Talijani su pod vodstvom velikog nogometnog inovatora Vittorija Pozza uspjeli osvojiti dva naslova prvaka zaredom neposredno prije Drugog svjetskog rata.


Osim što je bio briljatni taktičar, Pozzo je 1934. mogao računati na povratnike iz Argentine Montija i Orsija, kao i na veliku prednost domaćeg terena, dok je četiri godine potom u Francuskoj u napadu imao genijalce poput Piole i Meazze. Uslijedio je rat, a potom je talijanski nogomet zadesila tragedija u kojoj je u avionskoj nesreći poginula gotovo čitava momčad tada najjače talijanske momčadi Torina, te su Talijani sljedeći put do finala SP-a stigli 1970.


Na World Cupu 1934. godine, koje je igrano u Italiji, “Azzurri” su u prvom kolu deklasirali SAD sa 7-1. U četvrtfinalu su se sastali Italija i Španjolska. Prva utakmica završena je nakon produžetaka 1-1 tako da se morala igrati nova utakmica. Oba izbornika uvela su nekoliko novih igrača kako bi osvježili momčad, a na kraju je Italija slavila sa 1-0 pogotkom Giuseppea Meazze.




Identičnim rezultatom, Italija je u polufinalu San Siru pobijedila Austriju golom Argentinca Enriquea Guaite. U velikom finalu susreli su se Italija i Čehoslovačka u Rimu pred 50 tisuća gledatelja u teškim uvjetima na gotovo 40 stupnjeva celzijevih. ČSSR je poveo u 71. minuti golom Antonina Puča, a Talijane u igru vraća Raimundo Orsi u 81. minuti. Susret je ušao u produžetke, a gol odluke zabio je Angelo Schiavio u 95. minuti.


Četiri godine kasnije, SP je održan u Francuskoj, a Italija je uspjela obraniti naslov. Na putu do trijumfa Azzurri” su pobijedili Norvešku (2-1), Francusku (3-1), Brazil (2-1), te Mađarsku (4-2) u finalu.




Brazil je dominirao svjetskim nogometom krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Uz, po mnogima najvećeg svjetskog nogometaša svih vremena Pelea, Brazil je 1958. u napadu mogao računati na sjajne Garrinchu, Didija, Vavu i Zagalla, a svi su ti igrači i bez Pelea, koji se ozlijedio u skupini, ponovili uspjeh četiri godine potom u Čileu.


Na SP-u 1958. godine svijetu se predstavio čudesni Brazilac Pele koji je briljirao u završnici turnira i odveo svoju reprezentaciju do titule, njegove prve od tri. World Cup je obilježio i francuski napadač Just Fontaine koji je postigao 13 golova, što je rekord za najviše golova ikad postignutih na jednom turniru.


Brazil je u skupini porazio Austriju (3-0) i SSSR (2-0), te remizirao protiv Engleske (0-0). U četvrtfinalu je pao Wales (1-0), u polufinalu Francuska (5-2), a identičnim rezultatom je Brazil u finalu porazio i Švedsku.


Iduće SP je bilo u Čileu 1962. godine, a Brazil je obranio naslov. Odmah na početku ostao je bez Pelea, ali unatoč tome otišao je do kraja i uzeo trofej.


Pele se ozlijedio u prvom kolu protiv Meksika. Izdržao je do kraja dvoboja, postigao jedan pogodak, ali ozljeda mišića izbacila ga je iz igre i do kraja turnira više nije zaigrao. Brazilci su kroz skupinu bez problema otišli u četvrtfinale. Pobijedili su Meksiko (2-0) i Španjolsku (2-1), te remizirali protiv Čehoslovačke (0-0). U četvrtfinalu su pobijedili Englesku (3-1), u polufinalu Čile (4-2), a u završnom dvoboju ČSSR sa 3-1.


Argentina je već imala priliku spojiti dva naslova. Nakon krune osvojene u Meksiku 1986. godine, “Gauči” su četiri godine kasnije ponovo igrali u finalu. Ponovo protiv Njemačke. Ovoga puta, “elf” je slavio sa 1-0, uzvrativši za 2-3 poraz četiri godine ranije.


Brazil je od 1994. do 2002. igrao tri uzastopna finala. Prvo je dobio porazivši Italiju nakon izvođenja jedanaesteraca, potom je 1998. izgubio u Parizu od Francuske, da bi 2002. u Yokohami porazio Njemačku.


Dva finala je spojila Francuska, 2018. i 2022. Prvo je dobila protiv Hrvatske, a drugo izgubila od Argentine koja će nakon slavlja u Katru, u nedjelju imati priliku obraniti naslov protiv Španjolske.