Kada se susretnu izjednačene momčadi, ključno je nametnuti svoj stil

Čim je postalo jasno da će u ovosezonskom finalu doigravanja košarkaškog prvenstva Hrvatske po drugi puta u tri godine snage odmjeriti Zadar i Split Dominik Mavra je iskočio u prvi plan kao idealan kandidat za najavu krune sezone. Poveznica Gripa i Višnjika, jedini Zadranin u dresu »Žutih« ove godine i, posebno zanimljivo, jedan od tek trojice igrača sutrašnjih suparnika koji su nastupili i u »korona finalu« 2021. kada je Zadar nakon 13 godina čekanja ponovno osvojio naslov državnog prvaka. Preostala dvojica su »neuništivi« Roko-Leni Ukić i Sani Čampara.

Nekadašnji kapetan Zadra na Gripama igra sezonu karijere, što potvrđuju i brojke (16.4 poena i 7.2 asistencije u regionalnoj ligi), ali jednako tako i puki dojam koji Mavra ostavlja na terenu. Pomalo paradoksalno, 28-godišnji razigravač u isto vrijeme izgleda smirenije i dinamičnije na parketu. Preciznije, u kraćem vremenu donosi prave odluke, pokazatelj dodatnog igračkog sazrijevanja.

– Što je dovelo do toga? Prije svega, fizička sprema koju prošle godine nisam imao s obzirom na ozljedu koja mi je oduzela pretprošlo ljeto. Bilo je jako teško igrati u takvim okolnostima, kada sam se tijekom same sezone morao fizički spremati.

To je glavni razlog, naravno uz igračko sazrijevanje koje dolazi s godinama. Ja sam igrač koji ima radna ljeta i voli raditi na sebi, što je također pomoglo da igram dobru sezonu, a moram spomenuti i Subu koji je također veliki faktor u tome.

Radi se o treneru koji razumije igrača i koji razumije u koje uloge koga treba staviti te je i njegov doprinos nezanemariv. Definitivno uživam na košarci. Gušt je biti na parketu kada si u dobrom ritmu, kada se dobro osjećaš i kada sve ide kako bi trebalo – rekao je u uvodu prošlosezonski kapetan Zadra, a danas »prvi među jednakima« u splitskoj svlačionici Dominik Mavra.

Koljeno u dobrom stanju

Imao je zadarski razigravač i na Višnjiku partija za pamćenje, pogotovo u toj trofejnoj sezoni kada je u pravom košarkaškom klasiku Ciboni ubacio 33 koša, uz po pet skokova i asistencija, a iste je godine istog suparnika »slomio« i u finalu Krešinog kupa kada je s 20 poena i sedam uspješnih dodavanja pomogao svojoj momčadi obraniti titulu, za što je nagrađen i priznanjem za najkorisnijeg igrača turnira.

Prošle sezone je, pak, bilo dosta oscilacija u Mavrinoj igri, posljedica neugodne koljena zbog koje je izgubio dosta vremena pa je za povratak u pravi ritam trebalo više nego se očekivalo. Srećom, problem je zaliječen, što je faktor koji je igrao veliku ulogu u kvalitetnim izdanjima u žutom dresu.

– Koljeno je sada dobro. Nemam problema u kontekstu da zbog njega propuštam utakmice, no od te ozljede mi se promijenio režim van sezone. Mislim li imati normalnu karijeru do kraja trebam biti ponešto oprezniji, odnosno nakon sezone se trebam dobro odmoriti i nakon toga tijekom ljeta jako dobro pripremiti tijelo kako bih tijekom godine mogao igrati bez poteškoća.

Ozljeda mi danas u principu ne stvara problem, izuzev drugačije i temeljitije pripreme za sezonu – otkrio je prvi razigravač hrvatske reprezentacije.

Velikim dijelom i zbog njegovih dobrih partija, »Žuti« su imali dobru sezonu. Doigravanje ABA lige im je »za dlaku« promaklo, u Kupu Krešimir Ćosić su ispali na izuzetno čudan način, zahvaljujući i pokojoj nelogičnoj odluci sudačke trojke, već u osmini finala protiv kasnijeg osvajača Cibone, da bi u hrvatskom prvenstvu u posljednjem kolu na gostujućem parketu nadvisili »Vukove« i u foto-finišu osigurali prvo mjesto uoči početka doigravanja.

