Visoki Čakovčanin o prvim dojmovima s Višnjika i svojim dvjema velikim sportskim ljubavima

Već i vrapci na grani znaju da je Zadar ovoga ljeta po prvi puta u tko-zna-koliko godina zadržao okosnicu momčadi iz prošle sezone, k tome šampionske, no krajem lipnja je situacija na Višnjiku izgledala daleko od ružičaste. Od junaka koji su početkom šestog mjeseca osvojili naslov prvaka Hrvatske važeći ugovor je imao tek Arijan Lakić, uz nekolicinu mladića kojima je prošla sezona bila prva u profesionalnoj košarci, te je valjalo brzo prionuti poslu. Zamišljeno-učinjeno.

U prvim danima srpnja suradnju sa Zadrom su jedan za drugim produživali trener Danijel Jusup, kapetan Marko Ramljak, svestrani Karlo Žganec i borbeni Adem Mekić, da bi na koncu kao »kec na desetku« stigao i hrvatski reprezentativac Dario Drežnjak. Bila je to, naravno, tek uvertira u glavnu poslasticu ljeta i ostanak Luke Božića, no jedan je igrač svojim dolaskom u Krešin dom napravio uvertiru čitavoj priči.

Ispuniti očekivanja

Riječ je o 27-godišnjem Čakovčaninu Patriku Jambroviću koji je u Zadar stigao sa sedamdesetak kilometara udaljenog Baldekina, gdje je posljednje dvije sezone nosio dres Šibenke.

– Zadovoljan sam što sam postao igrač Zadra. Jako brzo smo se dogovorili i nadam se da ću ispuniti sva trenerova očekivanja i želje, kao i želje ostalih ljudi iz kluba i naših navijača, te da ćemo prije svega prikazivati što je moguće bolje individualne i momčadske predstave na parketu, a onda na koncu i ostvariti što je moguće bolje rezultate – kazao je Patrik Jambrović koji je, kao i svi ostali članovi zadarske svlačionice, na Višnjik stigao na inicijativu trenera Danijela Jusupa.

– Bio sam slobodan igrač te sam početkom ljeta čuo da je Zadar zainteresiran za moje usluge pa sam u dogovoru s agentom odlučio sačekati s ostalim ponudama i vidjeti kako će se čitava situacija rasplesti. Ubrzo me nazvao trener Jusup, nakon čega smo se vrlo brzo dogovorili i potpisali ugovor – dodao je visoki Međimurac.

Jambrović je posljednje dvije godine proveo noseći narančasti dres Šibenke za koju je prošle sezone nastupao u dvama natjecanjima – Premijer ligi i Alpe-Adria kupu, pri čemu je u domaćem prvenstvu bio na prosjeku od 12.4 poena, 6.1 uhvaćene lopte i 3.2 asistencije po susretu, uz nešto manje od 45 posto šuta iz igre.

– S Baldekina vučem pozitivne uspomene. Tamo sam proveo dvije lijepe godine tijekom kojih smo tadašnji suigrači i ja jako puno napredovali, kako momčadski tako i individualno. Trener Damir Milačić i ostali stručnjaci koji su radili s nama su napravili zaista jako dobar posao te vjerujem da će tako i nastaviti – rekao je čakovečki košarkaš.

Prikazani napredak i dobre igre u Krešimirovom gradu nisu prošle nezamijećeno pa je odlazak na stepenicu više bio logičan razvoj situacije. Iskorak je napravljen prema Zadru i igranju regionalne ABA lige.

– Zadar je stepenica, ako ne i dvije, više u odnosu na Šibenik. Očekujem daljnji individualni, ali prije svega momčadski napredak. Želimo se dokazivati iz dana u dan, iz treninga u trening. Vjerujem da će nam takav pristup omogućiti da pokažemo sve što znamo te se nadam da će onda i rezultat biti na razini – istaknuo je krilni košarkaš Zadra, posebno podvukavši ulogu trenera Jusupa pri svome dolasku u Krešin dom.

– Kada je netko zainteresiran za tvoje usluge puno je lakše odlučiti hoćeš li otići negdje igrati ili nećeš. Nama igračima takva podrška jako puno znači i daje nam dodatnu dozu samopouzdanja. Nadam se da ću svojim izdanjima na treninzima i utakmicama treneru uspjeti vratiti ukazano povjerenje – naglasio je Jambrović.

Naporni treninzi

Zadar je s pripremama počeo drugoga dana kolovoza te su iza igrača Danijela Jusupa četiri tjedna napornih treninga u kojima je najveći naglasak bio na podizanju fizičke spreme pred napornu sezonu i na postavljaju postulata u igri, pri čemu je odigrana i jedna prijateljska utakmicu protiv Krešinog Brigham Young Universityja koji je uvjerljivo svladan rezultatom 80:57, pri čemu je Jambrović na terenu proveo najviše vremena od svih igrača koji su kročili na parket te je jedini igrao više od pola sata, što je iskoristio za 11 poena (šut iz igre 2-7), čemu je dodao i osam skokova te tri asistencije.

