Naslućuje se novi preokret u zavrzlami oko ostanka Luke Božića

Foto: Mate Komina

Prije točno pola stoljeća Toma Bebić je izbacio svoju drugu singlicu na kojoj se našla i pjesma vrlo dugačkog naziva “Nije gotovo kad je gotovo, nego je gotovo kad ja kažen da je gotovo”, svojevrsna “vlaška avangarda” kako su je nazvali suvremeni kroničari u kojoj je opisao čari života na selu. I dok tekst i opisana radnja nisu nimalo relevantni za sportsku rubriku, stihovi kojima pjesma završava i po kojima je dobila naziv jako dobro oslikavaju trenutno “najvruću” košarkašku temu u zadarskoj, a samim time gotovo automatski i kompletnoj hrvatskoj košarci – ostanak Luke Božića u Krešinom domu.

Pjesma, naime, završava stihovima “Nije gotovo kad je gotovo/neg’ je gotovo kad ja kažen da je gotovo”. U tu bi se narodnu misao ukratko mogla sažeti situacija s bjelovarskim asom loptanja pod obručima i najkorisnijim igračem osnovnog dijela prošlosezonskog izdanja ABA lige. Dugotrajni razgovori, pregovori i dogovori prošlog su tjedna konačno urodili plodom te se činilo da će 27-godišnji krilni igrač i naredne sezone ostati na Višnjiku, a sve je otišlo toliko daleko da je Nadzorni odbor odobrio prijedlog ugovora s unaprijed usuglašenim detaljima. A onda je, u prošli petak, na neradni dan, uslijedio – šok. Božićev agent je odlučio povećati apetite i zatražiti dodatnih 20 tisuća eura godišnje neto plaće za svog štićenika, na što NO u ponedjeljak jednoglasno nije pristao, kao razloge navodeći financijsku odgovornost. Nije pomoglo ni što je trener Danijel Jusup u kasicu “ubacio” 15 tisuća eura novih sponzorskih prihoda.

Izgledalo je tada da je “alfa i omega” Zadra sve dalje od ostanka u redovima najpopularnijeg hrvatskog košarkaškog kluba, no ne bi Zadar bio Zadar da se jučer nije dogodio novi preokret. Ovoga puta ni približno toliko šokantan, koliko očekivan. U moru zapleta i raspleta, kombinacija i zavrzlama, posljednje informacije govore da je pronađen sponzor koji je voljan pokriti razliku u Božićevoj plaći. U tom bi slučaju, koristeći još jednu staru narodnu poslovicu “vuk bio sit, a ovce na broju”, jer bi se osiguralo financijski odgovorno poslovanje, a ujedno bi se zadržao nositelj igre i daleko najbolji igrač na parketu. U Zadru je, jasno je to svima, jedno sigurno. Nije gotovo kad je gotovo, nego je gotovo kad netko kaže da je gotovo!