Četvrtak, 20. lipnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

32 C°

Suma sumarum

Nino Jerak: 'Drugo mjesto koliko je bilo blizu, toliko je bilo i daleko'

Autor: Alen Plahinek

24.05.2024. 09:57
Nino Jerak: 'Drugo mjesto koliko je bilo blizu, toliko je bilo i daleko'

Foto: Luka Jeličić



Prošlo je 20 dana otkako je seniorska momčad Zadra 1954 odigrala posljednju ovosezonsku utakmicu. Nažalost, otišlo se s porazom. Još veća žal je što će se kraj sezone pamtiti po njima, iako je prije toga gotovo pola godine sve funkcioniralo »kao po špagi«. Ipak, postoji itekako svijetla strana medalje. Bila je ovo najuspješnija sezona rukometaša Zadra u posljednjih gotovo 15-ak godina. Dojmovi se još moraju slegnuti oko toga što se u posljednjih gotovo osam mjeseci događalo u Mocirama, no kada se podvuče crta glavni trener Nino Jerak smatra kako je rezultat realan.


– Uzeli smo malu pauzu, sad ćemo se ovih dana polagano ponovno početi skupljati. Morali smo se svi malo odmoriti nakon ovog, najbolje rečeno, nesretnog, malo lošijeg završetka sezone kojem se nismo baš nadali. Uzimajući sve u obzir, kako se sve odvijalo zadnja dva mjeseca, rekao bih da je ovo bio realan završetak sezone jer prestali smo biti redoviti na treningu. Počeli su sezonski poslovi, kapetan Ivan Čirjak je radio jedan tjedan ujutro, drugi popodne pa onda je jedan tjedan mogao trenirati, drugi nije. Josip Maršan je dobio novi posao pa isto nije mogao više nego jednom-dvaput tjedno doći. Krenule su maturalne zabave, imao sam osjećaj da su neki dva-tri puta tjedno bili na maturalnoj i došlo je do opuštanja. U početku sezone je na trening dolazilo po 30-ak igrača, radili smo jako puno, što se na koncu vidjelo i na rezultatima. Možda tada nismo imali neke sreće da uzmemo još dva-tri boda više, ali nas je sreća i pomazila negdje pa smo uzeli bod-dva, gdje nismo trebali – objasnio je Jerak nastavivši kada je ta »harmonija« polagano počela kopnjeti.


Manjak koncentracije


– Početkom ožujka su počeli ti veći problemi, što se tiče redovitosti na treninzima. Kad niste na treningu redoviti, misli počnu lutati svugdje. Ovdje u Dalmaciji kad krene ljepše vrijeme, onda je to općepoznato. Nije to samo ove godine, ne sjećam se kad smo u završnici sezone bili dobri. Koncentracija nam je jako pala i to se posebno vidjelo u utakmici protiv Hrvatskog dragovoljca. Tu smo kriminalno odigrali, promašili smo, čini mi se, pet zicera u posljednjih pet minuta. Baš promašaji ogromnog broja zicera obilježili su tih zadnjih pet-šest utakmica. Rekao bih da je to baš stvar koncentracije.





Upravo zbog takvih detalja, žal je za eventualno još boljom pozicijom, ali i borbom za kvalifikacijama za Premijer ligu…


– Ulazili smo u te crne rupe sami od sebe, prije svega našom krivicom. Kažem, manjak redovitosti na treninzima i koncentracije na utakmici rezultirao je fizičkim i mentalnim padom. Kako se kaže, glave nam nisu više bile na mjestu. Šteta, mogli smo najvjerojatnije biti i drugi, ali očito nismo bili spremni – istaknuo je zadarski strateg.


Posebnu nervozu, ali i rukometnu čar, donosili su Zadrani svojim navijačima ove sezone jer su većinu utakmica »lomili« u posljednjim minutama susreta. Rijetko se događalo da se do posljednjeg sučevog zvižduka u Mocirama nije sjedilo na rubu stolice.


