18-godišnji Zadranin već se dokazao na najvećim natjecanjima: 'Kada kažem što treniram najviše ih zanima salto unatrag'

Osamnaestogodišnji Marko Huljev član je Kluba skokova u vodu Zadar od svoje šeste godine, a na bavljenje ovim sportom potaknula ga je starija sestra Bruna (22), koja je svojedobno trenirala punih jedanaest godina.

Skokovi u vodu bili su prvi sport koji je isprobao i odmah su mu se svidjeli. Osvojili su ga atmosfera na bazenu, društvo koje je ondje stekao, ali i sam sport. Upravo ga je to zadržalo u skokovima u vodu gotovo dvanaest godina.

Danas, kao brucoš u Zagrebu, trenira u Klubu za skokove u vodu Medveščak. Ipak, ostao je vjeran svojem matičnom klubu, za koji će se i dalje nastaviti natjecati.

– U dogovoru s trenericom Sandom Donoval odlučili smo da ću trenirati s Medveščakom, ali ću se, primjerice, na državnim prvenstvima natjecati za Zadar. Moram jako dobro planirati raspored kako bih uskladio svakodnevne treninge, koji traju od dva do tri sata, s fakultetskim obvezama. Raspored mi je prilično zgusnut, ali navikao sam na to. Razvio sam određenu disciplinu – govori Huljev.

S natjecanjima je počeo već sa sedam godina. U toj mu dobi rezultati nisu bili toliko važni, no kako je odrastao, sve je više shvaćao njihovo značenje.

– Isprva nisam bio toliko dobar u usporedbi s ostalom djecom iz svoje kategorije. Međutim, to me nije previše obeshrabrivalo. Nastavio sam trenirati i s vremenom sam od posljednjih mjesta napredovao prema sredini poretka, a potom i prema samom vrhu.

Svjetski putnik

Svakom predanom sportašu dobro je poznato da sport nerijetko zahtijeva brojna odricanja. I Huljev priznaje da je imao trenutaka kolebanja, dana kada mu je bilo teško, no unatoč svemu nastavljao je dalje.

– Bilo je teških dana kada bih se zapitao što mi sve to treba. Zbog treninga, priprema i natjecanja propustio sam brojne rođendane, a nisam mogao ni otići na ekskurziju s prijateljima iz razreda.

S druge strane, skokovi u vodu omogućili su mu putovanja diljem svijeta. Dosad je posjetio Kanadu i brojne europske gradove, a među svim natjecanjima posebno izdvaja Europsko juniorsko prvenstvo, održano 2022. godine u Bukureštu gdje je u uzrastu mlađih juniora osvojio brončanu medalju na 1 metar. Iste godine ostvario je još jedan zapažen rezultat, osvojivši peto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Montrealu.

– Nisam to očekivao i za mene je to doista bio velik rezultat. Pogotovo kada uzmem u obzir da dolazim iz Hrvatske, male zemlje u usporedbi s Italijom, Njemačkom ili Velikom Britanijom, gdje je konkurencija iznimno jaka – govori Huljev, koji je nastupio i na drugim europskim prvenstvima.

Na Europskom prvenstvu u Beogradu 2024. godine osvojio je 13. mjesto.

– Moram priznati da me tada svladala trema. Bio mi je to prvi nastup u seniorskoj kategoriji na tako velikom međunarodnom natjecanju. Došao sam s očekivanjem da vidim kako je to natjecati se s najboljim skakačima u Europi.

Rutina treninga

Treninzi se sastoje od dva osnovna dijela – takozvanog suhog treninga, koji prethodi odlasku u bazen, te uvježbavanja samih skokova.

– Skokovi u vodu zahtijevaju fizičku spremnost cijelog tijela, od ruku i trupa do leđa i nogu. Potrebna je svestrana fizička priprema, a ona se ne može postići samo skakanjem. U takozvanom suhom dijelu treninga radimo dodatne vježbe snage i trčimo. Pritom su iznimno važne vježbe istezanja jer fleksibilnost ima veliku ulogu u ovom sportu. Uoči natjecanja ponavljamo program, odnosno skokove koje ćemo izvoditi. Međutim, kada nemamo natjecanja na rasporedu, usredotočujemo se na lakše skokove, usavršavanje određenih tehnika i pojedinačnih pokreta.

