. Nogomet bez pravog Zadra ne može napredovati. Kao roditelj volio bih s djetetom pogledati neku jaku utakmicu u svom gradu, a kao treneru želja mi je da najbolji mladi igrači idu u Zadar, i da se tamo razvijaju u klubu koji bi nam trebao biti nositelj kvalitete. Danas to nije moguće jer seniorski sastav u četvrtom rangu natjecanja nije privlačan mladom igraču, što je i razumljivo. Tako naša talentirana djeca odlaze u Dinamo, Rijeku, Hajduk, Osijek. a time nam nogomet u županiji jako puno gubi.

Veliki potencijal

Usporedba rada u školama nogometa nekada i danas…

– U naše vrijeme prva natjecateljska kategorija su bili mlađi pioniri i pioniri. Praktično prije 12. godine niste se imali gdje natjecati, osim na turnirima. I jedva smo čekali početak te lige. Danas djeca ligu imaju već u papalinama, gotovo da ne idu u školu, a igraju utakmice. I onda kada dođu do ozbiljnije razine već su zasićeni jer su odigrali na desetke utakmica i nogomet im je često sve manje privlačan. Teško je danas imati kadete u klubu, a o juniorima da i ne govorim. Naš je glavni motiv bio trenirati da bismo jednog dana igrali za Zadar. Nisu nas zanimali ni Hajduk, ni Dinamo, ni Real, ni Barcelona. Sve smo staviti u to da bismo stigli među prvih 11 najdražeg kluba – kaže Dadić ističući i poveznicu »ovog i onog vremena«.

– Zadar je uvijek imao dobre škole nogometa i dobre trenere. Onda su od klubova postojali Zadar, Bagat i Arbanasi, a danas ih je puno, posebno onih koji rade samo s djecom. Nas su trenirali velikani poput Tomislava Bašića, Miška Paunovića i drugih, a iz generacije je bilo šest kadetskih reprezentativaca. Nema razloga da ih i danas ne bude toliko – kaže Dadić, a Bušić dodaje:

– Skoro svako mjesto u Zadarskoj županiji ima lijepo uređeno nogometno igralište. To je veliki, ogroman potencijal. Ne znam gdje u Hrvatskoj, a i šire, ima više nogometnog talenta od Zadarske županije. Mnoge od nas je zaustavio rat, iako su neki imali dobre karijere. Nije naravno najvažnije da svi postanu dobri nogometaši, već prije svega vrijedni i dobri ljudi. Nogomet u tome može puno pomoći…

FOTO: MATE KOMINA

Popis igrača

Na okupljanju su bili: Krešo Orlović, Željko Bušić, Marinko Miočić, Ante Sikirić, Marin Rogić, Franko Ćurković, Alen Tršić, Ante Brala, Šime Masnić, Michael Miki Bajlo, Dragan Jokić, Mislav Maršić, Antonio Kvartuč, Nikola Veršić, Josip Miočić, Đulijano Krizman, Tomislav Zorić, Josip Lončar, Lorenzo Kajtazi, Ivan Kovačević, Damir Knežević, Josip Dadić, Neven Sadovski

Ostali članovi generacije: Antonio Župan, Šime Ivković, Zvonimir Jurić, Saša Bjelanović, Jerko Mikulić, Marin Klanac, Dado Klapan, Marijan Buljat, Krešimir Terkeš, Ante Galešić, Josip Modrić, Luka Hržina, Luka Lukić, Tome Kero, Marin Šokota, Darko Sturnela, Hrvoje Mažar, Kristian Hunček, Darko Nešović, Milan Jergović, Grozdan Kapović, Krešimir Šarić, Ante Medun, Karlo Mihić.

Treneri: pok. Miodrag Miško Paunović, pok. Davorin Matošević, pok. Tomislav Bašić, Siniša Paunović, Goran Vidov, Željko Živković, Žarko Anđelić.