– Sezonu nam je od početka obilježila činjenica da smo se jako kasno skupili. U jesen smo ušli sa šest-sedam igrača. Imali smo neke ozljede pa smo se morali krpati kako je vrijeme odmicalo. Nelsona smo doveli za prvo kolo ABA lige, Sullivan je stigao u četvrtom-petom kolu, a mlađi igrači su dobili uloge na koje su se tek trebali priviknuti i iskoristiti priliku koja im je dana.

Sada smo neusporedivo bolja momčad nego smo bili u desetom mjesecu. Gledamo li iz te perspektive, jasno je da smo ponešto propustili i da je rezultat mogao biti još bolji, ali na te stvari nismo mogli utjecati. Bez obzira na to, sezona je općenito bila dobra i sada je idemo završiti na najbolji mogući način – poručio je trofejni košarkaš.

Najbolji u finalu

Svaka momčad ima razumljive amplitude u kvaliteti svojih izdanja, pa tako i Split, no kako se sezona bliži kraju »Žuti« su još jednom podigli formu te u posljednjih osam utakmica ne znaju za poraz. Može li se kazati da je Split najbolji upravo sada kada je najpotrebnije, u borbi za naslov hrvatskog prvaka?

– U jako smo dobroj formi. Od početka sezone smo bili pod velikim pritiskom zbog borbe za očuvanje abaligaškog statusa te smo u velikom broju utakmica koje smo morali pobijediti na koncu i slavili, čime smo pokazali da u svlačionici imaju jako karakterne momke koji su svi isporučili kada je trebalo. To nam daje vjeru i nadu da ćemo i u finalu biti na potrebnoj razini – istaknuo je 28-godišnji Zadranin.

Unutar tih osam vezanih pobjeda tri su ostvarene protiv Cedevite Junior, momčadi koja je u prvom dijelu sezone bila prava »crna mačka« za košarkaše s Gripa. Zagrepčani su uvjerljivo slavili u prva dva međusobna okršaja, dva boda su izvukli i u trećom, no kada je bilo najpotrebnije Splićani su uzvratili i »dvokorakom« izborili plasman u finale. U čemu je bio problem na početku sezone, je li Cedevita zaista imala igru koja Splitu nije odgovarala, ili proverbijalni zec ležao u nekom drugom grmu?

– Odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Daleko od toga da nas nije bilo briga kako će te utakmice završiti, ali susreti protiv Cedevite Junior bi redovito dolazili u roku od 48 sati nakon ABA lige i u tom je ritmu jako teško konstantno isporučivati, pogotovo u natjecanju u kojem ti porazi, realno govoreći, ne rade o glavi kao što ti rade u ABA ligi, gdje su svaka pobjeda i svaki poraz izuzetno bitni.

Isključivo to je bio razlog lošijih izdanja, a u trenucima kada smo dobili više vremena za pripremu i odmor te se mogli posvetiti samo hrvatskom prvenstvu sve je sjelo na svoje mjesto.

«Dvokorakom« je plasman u finale izborio i Zadar. Momčad Danijela Jusupa je, manjem »kašljucanju« protiv Dinama u četvrtfinalu unatoč, na koncu također u dva susreta svladala svoju zagrebačku prepreku – Cibonu, te će o naslovu, kao i prije dvije godine, međusobno odlučivati dvije dalmatinske momčadi.

– Split i Zadar su se ove sezone isprofilirali kao dvije najbolje momčadi u Hrvatskoj i mislim da su oba kluba zasluženo u finalu. Susrest će se dva totalno različita stila igre i ključ pobjede će biti nametanju svog stila. Veliku ulogu će definitivno imati i koncentracija u »malim stvarima«, prije svega na obrambenoj strani parketa, kao i to tko će manje griješiti.

U dugoj seriji kakvu očekujem, kada se sve zbroji i oduzme, to donosi rezultat. Uz navedeno, u finalima uvijek veliku ulogu igraju mentalna priprema i potez pojedinca. Nadam se da će oni biti na našoj strani.

