JURICA BULJAT Splitski velikan slavi rođendan:" Tek kad osvojite trofej vidite koliko Hajduk znači ljudima"

Nitko i ništa na ovome svijetu ne može prosječnog Dalmatinca razveseliti, ali ni rastužiti kao što to može Hajduk. Vječni mladi-starac danas slavi 114. rođendan. Od novorođenčadi pa sve do barbi, svi su oni Hajduk. Fenomen Majstora s mora jednostavnim rječnikom nije objašnjiv i nikad neće biti objašnjiv. Sigurno je samo jedno, a to da Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore, kada su prije 114. godine sjeli »U Fleku« u Pragu nikada pa ni onda, nisu mogli zamisliti u što će im se pretvoriti ideja o osnivanju kluba u njihovom gradu. Josip Barač nadjenuo je klubu ime Hajduk, a onda 1911. godine na današnji dan tadašnja vlada dala je zeleno svjetlo za rad kluba.

Fascinacija

U ovih je 114 godina Hajduk postao praktički »religija« kako u Splitu tako i u cijeloj Dalmaciji. Zbog Hajduka su sastavljali i rastavljali brakovi, zbog Hajduka nije se išlo na krštenja vlastite djece, zbog Hajduka su se odgađale svadbe, zbog Hajduka su se odgađali sprovodi… Hajduk i fascinacija njime su ono što »tuđi čovik nikad neće znati«, međutim ni domaći ljudi ovaj fenomen ne mogu objasniti.

– Ah Hajduk… – s laganim smiješkom na licu započinje Jurica Buljat, jedan od nekolicine Zadranina koji je, kako i sam kaže, imao čast nositi dres tog splitskog nogometnog diva.

Šest godina, od 2005. do 2011. godina Buljat je boravio na Poljudu. Stigao je kao 19-godišnjak iz Zadra kojeg je primijetio tadašnji sportski direktor Igor Štimac i na kraju kao branič upisao 133 nastupa za »Bile«.

– Bilo je baš lijepo, imam jako lijepe uspomene na te dane. Bilo je i onih ne toliko lijepih dana, što je normalno, ali oni su potisnuti u sjećanju. Ako trebam izdvojiti neku sezonu onda je to 2010./11. Početkom 2010. godine smo osvojili Kup, nakon toga smo se kvalificirali za Europsku ligu. To su bili najljepši trenuci moje generacije, s legendarnim Stankom Poklepovićem Špaco na klupi. Kad smo osvojili Kup, shvatili smo koliko sve ovo ljudima zapravo znači. Kolika je Hajduk istinska veličina – ističe Buljat.

Ligaška titula

Točno 20 godina prošlo je od posljednje ligaške titule Hajduka, a isto točno 20 godina prošlo je otkako je Hajduk posljednji puta rođendan dočekao na vrhu poretka. Velika euforija bila je prošle godine kada je naginjalo da je 2024. godina ta u kojoj će se osvojiti titula. To se nije dogodilo, došlo je do većih promjena u klubu, međutim cilj je i dalje isti.

– Govorimo o velikom klubu koji s vojskom navijača, sa svojim budžetom, sa svojim igračima mora napadati titulu prvaka i tu nema ustupaka. Hajduku je uvijek cilj biti prvak, na bilo koji način. Je li taj cilj realan ili nije, to ne mogu reći jer nisam u klubu, nego sam navijač kao i svaki drugi. Ljudi koji rade u klubu danas najbolje znaju što se može očekivati – ističe Buljat komentirajući ukratko ovu sezonu.

– Stanje na tablici je bolje od igre. Vjerujem da će se mnogo ljudi složiti sa mnom oko toga. Na terenu to izgleda loše, međutim možemo svi mi navijači biti sretni što i drugi kiksaju pa smo vodeći na tablici. Nadam se da može ovako ostati do kraja, da momci mogu izdržati. Ne podcjenjujem nikoga, jer naša liga je postala vrlo izjednačena, ali smatram da ako se boriš za titulu, ne možeš sebi dopustiti da primiš tri gola u Kranjčevićevoj. Svaka čast Lokomotivi, jako su dobra, čvrsta momčad, ali nekome tko se bori za titulu nedopustivo je tako izgubiti.

Marko Livaja

Po mnogima današnji sastav Hajduka jedan je od najboljih u posljednjih dugo vremena.

– Ne treba uspoređivati te sastave nekada i danas. Drugačiji je nogomet, drugačiji su ljudi, igrači… Svaka momčad nosi nešto svoje. Mi smo kolektivno bili jako moćni. U toj najboljoj sezoni krenuli smo s Edoardom Rejom, koji je otišao u Lazio, preuzeo nas je Špaco i napravio pravu momčad. Bili smo spoj mladih, nadolazećih momaka, poput mene, Marina Tomasova, Ivana Strinića, one iskusne garde poput Josipa Skoke, Srđana Andrića, Hrvoja Vejića, tu je bio i Senijad Ibričić kao igrač generacije… Kažem, kolektivno baš jaka družina – kaže nekadašnji branič Bilih te se osvrće na današnju momčad.

– Ne bih puno govorio, jer kako sam već rekao nisam u klubu, nego sam navijač. Ove dečke danas prati sreća, kako i s rezultatima tako i s činjenicom da imaju priliku igrati s velikanima. Imate na klupi Gennara Gattusa, zatim Ivan Rakitić, Marko Livaja. Njega se sjećam kad je imao 16 godina, išao je na pripreme s nama i već tada se moglo vidjeti da je majstor. Jasan je problem što današnji Hajduk puno previše ovisi o Livaji. Nisam fan statistika i brojki, ali kada pročitate podatak da se maknu golovi i asistencije Livaje, Hajduk bi bio posljednji na ljestvici. To jako puno toga govori.

Zadar je oduvijek poznat kao najjača baza Hajduka izvan Splita.

– Nije samo Zadar, Dalmacija je Hajduk. Svi znaju da je Hajduk nešto neopisivo. Kad nosiš dres Hajduka uvijek igraš na glavu. Vuče te adrenalin tih navijača i onda ili jesi ili nisi, nema između. Odigrao sam puno utakmica i u dresu Hajduka protiv Zadra i obrnuto. Zadar nažalost je danas tu gdje je, po meni sramotno, ali ne možemo van iz ove kože. Volio bih vidjeti da se dignemo i vjerujem da ćemo u budućnosti ponovno moći gledati utakmice Zadra i Hajduka – zaključuje Buljat.