Kada je bilo najteže obitelj mi je bila najveća potpora

U sezoni 2017./18. nastupao je za momčad Südtirol u trećoj talijanskoj ligi. Bio je standardan član prvog sastava za koji je upisao 30 utakmica i postigao pet golova. Činjenica da je u trećem rangu natjecanja, kao i to da je sezonu 2018./19. propustio zbog ozljede, nisu ga pokolebale u razmišljanjima kako će jednoga dana – biti bolje!

– Nikada nisam pomišljao odustati – kaže Martin Erlić (1998.), branič talijanskog prvoligaša Sassuola i hrvatske nogometne reprezentacije, s kojom je osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Kataru.

– U najtežim trenutcima u karijeri uvijek mi je na pameti bila moja obitelj. Tada i danas upravo su mi roditelji, braća i sestre (Martin je najmlađe, peto dijete u obitelji pr.a.), a sada i deset nećaka, bili i ostali najveća podrška. Upravo zbog obitelji sebi sam govorio kako treba ići naprijed i truditi se da bih jedan dan došao do najvišeg ranga.

Ipak, igranje za hrvatsku reprezentaciju je san koji se tek rijetkima ostvari.

– To je nešto posebno, nešto o čemu možete maštati, ali ste svjesni što sve treba proći da bi se to na kraju ostvarilo.

Liga nacija

Ulazak u društvo »vatrenih« dogodio se u lipnju ove godine kada je Erlić u debiju protiv Francuske na Poljudu odradio svih 90 minuta u Ligi nacija (1:1). Igrao je potom i u gostujućim pobjedama u Danskoj (1:0) te Francuskoj (1:0).

– Bio sam standardan u Speziji, a kako je bio kraj sezone, i imali smo četiri jake utakmice u deset dana, izbornik Zlatko Dalić je malo proširio kadar. Tako je pozvao i mene, a kako je s Francuzima u Splitu ispalo odlično, bio sam u prvoj postavi i na sljedeće dvije utakmice. Bili su to posebni trenutci karijere u kojima sam uživao. A još je na Poljud došla i moja obitelj.

U Erlićevom rodnom Tinju dugo će se pamtiti ovogodišnji doček u lipnju nakon završetka Lige nacije.

– Eh, jesu me iznenadili. Baš smo feštali.

Ulasku u A selekciju pomoglo je i to što je Erlić bio standardni član mladih nacionalnih selekcija od 17 do 21 godine.

– To su bili vrlo važni nastupi koji su me držali u kritičnim trenutcima u karijeri. Na kraju je sve ispalo kao prirodan slijed jer sam iz mlade reprezentacije, s kojom sam bio na Europskom prvenstvu u Sloveniji, ušao među »vatrene«.

Mundijal u Kataru, na kojem je u svih sedam utakmica bio na klupi, donio je novi veliki iskorak.

– Ostvarili smo sjajan rezultat, a po povratku u Hrvatsku vidjeli smo koliko je treće mjesto značilo našim ljudima. Svi koji smo bili u Kataru, od izbornika, stručnog stožera i igrača živjeli smo kao velika obitelj i to nas je nagradilo osvajanjem brončane medalje.

Najveći obrambeni teret iznijeli su središnji braniči Dejan Lovren i Joško Gvardiol.

– To što nisam dobio priliku igrati je potpuno nevažno. Lovren i Gvardiol su bili odlični i nisam se zamarao hoće li ući u igru ili ne. Najvažnije mi je da sam bio spreman, što sam i pokazao u zadnjoj trening utakmici sa Sudijskom Arabijom. Kako nas je na Svjetskom prvenstvu od početka išlo jako dobro nije bilo potrebe puno toga mijenjati.

Letvica očekivanja navijača od reprezentacije je sve viša.

– To je logično jer smo odlična momčad, koja je zasluženo na sedmom mjestu FIFA-ine ljestvice. Po kvaliteti mjesto nam je među deset najboljih na svijetu. Trebamo težiti još višim ciljevima jer mi to možemo i očekujem da ćemo to pokazati u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, kao i u završnici Lige nacije.

Popularnost

Uspjesi s reprezentacijom donose veliku medijsku popularnost, pa je Erlić od jednog od brojnih Hrvata u talijanskim (inozemnim) ligama postao lice s naslovnice.

– Dosta ljudi traži potpis, fotografiju i slično. Ne pada mi to teško i uživam u tim trenutcima. To je uvijek prilika za susret s ljudima, a ako ih moj potpis može usrećiti još bolje. To me podsjeća kada sam bio dijete pa sam želio imati nešto od naših reprezentativaca. Najvažnije je biti čvrsto na nogama, u čemu mi puno pomaže moja obitelj.

Prošlo ljeto Erlić se vratio u Sassuolo, nakon što je tri sezone bio na posudi u Speziji.

– Uvijek sam u životu išao stepenicu po stepenicu, a namjera mi je tako se ponašati i u budućnosti. Tako sam iz treće talijanske lige sa Spezijom došao do Serie A. Smatram da u životu, pa tako i u nogometu, treba ići malo po malo. Uvijek je lijepo kad postoji zanimanje velikih klubova jer to pokazuje da sam na pravom putu. Međutim, ne želim se previše obazirati na to. Skroman sam kao što sam bio uvijek, tako sam odgojen i namjera mi je takvim i ostati.

«Zeleno-crni« su stanku zbog Svjetskog prvenstva dočekali na 15. mjestu u Serie A, a Erlić je odigrao deset utakmica.

– Sassuolo je korak naprijed, iako mi je u Speziji bilo odlično i taj je klub obilježio moju karijeru jer smo iz druge lige ušli u prvu gdje smo imali dvije uspješne sezone u kojima sam bio član prve momčadi. Sa Sassuolom se nadam boljem drugom dijelu sezone, ne zaostajemo puno za klubovima iz sredine ljestvice i vjerujem da ćemo brzo krenuti još prema boljim pozicijama.