Uz fizičku pripremu, jednako je važna, ako ne i važnija, psihološka spremnost. Huljev je s vremenom prihvatio činjenicu da će strah uvijek biti prisutan, osobito kada prvi put izvodi neki novi skok.

– Uvijek osjećam strah prije određenog skoka, pogotovo ako ga izvodim prvi put. Primjerice, klupski kolega Mikula Miočić i ja po tome smo potpuno različiti. Iako obojica osjećamo strah, kod mene je on znatno izraženiji nego kod njega. No na kraju obojica skočimo. Čim izvedemo skok, sve postane lakše.

Marko Sutlović

Određenu dozu straha smatra pozitivnom, a pritom se prisjeća i riječi svojeg zadarskog trenera Marka Sutlovića.

– Naš trener Sutlović često kaže da ne možeš prvi put raditi nešto bez straha, pogotovo kada je riječ o rotacijama tijela u zraku. Ako osjećamo strah, to znači da radimo nešto novo, nešto drukčije od onoga na što smo navikli. S druge strane, ako uopće ne razmišljamo o onome što radimo i pogrešno procijenimo situaciju, može se dogoditi nešto loše. U redu je osjećati strah, ali važno je ne dopustiti da nas on kontrolira. Treba razmišljati ovako: »Dobro, osjećam strah i to je u redu. To je normalna emocija. Bez obzira na to, znam što radim i znam da mi trener ne bi zadao skok koji nisam sposoban izvesti.«. Tako uspijevam prevladati strah.

Upravo je trener Sutlović odigrao važnu ulogu u njegovu izlasku iz zone komfora.

– Rekao bih da sam po prirodi introvertirana osoba, a trener Sutlović uvijek me poticao da izađem iz svoje zone komfora. Čim me nešto izbaci iz poznatog ritma, kao da mi se upali lampica koja upozorava na nešto novo i nepoznato. Tada počnem previše razmišljati o svemu. Zato mi dobro dođe kada me trener potakne da napravim iskorak i suočim se s nečim drukčijim.

Više pozornosti

Budući da se prošlog mjeseca zbog studija preselio u Zagreb, mladi Zadranin se trenutačno privikava na novu sredinu i novu ekipu. Ipak, o Klubu za skokove u vodu Medveščak ima vrlo pozitivne dojmove, ponajprije zato što je pristup tamošnje trenerice vrlo sličan onome na koji je naviknuo u Zadru. Za tri tjedna očekuje ga međunarodno natjecanje u Londonu, no što će uslijediti nakon toga, još ne zna. Kako kaže, organizatori nerijetko prilično kasno objavljuju rasporede natjecanja.

– Nadam se da ću natjecanje u Londonu odraditi što bolje i ostvariti odličan rezultat – kaže Huljev, koji je, uz spomenutog Miočića, među najboljim zadarskim skakačima u vodu.

Iako je svjestan da skokovi u vodu u Hrvatskoj nisu osobito popularan sport, Huljev smatra da bi im trebalo posvetiti znatno više pozornosti i osigurati kontinuirana ulaganja, a ne samo povremenu podršku uoči velikih natjecanja.

– Nedavno smo, primjerice, bili domaćini Svjetskog juniorskog prvenstva u skokovima u vodu u Rijeci. Tada se nešto pokrenulo, ali sve je uglavnom bilo vezano uz taj jedan događaj. Skokovi u vodu nisu toliko popularni kao, primjerice, nogomet, pa samim time nemamo ni toliko prilika.

Međutim, riječ je o iznimno zanimljivom i složenom sportu.

– Ljudi se uvijek zainteresiraju kada im kažem što treniram, pogotovo kada me vide kako izvodim salto unatrag. A zamislite tek koliko bi bili oduševljeni kada bi uživo pratili neko natjecanje. S druge strane, pomalo mi je i drago što se ne radi o toliko popularnom sportu, upravo zbog tog iznenađenja i oduševljenja koje izaziva kod gledatelja – zaključuje Huljev.