Igrao je na dva Mundijala, a Hrvatsku vidi kao uzor: 'Modrić je jedan od najvećih'

Prije proširenja Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija, u Concacaf zoni vodila se žestoka borba za treće mjesto koje je direktno vodilo na Mundijal. I to iz ciklusa u ciklusa. Meksiko i SAD su u pravilu bili pretplaćeni na prva dva mjesta, dok su mrvice ostajale za druge momčadi. I u takvim (ne)uvjetima Honduras je u ovom stoljeću povezao dva Mundijala, 2010. i 2014., što su im bili ukupno drugi i treći nastup na svjetskim prvenstvima, nakon premijernog koji su odigrali u Španjolskoj 1982. O svemu smo tome popričali sa Victorom Bernardezom, nekadašnjim stoperom Hondurasa koji je tijekom reprezentativne karijere upisao 86 nastupa za nacionalnu vrstu, nastupivši na oba spomenuta turnira.

– Bio je to nevjerojatan osjećaj, igrati u Južnoj Africi na Mundijalu. Za svakog nogometaša predstavljanje svoje zemlje na Svjetskom prvenstvu nešto je veliko, a za nas Hondurašane to je imalo još posebnije značenje. Južne Afrike sjećam se s ogromnom ljubavlju. Bio je to ostvarenje sna koji sam imao još od djetinjstva. Biti na Svjetskom prvenstvu, slušati himnu, vidjeti svoju obitelj i cijelu zemlju kako prati svaki naš korak… To su trenuci koji se nikada ne zaboravljaju. To je također bilo iskustvo koje me iznimno obogatilo, i kao igrača i kao čovjeka. Natjecali smo se protiv nogometaša svjetske klase i učili na svakom treningu i svakoj utakmici, govori nam ‘Muma’ Bernardez, koji je 2010. odigrao posljednju utakmicu u grupi protiv Švicarske, gdje je njegova reprezentacija osvojili prvi bod nakon uvodnih poraza protiv Čilea i Španjolske. Za četiri godine Bernardez je bio starter u sve tri utakmice (porazi protiv Francuske, Švicarske i Ekvadora), koje su mu ujedno bile i posljednje za La Bicolor.

– U Brazilu 2014. igrali smo protiv nogometaša iznimne kvalitete, ali ako moram izdvojiti jednoga, rekao bih Karima Benzemu. Bio je kompletan napadač – snažan, inteligentan, brz i s velikom sposobnošću kretanja između linija. Kao braniču, takav napadač ne dopušta da se opustiš ni na trenutak tijekom svih 90 minuta. Ne moraš paziti samo na to gdje se nalazi kada ima loptu, već i na njegova kretanja kada je nema. Upravo te takve utakmice čine boljim braničem, kazuje nam.

Nastupi u Europi

Okusio je Bernardez i europski klupski nogomet i to kao član Anderlechta, kasnije i Liersea.

– Moj dolazak u Anderlecht bio je prilika koju sam dugo tražio. Već sam imao iskustvo u Engleskoj koje nije prošlo onako kako sam očekivao, ali nikada nisam prestao raditi ni vjerovati da mogu igrati u Europi. Godine 2009. pojavila se prilika za dolazak u Anderlecht i u početku sam potpisao ugovor na šest mjeseci. Prilagodba nije bila laka. Dolazio sam iz Hondurasa, a odjednom sam se našao u Belgiji, s drugim jezikom, drukčijom kulturom i nogometom koji je bio puno taktički i fizički zahtjevniji. Osim toga, u početku sam govorio samo španjolski, što je dodatno otežavalo komunikaciju sa suigračima. Srećom, bilo je igrača poput Lucasa Biglije koji su mi puno pomogli s prevođenjem. Ali uvijek mi je jedno bilo potpuno jasno: treba raditi i iskoristiti svaku priliku. Znao sam da imam malo vremena za dokazivanje, pa sam se usredotočio na naporne treninge, natjecanje i borbu za svoje mjesto u momčadi, prisjeća se Muma, koji se kasnije pronašao u San Jose Earthquakesu, gdje je igrao više od pet godina.

Hondurasa na svjetskim prvenstvima nema od Brazila, a u međuvremenu su u toj zoni iskočili Curacao te Haiti, koji je baš ispred njih osvojio prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini.

– Mislim da Honduras ima talentirane nogometaše i igrače s velikim potencijalom, ali moramo nastaviti puno raditi na razvoju mladih. Veću važnost moramo pridavati mlađim kategorijama, edukaciji trenera i stvaranju boljih uvjeta za razvoj naših mladih nogometaša. Također mislim da moramo vratiti nešto što je oduvijek krasilo honduraškog nogometaša: intenzitet, disciplinu, natjecateljski mentalitet i ponos zbog predstavljanja svoje zemlje. Talenta imamo. Najvažnije je stvoriti strukturu koja će omogućiti da se taj talent razvija i da nogometaši spremni dočekaju profesionalni nogomet. Honduras se nalazi u trenutku u kojem su mu potrebni strpljenje, kvalitetno planiranje i dugoročna vizija, istaknuo je Victor.

Primjer za Honduras je – Hrvatska, mišljenje je Bernardeza.

Hrvatska – primjer

– Hrvatska je primjer kako jedna mala zemlja može konkurirati na najvišoj razini kada ima kvalitetnu generaciju nogometaša i, prije svega, jasno izgrađen identitet. To je reprezentacija koja je uvijek pokazivala karakter, taktičku inteligenciju i veliku sposobnost natjecanja na najvišoj razini. A Luka Modrić je za mene jedan od najvećih nogometaša svoje generacije. Izuzetno mu se divim jer nema samo talent, već i nevjerojatnu sposobnost razumijevanja igre. Njegova tehnika, pregled igre, mirnoća s loptom i liderske sposobnosti zaista su impresivni. Osim toga, činjenica da u svojim godinama i dalje predstavlja Hrvatsku pokazuje nešto u što sam oduvijek vjerovao: disciplina, profesionalizam i ljubav prema nogometu mogu produžiti karijeru na najvišoj razini. I danas je na raspolaganju hrvatskoj reprezentaciji i nastavlja igrati za AC Milan, što mnogo govori o njegovom mentalitetu i strasti prema ovom sportu, zaključuje.