Ivica Škalabrin danas slavi rođendan: 'Moj sin Bruno će za tri godine biti 'stariji' od mene'

Može li se dogoditi da djeca s vremenom postanu »starija« od svojih roditelja? Naravno da ne, ali…

– E, da, danas imam 11. rođendan. Moj sin Bruno ima devet godina i za tri godine bit će stariji od mene – kaže naš sugovornik, koji je košarkašku karijeru završio 2002. godine, a u međuvremenu se školovao za rad u knjigovodstvu i računarstvu. I sve je to stigao u »samo« 11 godina. Riječ je o Ivici Škalabrinu rođenom 29. veljače 1980. godine. Dakle, popularni Škale danas će imati 11. odnosno 44. rođendan, kako se uzme. Bit će itekako razloga za slavlje jer samo svake četvrte, odnosno prijestupne godine, može slaviti rođendan baš na datum kada je ugledao svijet.

– U početku me malo smetao datum rođenja. Kada sam se predstavljao u školi, na studiju i negdje gdje je bio potreban datum rođenja uvijek bi uslijedio komentar o tome da sam rođen na zanimljiv datum. I tako svaki put, pa mi je to prestalo biti zanimljivo. Sada kad sam već u godinama baš mi je drago zbog tog posebnog datuma. Svake četiri godine dobijem »hrpu« poruka jer se mnogi sjećaju da mi je rođendan 29. veljače.

Škalabrin je za Zadar debitirao u Euroligi protiv Asvela 6. siječnja 1999. Ušao je u završnici, kada je francuskom prvaku ubacio dva koša iz slobodnih bacanja i zaslužio ovacije punih Jazina. Zadar je u toj utakmici pobijedio 74:56.

– Mnogi me pamte po tom trenutku. HRT je prenosio utakmicu. Da nije bilo prijenosa malo bio se tko sjećao tog detalja. Onda nije bilo društvenih mreža i sličnih stvari. Bili ste sretni kada biste se negdje pojavili, a mediji su to zabilježili. Tada je, kao i danas, trener bio Danijel Jusup. Dao mi je priliku i na tome sam mu zahvalan. Igrati za Zadar u Euroligi, i to u Jazinama, pa bilo to i nekoliko minuta, nešto je o čemu mnogi mogu samo sanjati.

Karijera ja kratko trajala…

– Iz Zadra sam otišao dvije godine u Posušje kod Nevena Plantaka. Tamo sam igrao odlično. I taman kad mi se činilo da bih mogao krenuti naprijed, dogodile su mi se najprije jedna, pa druga operacija prednjih križnih ligamenta. I danas osjećam težinu tih ozljeda, iako odavno ne igram. Tako mi je uvijek bilo u životu, kada malo krene slijedi pad, i onda opet ustajanje. Zapravo, tako nam je vjerojatno svima.

Sin Bruno je u Školi nogometa Arbanasi.

– Košarka mu se nije svidjela. Bio je kratko, ali otišao je u nogomet. A i u nogometu imamo obiteljske gene budući da mi je otac Milivoj bio igrač Bagata, a punac Frane Burčul je branio za Zadar.

Škalabrin je danas u košarci aktivan (samo) kao navijač.

– Pogledam naravno Zadar, Danijel Jusup se ponovno potvrđuje kao odličan trener. Pratim i rad Željka Obradovića, koji je sada u Partizanu. Volio bih i više, ali nemam baš vremena. Posao mi je dosta zahtjevan.