Individualna rješenja

Slično kao i Cedevita Junior Splitu, tako su i Splićani ove sezone bili jedan od suparnika koji su zadavali ponajviše problema košarkašima Zadra. Izuzev prve utakmice igrane na Gripama u kojoj nije nastupio Luka Božić, Split je slavio u svim preostalim susretima, no jednako tako su svi dvoboji, osim posljednjeg, bili izuzetno izjednačeni te je o pobjedniku odlučivala »jedna lopta«.

– Naše ovosezonske utakmice su manje-više bile guste i mi smo do pobjeda većinom dolazili zahvaljujući individualnim rješenjima na kraju susreta, dok Zadar sa svoje strane u završnicama nije uspijevao svoje ideje na parketu provesti u djelo. No, sve utakmicu su zaista bile »u dlaku« te gledatelji trebaju očekivati zanimljivu finalnu seriju.

Imajući u vidu da će s druge strane stajati klub iz kojeg si potekao i, u krajnjem slučaju, čiji si bio kapetan, valja pitati kako će ti biti istrčati na parket u bitci za trofej protiv Zadra, odnosno u kolikoj mjeri će to biti drugačije od igranja protiv drugih momčadi?

– Definitivno je drugačije igrati protiv Zadra i drugih klubova, ali ovaj posao te natjera da u onom trenutku kada izađeš na parket zaboraviš sve emocije i daš sve od sebe za pobjedu momčadi u kojoj igraš.

Uloga publike

I prije dvije godine za naslov su se borili sutrašnji suparnici, naravno s potpuno drugačijim igračkim kadrom, ali i uz još jednu razliku. Tada je Zadar imao prednost domaćeg parketa. Bila je to sezona u kojoj je zbog epidemioloških mjera bio zabranjen dolazak publike na utakmice, no upravo je u posljednjem susretu došlo do »proljeća naroda« i povratka navijača u dvoranu.

»Kako je dobro vidjeti te opet«, orilo se te subote Krešinim domom, a pjesma se na Narodnom trgu i po kalama Varoši nastavila do dugo u noć, na užasavanje svih mainstream apostola. Dvije godine kasnije, kada mjera više nema, teško je očekivati pun Višnjik, no na Gripama će se nedvojbeno tražiti karta više. Bit će to određeni vjetar u leđa košarkašima Splita, no koliki zapravo?

– Publika donese prednost u pojedinim momentima i u nekoliko trenutaka na susretu može odigrati ulogu, ali sve počinje i završava s tim kakvi su igrači. Koliko su se dobro pripremili za susret, u kakvom su stanju izašli na parket i u kolikoj su mjeri spremni provesti u djelo ono što su se dogovorili u svlačionici. Tada navijači mogu dati dodatni poticaj i energiju, ali polagati sve karte na publiku jednostavno nije put. Domaći teren svakako olakšava posao, ali definitivno nije presudna stvar.

U finalu definitivno očekujem punu dvoranu. Prodaja ulaznica je krenula u četvrtak navečer, a u ovom trenutku ih vjerojatno više nema. Prvi dan je red za kupovinu karata bio ogroman, u petak ujutro također, te sam uvjeren da bi se prodalo i puno više da je dvorana veća. Ono što, pak, mogu kazati jest da je puno veći gušt igrati pred ispunjenom dvoranom.

U »Gradu Svetog Duje« na trofej košarkaša već dugo čekaju. Realno, predugo. Od posljednjeg dizanja pehara, zanimljivo upravo u starim Jazinama na večer kada je Roko-Leni Ukić pogodio preko Emilija Kovačića za pobjedu, prošlo je 19 godina. Od posljednjeg naslova prvaka Hrvatske i okrugla dva desetljeća. Priča li se o tome u žutoj svlačionici i može li to biti dodatni pritisak na plećima košarkaša Splita?

– To se spomene u razgovorima, ali daleko od toga da nam je dugogodišnje čekanje trofeja poseban motiv za osvajanje naslova prvaka, ili s druge strane pritisak na leđima. Zaista nije. Više se radi o zanimljivosti i o tome da će trofej zbog dugog čekanja možda biti draži ljudima – zaključio je Mavra, za kraj ispod glasa kazavši da on u ovom finalu – nema što izgubiti.