Heroja zlatne generacije uspoređivali su s Robertom Carlosom, a ovo kaže o Vatrenima

Na Veliku subotu stigla je poruka od Arthura Boke – nema problema, odgovorit ću na pitanja uskoro. I što je kazao “afrički Roberto Carlos”, to je i ispunio! Ovaj Bjelokošćanin za vikend je s tribina gledao susret svog bivšeg kluba Stuttgarta i Borussije Dortmund, a nekada je raspoloženje cijelog Baden-Württemberga podizao svojim raskošnim predstavama na lijevoj strani, zbog čega je i dobio nadimak kakav ima. Uostalom, Roberto Carlos mu je “brat” po poziciji.

Boka je u Stuttgartu proveo osam bundesligaških godina, a prije Njemačke okušao se u Beverenu i Strasbourgu, gdje je mnoge skaute natjerao da zapamte njegovo ime. Stuttgart je reagirao najbrže, a Boka je s momčadi Armina Veha već u svojoj debitantskoj sezoni postao prvak Njemačke.

– Naš naslov iz sezone 2006./07. bio je sjajan, nezaboravan trenutak. Kada sam ostvario taj transfer, odmah sam shvatio da sam došao u veličanstvenu grupu igrača. Bilo je tu i mnogo iskusnijih igrača koji su nam pomagali da ostanemo fokusirani na pravi cilj. U svlačionici je vladala odlična atmosfera, ali i prava radna etika. Nikada nismo odustajali, uvijek smo željeli igrati lijep nogomet. Mislim da su nas do naslova doveli ozbiljnost i želja za pobjedom u svakoj utakmici. Bili smo fokusirani, mentalitet je bio izvanredan, a to nam je pomoglo da vjerujemo – a kada u nešto vjeruješ, to i ostvariš – govori Boka.

Nastupi na mundijalima

Boka je bio član prve generacije Obale Bjelokosti koja je izborila plasman na Svjetsko prvenstvo (2006.), a zatim je nastupio i na sljedeća dva Mundijala. O toj se momčadi govorilo kao o zlatnoj generaciji, no na svjetskim prvenstvima uvijek su zapinjali u skupini. Doduše, u Njemačkoj i Južnoj Africi nalazili su se u “skupinama smrti”.

– Nismo bili daleko od nokaut-faze ni na jednom prvenstvu na kojem sam sudjelovao. Na našem prvom Mundijalu bili smo u skupini s Argentinom i Nizozemskom, velikim nogometnim nacijama. Izgubili smo od obje reprezentacije, ali samo s golom razlike, dok smo pobijedili Srbiju i Crnu Goru. Mislim da nam je nedostajalo iskustva na velikim natjecanjima, ali samo sudjelovanje na tom Mundijalu skrenulo je pozornost na nas. I 2010. bilo je vrlo tijesno. Tada smo u skupini imali Brazil i Portugal te osvojili četiri boda. Remizirali smo s Portugalom, izgubili od Brazila i pobijedili Sjevernu Koreju, no presudila je gol-razlika u korist Portugalaca. Može se reći da nismo imali sreće jer su prošli isključivo zbog većeg broja postignutih golova. Slično se dogodilo i u Brazilu – pobijedili smo Japan na otvaranju, a zatim izgubili od Kolumbije i Grčke. Protiv Grčke smo igrali stvarno dobro, ali penal u posljednjoj minuti (koji je realizirao Samaras) nas je “ubio” – prisjeća se Boka, koji je čak pet puta predstavljao “Slonove” na Afričkom kupu nacija te igrao u finalu 2006. protiv Egipta.

– Moja najljepša uspomena s AFCON-a? Definitivno finale 2006., moj prvi Afrički kup. Dobro smo započeli turnir i igrali kvalitetno, no u finalu smo se susreli s Egiptom, domaćinom. Bila je to napeta i emotivna utakmica, ali oni su pobijedili nakon penala – kaže Boka, osvrnuvši se i na sadašnju generaciju Obale Bjelokosti koja će igrati na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.

Osvrt na sadašnjost

– Ova generacija je talentirana i preuzela je baklju od nas. Rade jako dobar posao, sazreli su i djeluju kao prava momčad. Izbornik je također bio član “zlatne generacije” – Emerse Fae. Vjerujem da ova ekipa može napraviti nešto veliko na Mundijalu – ističe bivši reprezentativac, zaključivši razgovor temom Vatrenih.

– Hrvatska ima iskusne igrače, poput Modrića i Perišića, i s njima je i dalje vrlo jaka. Posebno se sjećam Svjetskog prvenstva u Rusiji – zaključio je.