Jusupovi rezervisti bez žuljeva ušli u cipele nositelja

Svojevrsno prokletstvo Krešinog doma košarkaši Zadra zaključili su odličnom predstavom kontra Borca iz Čačka, čime se momčad Danijela Jusupa vratila na pobjednički kolosijek u regionalnom natjecanju jer nakon stanke zbog nastupa reprezentacije upisana su dva bolna, ali i neminovna domaća poraza, od Mege i Dubaija, koja su dodatno pospješena nesretnim nizom ozljeda ključnih prvotimaca. Izgleda da je prekaljeni strateg Zadra uspio jako brzo natjerati ostatak momčadi iz koje su kao na traci ispadali Lovro Mazalin, pa Marko Ramljak i Amar Gegić, da se prilagodi novonastaloj situaciji i da izvuče svoje unutarnje rezerve. To su Zadrani pokazivali u većim dijelovima ogleda s Megom i Dubaijem, da bi naplata došla u prekjučerašnjem srazu s Borcem koji se i kvalitativno nametao kao dohvatljiva meta u usporedbi s prethodnim dvama gostima Višnjika.

Defenziva Gilberta

Mnogi su tzv. Jusupovi rezervisti silom prilika morali ući u cipele nositelja igre i ako je suditi po njihovim izvedbama u okršaju s Čačanima oni su odradili tu ulogu bez žuljeva. Zato uz standardne učinke Vladimira Mihailovića, Karla Žganeca i Tylera Wahla posebno treba istaknuti tercet Gilbert-Klarica-Proleta bez kojeg se Zadar sigurno ne bi osladio premijernom abaligaškom pobjedom u Krešinom domu. Nekako najmanje vidljiv, ali iznimno dubok učinak, prezentirao je Dominic Gilbert koji je odradio 33 i kusur minuta gotovo bez greške, a najveći doprinos podosta osporavanog naturaliziranog Australca je onaj na defenzivnom kraju terena. Potvrdit će to i njegova statistika od šest poena, ali i sedam skokova te dvije asistencije i tri ukradene lopte, bez ijedne izgubljene lopte. Dokaz je to da se relativno samozatajni, ali vrlo upotrebljivi Gilbert konačno počeo pronalaziti u Jusupovom konceptu, kao što je to slučaj i s Krševanom Klaricom te Domagojem Proletom. Mladi Zadranin ove sezone je nakon poduljeg vremena šegrtovanja postao dijelom ozbiljne rotacije u regionalnim utakmicama, a ozljede Ramljaka i Gegića su mu otvorile dodatni prostor koji ne propušta iskoristiti za više nego solidne napadačke role, dok je primjetan i dalje obrambeni diskontinuitet koji ga dijeli od puno konkretnije minutaže. Kontra Borca je zato bio na poprilično mršavih 15 minuta, no i to mu je bilo dovoljno da pospremi četiri trice, kao i Mihailović i Proleta, ali i s tek jednim promašajem.

Povratak ozlijeđenih

A uz spomenute Gilberta i Klaricu najbučniji pljesak razdraganog Višnjika je zaslužio stasiti Dubrovčanin Proleta koji je do ozljede Mazalina bio tek četvrta Jusupova opcija, skupljao je mrvice i to uglavnom u hrvatskom prvenstvu, no dominantni Đorđe Gagić u sastavu Čačana učinio ga je igračem za specijal, da bi se na koncu u 23 i pol minute na parketu prometnuo u jednog od glavnih kreatora pobjede koja se skoro tri mjeseca čekala u svlačionici na Višnjiku. Posebno je Proleta donio prevagu na napadačkoj polovici gdje se ruku na srce ovaj bek u tijelu centra puno bolje osjeća. Njegov forte šut za tri idealno je taktički poslužio za sporog i teretnog Gagića koji nije bio u stanju izlaziti na perimetar i stoga su četiri Proletine trice iz šest pokušaja uvelike utjecale na završnu sliku ovog ogleda koji je zapravo potvrdio da iznimka potvrđuje pravilo. Jer i bez trojice supervažnih igrača Zadar se pokazao boljim u tri četvrtine utakmice sa snažnim Dubaijem te je potpuno nadigrao prosječni, ali nikako bezopasni Borac. Naravno, na duže staze taj trend je logički neodrživ, a već sutra i prekosutra slijede Jusupovim igračima novi ispiti, premijerligaški na parketu Alkara te kod prvoligaša Samobora u nokaut okršaju za plasman na završnicu Kupa Krešimira Ćosića. Nakon toga petak i nedjelja donose domaći ogled protiv Zaboka i gostujući na terenu Mornara, stoga će najviše pogleda u stožeru Zadra biti upereno u medicinsku službu koja se brine za što brži povratak u pogon ozlijeđenog terceta. A o tome će ponajviše ovisiti pozicioniranje Zadra u regionalnim okvirima jer slijedi možda i ključno razdoblje u kojem se nižu al pari protivnici (Mornar, Spartak, Split, Cibona, Igokea, Studentski centar). Porazi ga jasno guraju prema dnu, dok pobjedničke navike prizivaju doigravanje i to s obzirom na popriličnu izjednačenost klubova trenutačno plasiranih ispod četvrtog mjesta uopće nije nerealna misija.