– U prvom dijelu sezone je to sve išlo na našu stranu. Dok smo trenirali kako je trebalo, utakmice smo okretali u svoju korist. Kao da Bog vidi, rekao bi Edin Bašić da je to karma, da se trudite i radite pa vas sreća »poljubi«, a kad se »zamjerite lopti« sreća okrene leđa i dogodi se da ne zabijate ono što inače bi inače. Dogodi se još koja tehnička greška ili neka usputna glupost i jedno se naslaže na drugo. Uvijek se sve isplati, dobar i dugotrajan rad se isplati, a kad se ne radi vrati se na drugi način – kazao je Jerak.


Ogroman pomak nabolje


Od priprema u kolovozu prošle godine do početka svibnja ove godine, momčad Zadra doživjela je jedan ogroman pozitivan pomak.


– Na početku sezone je još malo bilo teže. Edin i ja smo stigli na klupu seniora, dok se seniorska momčad prilagodila na nas dvojicu i mi na njih. Puno više se treniralo, bio je i veći broj igrača na treningu u odnosu na godinu prije. Malo smo se i mi tražili u svemu tome da probamo zadovoljiti svakoga jer smo spojili seniore i generaciju U-17. Morali smo dati priliku i jednima i drugima, tako da smo puno radili na trčanju kako ne bi bilo praznog hoda da netko ne stoji sa strane, jer to nije rješenje. Upravo zbog toga smo i odigrali velik broj pripremnih utakmica, osam ili devet, što nije bilo karakteristično za prijašnje godine. Kroz kola smo se dizali i tako smo se uspjeli posložiti. Dosta dobro smo krenuli u drugi dio sezone, ali onda nam se i dogodilo nekoliko ozljeda. Robert Nakić je odustao, Bartol Mikuljan i Dino Grbić se jače ozlijedili, ponekad sitna ozljeda, odsustvo s treninga i na kraju nismo pokazali ono što nas je krasilo u početku. Borbenošću i radom smo stekli neko ime i da druge momčadi strepe od nas – kazao je Jerak napominjući kako je najgore što će svi pamtiti posljednjih mjesec dana.


– Nažalost, to je tako i u životu i u sportu. Kad ste na vrhu svi vas tapšaju po ramenima, kad ste dolje svi vas rukama i nogama guraju još dolje. Ima uvijek ljudi koji vam žele dobro, a oni koji vam ne žele morate nekako okrenuti na svoju stranu.



Iako je ovo najbolji rezultat unatrag dosta godina, Jerak tvrdi da tek sad treba pokazati da nije slučajan.


– Drugo mjesto koliko je bilo blizu, toliko je bilo i daleko. Pružili smo priliku mlađim dečkima, oni koji su sada bili U-17 ili godinu prije, da sad ne nabrajam pa da ne zaboravim nekoga. Ti dečki nisu bili tu samo da dobe priliku, imali su velike minutaže, prelamali su neke utakmice, kao npr. Zamet u Mocirama, pa je bio i Dubrovnik, gostovanje u Rovinju… Praktički smo u početnoj sedmorci imali trojicu U-17 igrača. Ne znam je li bilo tko u drugi ligi to imao. Kad vidite ostale klubove koliko su i novaca uložili u plaće igrača i onda vidite sebe da ste s domaćim dečkima u vrhu. Kad ste ljuti onda ste malo i razočarani jer ste bili blizu, kad malo stanete i saberete misli onda shvatite da nije ovo tako ni loše – objasnio je Jerak najavljujući što sad dalje.


– Moramo prvo svi zajedno sjesti i popričati. Vidjeti s mlađima, sa starijima. Želimo li rezultat, moramo raditi. Jasno je da ne mogu dečki živjeti od rukometa, ali moraju se uskladiti poslovne obveze s rukometom. Ako klub može uskočiti i pomoći da se pokuša to uskladiti, probat će se nešto. Slijedi nam faza razgovora i pregovora. Nadam se da će okosnica momčadi ostati, dogovorili smo jedno pojačanje za sljedeću sezonu. Pokušat ćemo vratiti nekog Zadranina natrag kući.