Kućni odgoj je baza, bez njega trener ne može puno

Skokovi u vodu generacijama prate zadarsku sportsku scenu, odnosno ona prati njih. Iako možda skokovi u vodu nisu sport koji »na prvu« djeci i roditeljima pada na pamet da bi ga trenirali, trag koji su ostavili na sportskim stranicama Donatovog grada je nevjerojatan. Malo je onih koji ne vole nalet adrenalina dobiven kada se skoči »bomba«, no za ono pravilno, ozbiljno bavljenje skakanjem u vodu potrebno je skokova i skokova, a o tome najbolje može posvjedočiti Marko Sutlović, nekadašnji skakač, a danas trener u Klubu skokova u vodu Zadar.

– Na prvoj godini studija su mi rekli da bi me htjeli vidjeti na bazenu i uz bazen, da objašnjavam mladima kako trebaju skočiti. Tako da je moja trenerska priča zapravo krenula s 18-19 godina života. Završio sam Kineziološki fakultet, radio kao kondicijski trener dugo vremena i spletom okolnosti završio u skokovima u vodu – započeo je Sutlović, dodajući kako mu niti jednog trenutka nije žao što je tako ispalo.

– Draž rada s mlađim dobnim kategorijama, uzeti dijete od malena i razviti ga do osobe od 18 godina je neprocjenjivo. Način na koji utječete na to dijete, njegov proces odrastanja i postanka mlade osobe je nemjerljiv s bilo čim, nema tog novca koji to može platiti.

Katica za sve

Trenerski posao više je od samog posla, svojevrsna je poslovica koju će svaki trener potvrditi u svako doba dana i noći. Sutlović tvrdi kako baza u kontekstu ponašanja i odnosa prema radu je ključna komponenta svega.

– Ono što dijete nauči kod kuće je osnova s kojom trener onda dalje radi, no ako taj dio nije napravljen kako treba, trener tu ne može ništa. Radimo s djecom i odgajamo ih, no kada dijete poraste i krene u natjecateljske »vode« trener postaje puno više. Djeca koja treniraju kod mene, provode po četiri sata u danu sa mnom. Od ogromne je važnosti da tada mi treneri budemo prisutni u svakom procesu te da je suradnja s roditeljima što bolja. Pogotovo kada provodite toliko vremena s djetetom na dnevnoj bazi, čim dođe na trening vidite ga u kakvom je stanju. Ako ne znate što ga muči i slično, trening ode u krivom smjeru i to onda škodi svima – objasnio je Sutlović napominjući kroz šalu da ga roditelji često »koriste« u »krive« svrhe.

– Često me mole da kažem njihovom djetetu da treba zdravije jesti, da treba ovo, da treba ono, jer mene više slušaju nego njih. Morate stvoriti povjerenje s tom djecom, a ono je posebice važno u individualnim sportovima, kao što su skokovi u vodu.

KSV Zadar klub je s bogatom tradicijom i sjajnim natjecateljskim generacijama koje se konstantno »proizvode«. Brojka od 40 do 60 djece koja fluktuiraju kroz klub sve je samo ne zanemariva.

– Način na koji funkcioniramo je Škola skokova, tri puta tjedno po sat vremena. Djecu koja pokazuju malo veće zanimanje nakon nekog vremena preuzimamo u natjecateljske skupine. Kada krenu u natjecatelje, imaju prijelazn razdoblje u kojem ih ostavljamo desetak minuta nakon što odrade Školu s trenerima iz natjecateljskih skupina da se vidi kako dijete funkcionira, kako se snalazi i pustimo da se lagano adaptiraju na dodatni trening, stres i nove ljude. Trenutačno imamo 12 do 14 natjecatelja, što u odnosu na broj skakača nije mali postotak. Stvar je u tome da oni koji ostaju u natjecateljima u principu ostaju u sportu. Fluktuacija djece u Školi skokova je konstantna, no iz svake generacije izvuče se dvoje-troje skakača i tako dođemo do brojke natjecatelja. Sad imamo jednu odličnu generaciju jako mladih skakača koji bi kroz određeno vrijeme trebali krenuti na natjecanja – kazao je Sutlović reflektirajući se na probleme glavne probleme s kojima se susreću u procesu razvoja skakača natjecatelja.

