Govor pape Ivana Pavla II. na molitvi Šestoga časa u Zadru

S radošću se na završetku ovoga svojeg apostolskog putovanja susrećem s vama, predragi vjernici Zadarske nadbiskupije i susjednih područja, koji ste došli na ovaj Forum u sjeni stolnice svete Anastazije, srijemske mučenice. Okupili smo se ovdje na molitvu Šestoga časa.

S ljubavlju vas pozdravljam u imenu Gospodnjemu, sjećajući se nazočnosti u ovome vašem gradu svojega prethodnika pape Aleksandra III., koji se je u ožujku 1177. zaustavio ovdje, pohodivši i neka druga nedaleka mjesta. Pozdravljam vašega nadbiskupa Ivana Prenđu, koji me je dočekao u ime svih vas, i nadbiskupa u miru Marijana Oblaka, koji je sa mnom sudjelovao u Drugome vatikanskom općem saboru. Bratski pozdravljam i ostale hrvatske biskupe, koji su se danas okupili oko mene i koji su me pratili za vrijeme ovoga apostolskog putovanja. Srdačno pozdravljam gospodu kardinale: Sodana, Vlka i Puljića. Pozdravljam isto tako i srpskopravoslavnoga biskupa Dalmacije Fotija. S poštovanjem pozdravljam također gospodina predsjednika Republike, kojemu zahvaljujem za nazočnost na ovome susretu, te druge građanske i vojne vlasti, kojima sam zahvalan za sve što su učinile za ostvarenje mojega pohoda.

Naš se bogoslužni skup održava u ponedjeljak, po svetkovini Duhova, na dan u koji slavite blagdan Marije, Majke Crkve. Ulomak čitanja, što smo ga upravo čuli, govori o Marijinoj nazočnosti u dvorani Posljednje večere, gdje je okružena prvotnom kršćanskom zajednicom. Mala skupina, sabrana u gornjoj sobi kuće (Dj 1,13), moli i čeka. Kada pak dođe Duh Sveti, tada će se otvoriti vrata dvorane Posljednje večere kako bi se evanđeoskomu navještaju omogućilo da iziđe na jeruzalemske trgove i odatle krene putovima svijeta. Djevica je i tijekom stoljećâ, upravo kao što je bila na dan Pedesetnice, nastavila biti duhovno nazočna s vjernicima i s njima zajedno molila za neprestani izljev darova Duha na Crkvu, koja se suočava s izazovima što se pojavljuju u raznim povijesnim razdobljima. Marija tako u potpunosti ostvaruje svoje majčinsko poslanje. Ona, naime, nije majka samo zato što je na svijet dala i što je hranila Sina Božjega. Ona je majka i zato što je »Djevica, koja je postala Crkva«, kako ju je volio pozdravljati Franjo Asiški (usp. Franjevačka vrela, 259), koji je – prema predaji – kroz Zadar prošao početkom XIII. stoljeća, za vrijeme svojega puta na Istok i u Svetu Zemlju.

Okupivši oko sebe apostole i učenike, koji su bili izvrgnuti kušnji da pođu svojim putem, Djevica Marija ih je sve predala »ognju« Duha, koji će ih uputiti u pustolovinu poslanja. »Osjećaj vjere« kršćanskoga puka prepoznavat će učinkovitu nazočnost Marije ne samo u prvotnoj kršćanskoj zajednici nego i u kasnijim događajima u Crkvi, i neće se zbog toga ustručavati nazvati je kraljicom apostola.

Presveta Djevica, koja – prema pisanju evanđelista Luke – »pohranjivaše u sebi sve one događaje i prebiraše ih u svome srcu« (Lk 2,19), nastavlja uvijek iznova pred oči vjernika stavljati povijesne događaje, koji su sastavni dio njihove vjere. Marija, kao svjedok početaka i jamac vjernosti kršćanskih naraštaja, u svako doba ponavlja riječi što ih je izgovorila na svadbi u Kani: »Što god vam rekne, učinite!« (Iv 2,5)

Marijine su riječi i njezin primjer uzvišena škola života u kojoj se školuju apostoli, kako oni jučer tako isto i ovi danas. Marija ih neprestano pripravlja za poslanje svojom ustrajnom molitvom Ocu, svojom odanošću Sinu, svojim spremnim prihvaćanjem poticaja Duha.

Radujem se spoznaji da je ova nadbiskupija prošlih godina doživjela procvat i višestruki rast raznovrsnih oblika zalaganja i apostolske djelatnosti vjernika svjetovnjaka. Od Marije, draga braćo i sestre, naučite biti vjerodostojni svjedoci i velikodušni apostoli, pružajući svoj doprinos velikomu djelu nove evangelizacije. I uvijek imajte na umu da pravi apostolat kao preduvjet traži osobni susret s Isusom, Živim, Gospodinom (usp. Otk 1,17–18).

Presveta Djevica ostaje uzor svima, koji slušaju riječ Božju i opslužuju je (usp. Lk 8, 21). Kako onda ne bi mogao postojati duboki duhovni sklad između vjernika i Djevice koja izgovara svoj veliča? Siromašni i ponizni iz svakoga vremena nisu pogriješili kada su Mariju, koja šuti, odabrali za svoju glasnogovornicu, i Mariju, koja služi, za svoju kraljicu.

I mi također pristupamo k Njoj, kako bi od Nje naučili poslušnost i otvorenost Bogu. I mi se, hodočasnici trećega tisućljeća, također preporučujemo njezinu zagovoru, kako bi Ona svojom molitvom poduprla našu vjeru, hranila našu nadu i učinila djelotvornom našu ljubav:

Sveta Marijo, Majko Božja i Majko naša, sjeti se svih svojih sinova i kćeri, i priteci nam u pomoć. Vodi nas na susret s Kristom, koji je Put, Istina i Život. Isprosi nam od Oca darove Duha Svetoga, zaštitu od zamki i izbavljenje od zla. Pomozi nam da u svakoj prigodi svjedočimo o rodnosti ljubavi i istinskome smislu života. Nauči nas s Tobom zajedno graditi kraljevstvo Tvoga Sina, Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.«

Ivan Pavao II., 9. 6. 2003.