BAJKA IDE DALJE! Na krilima Kuzmanovića osigurano četvrtfinale!

Konačno! Ko-na-čno! Hrvatska rukometna reprezenetacija pokazala je ekstreman karakter, svu svoju snagu i potencijal i nakon što nam je prijetila ozbiljna katastrofa protiv Slovenije na početku utakmice, poput feniksa iz pepela digli uzdigli se do pobjede (:), ali i do četvrtfinala Svjetskog prvenstva.

Kao i pred dvije večeri za susret protiv Islanda, izbornik Dagur Sigurdsson sastavom je malkice iznenadio. U rotaciju od 16 igrača vraćen je desni vanjski Tin Lučin, dok je na tribinu preselilo lijevo krilo Marin Jelinić. Odigrao je Jelinić prve četiri utakmice po svih 60 minuta jer je bio jedino lijevo krilo u sastavu, da bi za susret sa Slovenijom jedini igrač na toj poziciji ostao friški oporavljeni David Mandić.

Neočekivani junaci

Scenarij za horor film počeo se pisati na početku utakmice. Baš velika, velika nervoza i težina ovoliko važne utakmice vidjela se na hrvatskim reprezentativcima koji su na početku utakmice bezidejno poput gusaka u magli srljali u pasivne napad, da bi zatim konačno odigrali nešto konkretno, a onda je Filip Glavaš prilikom ulaska s krila pogodio Klemena Ferlina u glavu za dvije minute. Slovenci koji nisu imali apsolutno ništa za izgubiti, koji su igrali za gušt, funkcionirali su poput švicarskog sata. Ferlin je obranio sve one udarce iz pasiva na početku, a napadački višak na lijevom krilu za Tilena Kodrina činio se kao najsigurnija stvar na planeti Zemlji. U prvih sedam minuta 5:0 za Sloveniju i totalni muk zaprepaštene pune Arene Zagreb. Pozvao je Sigurdsson minutu odmora da resetira svoje pulene. Ušli su tada Ivano Pavlović i Ivan Pešić u igru i prometnuli se u neočekivane junake. Obranio je prva dva udarca Pešić, Pavlović je na drugoj strani počeo zabijati za Hrvatsku i nekako smo se pokrenuli s “mrtve točke”.

Polako, mic po mic, počeo se mijenjati scenarij iz horora u dugometražni triler. Uspjeli smo se u drugoj polovici prvog dijela konačno stabilizirati, posebice u napadu – prevodio je Maraš koji je nastavio pogađati sve što mu se prohtjelo. Obrambeno i dalje smo se mučili pa smo pomalo nelogično preselili iz 6-0 u 5-1 obranu, no išlo je to ruku pod ruku s činjenicom da su i Slovenci u završnici počeli griješiti u svojim napadima. Bila je u nekim trenucima i božica Fortuna na strani Hrvatske te smo minutu i pet sekundi do kraja stigli do 15:15. Išla je Slovenija na svoju najpouzdaniju kariku, Kodrina, u zadnjem napadu, no Glavaš se majstorski podmetnuo za prekršaj u napadu. Sumanuto je bilo vjerovati nakon katastrofalnog uvoda da ćemo imati napad za vodstvo na odmoru, no imali smo ga i uspjeli ga uprskati. Čekalo se do posljednjih deset sekundi, kada Slovenci rade prekršaj i priči u prvih pola sata bio je kraj. I baš kada se sirena u Areni oglasila zaiskrilo je među igračima, uletjele su obje klupe na teren, no brzo se sve raščistilo.

Kuzma show

Gol za gol krenulo se u drugom poluvremenu, no pojavio se dugo iščekivani Kuzmanović koji daje priliku za “break” Hrvatskoj. Nismo to uspjeli iskoristiti, ali smo zato minutu i pol nakon nepotrebno i pomalo čudno zaradili isključenje Marka Mamića. Srećom to nije utjecalo na igru jer su Slovenci odradili višak za krilo, no Kuzmanović to brani i daje novu priliku za “break”. Koristi to Šipić za svoj četvrti gol i na isteku 39. minute Hrvatska prvi puta na utakmici vodi (20:19).

Krenuo je tada “Kuzma show”. Obranio je Kuzmanović i kontru Mačkovšek za ekstazu u Areni. Odličan je u tim trenucima bio i Ferlin na slovenskom golu pa smo tri minute u komadu bili bez gola. Reagirao je na to Sigurdsson novim time-outom nakon čega se odradila akcija za Karačića i njegov prvi gol na susretu (22:21). Kao da je Kuzmanović rekao nakon toga “ljudi sad je dosta”. Tri slovenska napada, tri obrane Kuzmanovića. Ipak, ne uspijevamo prelomiti utakmicu u tim trenucima jer je drugi vratar Slovenije, Lesjak, također branio na iznimno visokoj razini.

Nakon što je Karačić u 51. minuti zabio za 25:22 uz dvije minute isključenja za Blagotinšeka, kao da su svi u dvorani i pred malim ekranima predahnuli. Stali smo ponovno u napadu, no jako dobro igrala je i Slovenija 6-0 obranu u završnici susreta. Malo više od tri minute do kraja za implodiranje Arene pogodio je kapetan Duvnjak onako “duvnjakovski” – raketom s poda u rašlje. Minutu i 19 sekundi do kraja Martinović s deset metara bombetinom zabija za tri razlike i triler s najsretnijim mogućim završetkom.