– Ovo je zahtjevan sport koji traži vrijeme, a ono je veliki problem djeci. Isto tako, zahtjevnost treninga ponekad navodi djecu da im se ne da. Svakih nekoliko generacija stvari se mijenjaju, no problem koji primjećujemo u većini slučajeva je kada stvari postanu teške i zahtjevne. Sve manje djece se želi primiti izazova, idu linijom manjeg otpora. Također veliki problem je poremećaj pažnje. U skokovima stvarno morate stati, saslušati trenera da bi mogli ispraviti neki dio i odraditi ga kako treba.

Proces učenja

Gimnastički elementi srž su skokova u vodu, stoga ne čudi kada Sutlović kaže kako su ta dva sporta »toliko slična, a opet toliko različita«.

– Dijete koje je treniralo gimnastiku nama savršeno dolazi za skokove u vodu. Nama su sami skokovi drugih pola sata treninga, prvi dio radimo gimnastiku. Prvo se općenito rade osnove trčanja, zatim kolut naprijed, nazad, stojevi na rukama… S djetetom koje je treniralo gimnastiku sve ide malo brže, no problem je ako je dijete dugo bilo u gimnastici. Dolazi do automatizacije određenih stvari, primjerice salto u gimnastici i u skokovima u vodu je različit i onda ga je teško izmijeniti. Ponekad je lakše krenuti od »nule« – istaknuo je Sutlović.

Sutlović je zahvaljujući dobroj situaciji u klubu posvetio isključivo natjecateljskim skupinama.

– Sve djeca kad dođu imaju jako puno volje i elana. To tako traje do kad ne dođe do prvih strahova i problema. Svako dijete je priča za sebe, vidljiv je velik utjecaj obitelji, način na koji se u toj obitelji određeni problemi rješavaju. Iako su djeca mala treba im jasno objasniti što rade i zašto, onda je njima puno lakše. Morate imati poseban pristup svakom djetetu i znati mu prići – rekao je Sutlović te se za kraj dotaknuo ozbiljne skakačke razine.

– Ako govorimo o juniorskim prvenstvima, za to je potrebno četiri do šest godina. Za četiri godine skakač može doći do reprezentacije i biti potencijal za budućnost. Za nešto više treba minimalno šest godina ozbiljnog rada, a pritom mislim da djeca krenu prema tome sa svojih šest-sedam godina. Mlađe u pravilu ne uzimamo, nego ih šaljemo u gimnastiku. Ne želimo da dijete dođe do zasićenja nakon nekoliko godina, a i u gimnastici je puno veći fundus stvari kojima se može baviti i probati – zaključio je Sutlović.

Velika snaga

Čista fizička snaga ekstremno je važna komponenta kod mladih natjecatelja.

– S mladima se radi isključivo s njom, dakle bez vanjskog opterećenja. Na snazi s natjecateljima radimo po pola sata dnevno kroz švedske ljestve, sklekove, skokove, poskoke… Sve moguće stvari da što bolje pripremimo trup i donji dio leđa koji su nama iznimno važni, jer tu nastaju ozljede. Na čvrstinu tog dijela tijela ide sve ostalo, eksplozivna snaga ruku, nogu itd.

Prvi skok

Iako je uvriježeno mišljenje u životu da je prvi puta uvijek najteže, Sutlović tvrdi kako je prvi skok vrlo lagan.

– Djeca vrlo često dolaze već s nekim znanjem iako je to uglavnom prilično pogrešno u odnosu na ono što ih mi učimo. Nama je to drago vidjeti, ali onda idemo ispočetka, jer ih treba naučiti pravilnom radu.