"Vamos, vamos Argentina"

Vamos vamos Argentina, zaorilo se najvećim katarskom stadionom Lusail nakon što je Gonzalo Montiel zabio odlučujući jedanaesterac u finalu Svjetskog prvenstva u kojem je Argentina pobijedila Francusku sa 4-2 boljim izvođenjem jedanaesteraca.

Bilo je to nevjerojatno finale, ali i nevjerojatno ozračje na stadionu, prvenstveno zaslugom argentinskih navijača koji su prisvojili finale i donijeli malo južnoameričkog daška u Katar.

Luisal je zaista na trenutke zaista izgledao kao “La Bombonera” ili “Mas Monumental”.

Finalni ogled pratilo je 88.966 gledatelja, pri čemu je barem dvije trećina bilo na strani Lionela Messija i “Gauča. Prema nekim procjenama u Dohu je doputovalo oko 40.000 Argentinaca, ali je i većina domaćih navijača bila na strani Argentine.

U Dohi prije finala praktički bilo nemoguće kupiti išta s obilježjima Argentina, teško se dolazilo i do zastava.

Osim Maroka, koji je čitav turnir imao ogromnu podršku navijača, niti jedna druga momčad na ovom prvenstvu nije imala toliku “vojsku navijača”. Čak ni Engleska, čiji su navijači obično glasni tijekom velikih turnira, niti Nizozemska ili Njemačka, koje obično privlače publiku. Čak ni Francuska sa svojim sjajnim rezultatima, nije mogla natjerati svoje navijače da u većem broju stignu u Katar.

Nažalost, nije bilo previše niti hrvatskih navijača, skup i daleki put i još skuplji smještaj natjerali su hrvatske navijače na ostanak u domovini.

“U Argentini je nogomet poput religije, a reprezentacja je jedan je od rijetkih faktora ujedinjenja,” kazao je jedan od najvijača.

Jedna od najpopularniji argentinskih pjesama je “Muchachos” koja govori o navijaču koji je rođen u Argentini, zemlji Dijega i Lionela, koji nikada neće biti zaboravljeni.

Pjevalo se i “Vamos, vamos Argentina”, “Soy Argentino”, “Volveremos, volveremos a ser campeones”.