– Protekla četiri tjedna su bila prilično intenzivna i fizički jako zahtjevna. Dosta smo radili na detaljima preciznosti kretnji i pokreta kako bismo što je moguće spremniji dočekali početak sezone. U utakmici protiv BYU-a sam osjetio pravu zadarsku atmosferu na domaćem parketu. Osmi je mjesec, ljudi su mogli raditi bilo što drugo i biti bilo gdje drugdje osim u dvorani, no oni su nas došli podržati u velikom broju te se nadam da ćemo kroz sezonu imati i još veću potporu, jer nam navijači mogu nam dati dodatni vjetar u leđa u kritičnim trenucima – poručio je prošlosezonski igrač Šibenke.

Premda rođeni Čakovčanin, Jambrović je profesionalnu karijeru započeo u Rijeci u redovima Kvarnera još za vrijeme pohađanja srednje škole, da bi potom u »Gradu koji teče« upisao i fakultet koji je pohađao nekoliko godina.

– Nakon završetka juniorskog staža otvorila mi se prilika odlaska u Kvarner gdje sam mogao igrati prvu ligu. Posljednju godinu srednjoškolskog obrazovanja sam odradio u Rijeci, gdje sam potom upisao informatički fakultet. Dvije godine sam paralelno studirao i igrao, što je bilo spojivo dok nisam otišao u Zabok, nakon čega više nisam mogao koliko-toliko redovno ići na predavanja i polagati ispite te sam na koncu odustao od fakulteta. Napor je jednostavno postao prevelik.

Reprezentacija

Za Jambrovića se veže i jedna izuzetno zanimljiva priča. Nekadašnji mladi reprezentativac koji je s Hrvatskom 2016. nastupao na Europskom prvenstvu B divizije prije nekoliko godina je dogurao i do seniorske reprezentacije. Ali, ne u košarci kako bi se na prvu moglo pomisliti, već u – rukometu na pijesku.

– Sa sportom sam se upoznao u prvom razredu srednje škole. Kroz jutro bih trenirao košarku, dok ostatak dana ne bih imao što raditi pa me dobar prijatelj, inače profesionalni rukometaš, pitao želim li poslijepodne trenirati rukomet na pijesku. Odlučio sam probati, brzo mi se svidjelo i već isto ljeto smo otišli na prvi turnir. Na pijesku nema toliko kontakta kao u klasičnom rukometu, već se puno više baziramo na kretnjama u stavu i lovljenju tajminga kako bismo pravovremeno blokirali suparnika.

Koliko je bio dobar najbolje od ičega svjedoči podatak da je prije nekoliko godina stigao poziv u seniorsku reprezentaciju. Za one koji ne znaju, rukomet na pijesku je sport u kojem je Hrvatska najuspješnija država Europe s četiri zlatne, dvije srebrne i jednom brončanom medaljom s 13 do sada odigranih prvenstava.

– Nakon nekoliko godina postao sam zanimljiv izborniku te se u razdoblju kada nemam ugovor s klubom priključim treninzima te s reprezentacijom idem na turnire i prvenstva, gdje uglavnom obavljam obrambenu ulogu. Prije dvije godine sam nastupio na Europskom prvenstvu u Bugarskoj na kojem smo na koncu bili i viceprvaci, nakon što nas je Danska u finalu pobijedila s 2:0 u setovima.

Ove godine se smotra najboljih reprezentacija »Starog kontinenta« održavala u portugalskom Nazaréu, no termin je bio dosta nezgodan te nam je velik broj igrača koji inače nastupaju bio nedostupan zbog trajanja rukometne sezone pa smo na koncu ponešto podbacili – kritičan je bio Jambrović.

»Podbaciti« u rukometu na pijesku znači ispasti u četvrtfinalu, gdje se s 2:0 u setovima prejakom pokazala Njemačka koja je na koncu oko vrata stavila srebrnu medalju. Hrvatska je, pak, zauzela sedmo mjesto. Za kraj, valjalo je upitati kolike su sličnosti između rukometa na pijesku i košarke te koliko igranje jednoga može pomoći u drugome.

– Poveznice definitivno postoje. Pijesak je podloga po kojoj se nije lako kretati, no sport zahtjeva veliku brzinu i »lovljenje« protivnika u zraku kako bi mu »skinuo« loptu. U košarci je relativno slično jer suparnika znaš »loviti« u zraku, u kontri ili u prodorima te je tajming jako bitan. Pritom nam stav koji razvijamo u rukometu može dosta pomoći, tim više što se nakon pijeska vraćamo na parket na kojem je ipak lakše igrati. Rekao bih da su sportovi u nekim stvarima iznenađujuće slični – istaknuo je Jambrović.