Vinari na kontinentu danas prave neusporedivo kvalitetnija vina

Od prehrambenih tehnologa, preko proizvođača do konzumenata, svi će se složiti da se unazad 20 godina slika proizvodnje vina na kontinentu drastično promijenila nabolje pa se danas, na primjer, na zagorska i podravska vina ne gleda s podsmijehom nego s respektom, a o Slavoniji da se ne govori.

Ivan Topolovčan iz Kloštra Podravskog, 70-godišnjak je koji je prije 20 godina osovio na noge malu vinariju koja je polučila izvrsne rezultate proizvodeći bijeli pinot, rajnski rizling i žuti muškat. Prošao je sve faze proizvodnje vina u Podravini jer je od djetinjstva, kad je poput sjene pratio djeda među trsovima, prisutan u vinogradu. Stoga se na njega kako proizvođača može gledati i kao na svjedoka evolucije kontinentalnih vina. Krunu svoje karijere smatra osvajanje srebrne medalje za bijeli pinot na najprestižnijem svjetskom vinskom natjecanju Decanter London 2023. godine.

Kaže da su prvi masovniji koraci prema kvalitetnim i vrhunskim vinima počeli prije 20-ak godina. Smatra da su pritom bila ključna dva elementa: udruge vinara i kompeticija.

– Udruge vinara počele su dovoditi vrhunske stručnjake kako bi educirali vinogradare i tu je sve počelo, kaže Topolovčan i dodaje kako su korak po korak vlasnici vinograda počeli prihvaćati savjete stručnjaka. Uvidjevši da su njihovom primjenom počeli proizvoditi neusporedivo kvalitetnija vina od onih kakva su bila njihovih očeva ili djedova, počela je i međusobna utakmica.

– Znanje o vinogradarstvu, podrumarstvu i ostalom nismo samo upijali kroz udruge, nego smo potom i sami počeli tražiti savjete stručnjaka, kupovati stručnu literaturu, odnosno počeli smo uviđati važnost konstantnog educiranja, objašnjava Topolovčan.

Značaj edukacije

Ivana Nemet, ravnateljica Tehnološko-inovacijskog centra u Virovitici, inače diplomirani prehrambeni tehnolog sa stručne strane potvrđuje Topolovčanove riječi. U područje proizvodnje vina i grožđa kao sirovine za proizvodnju vina ušla je prije 20 godina i od tada do danas konstantno je za to područje vezana kao proizvođač ili savjetnik u proizvodnji. Što se tehnološkog centra tiče, kaže da se u njemu više baziraju na analitiku i savjetovanje vinara s područja koje pokrivaju.

Nemet također tvrdi da su u posljednja dva desetljeća ostvareni veliki pozitivni iskoraci – sve su vinogradarske regije značajno napredovale u kvaliteti proizvoda, prihvaćanju trendova, nastupu na svjetskim natjecanjima i konkurentnosti na svjetskom tržištu. Danas se s poštovanjem priča o svakoj hrvatskoj vinskoj regiji.

Na konstataciju kako je obilježje nekih dijelova kontinentalnih vinogorja bio tudum te na pitanje koliko se promijenila ta slika, odgovara da se još uvijek mogu čuti izrazi kao što su tudum, direktor, nojaš i slično. Objašnjava da se pritom misli na vina proizvedena direktno od rodnih hibrida. Naglašava da se hrvatska vina danas proizvode uglavnom od priznatih kultivara vinove loze. Postoji njihova priznata nacionalna lista i preporuka za sadnju za pojedina zemljopisna područja uzgoja vinove loze.

– Lista je uistinu bogata i imamo dosta kultivara, tako da nismo u nestašici i nemogućnosti sadnje raznih sorata i stvaranja raznolikosti vinske priče, konstatira Nemet i hvali struku iz područja vinogradarstva i vinarstva u radu na kultivarima vinove loze. Zajedničkim radom struke, vinara, vinogradara, sveučilišta, javnih ustanova nije se dopustilo da mnoga naša bogatstva kultivara odu u zaborav i da jednostavnu nestanu. Tako danas imamo i listu autohtonih kultivara vinove loze koja ukazuje na našu baštinu i bogatstvo.

Divne crne vinske priče

Svaka regija, objašnjava Nemet, pokazuje svoje sklonosti, a često na odabir loze koja će se saditi ili se sadi utječe obiteljska tradicija. Najrasprostranjenija sorta u Hrvatskoj je Graševina, bijela sorta koja se veže za kontinent i koja je u raznim vinogorjima, položajima i vinogradarskim podregijama već oblikovala svoju posebnost i identitet. Trenutno se kao sorta odlično nosi sa svim izazovima vezanim za klimatske promjene i još uvijek daje izvrsne rezultate u unutrašnjosti Hrvatske.

Sugovornica razbija šankerske mitove prema kojima kontinent nije pogodan za proizvodnju crnih vina. Uočava da ovo podneblje ima izvrsna crna vina koja kvalitetom nerijetko staju uz bok svjetskim vinima istih sorata. Vinogradarske regije Slavonija i Hrvatsko Podunavlje danas obiluju iznimnim podrumima s velikom količinom drvenih bačava i predivne crne vinske priče u vidu vina dolaze baš iz tih krajeva Hrvatske. Nemet ukazuje na to da u Slavoniji djeluje i velika bačvarija koja postaje značajna na svjetskoj sceni u proizvodnji i distribuciji bačava raznih volumena napravljenih od slavonskog hrasta.

Na pitanje osjete li se klimatske promjene u uzgoju, sortimentu na pojedinim područjima, terminima berbe, načinu prerade i u kvaliteti vina, odgovara kako bi za većinu toga odgovorila potvrdno. Već je sad jasno da poneke sorte teže podnose vruće slavonske dane i raspored padalina kojima smo izloženi. Postalo je sasvim normalno da u kontinentu berbe kreću u kolovozu i postale su uobičajene noćne berbe. Svi ozbiljni vinari sad imaju uvedene sustave za hlađenje mošta i kontrolirane uvjete proizvodnje. Također, koriste raznoliku paletu enoloških sredstava.

Dotičući se prošle, izrazito sušne godine, konstatira da je iza nas posebna berba, do sad za većinu vinara i vinarija najranija. Rezultirala je s dosta izazova u podrumu, puno kompliciranije fermentacije, koje su na koncu riješene dobro. Vina su dosta rano izašla na tržište, no kvaliteta je i dalje dobra.

– Isto tako, imam iskustva u radu s mnogobrojnim vinarima, podrumarima, hobistima koji se još uvijek drže predaja i naučenih procesa od svojih predaka gdje su problemi i s klimatskim promjenama i kvalitetom vina nešto izraženiji i češći, uočava Nemet.

Trend su lagana vina

Komentirajući trendove kaže da je došlo vrijeme laganih, pitkih, svježih i mlađih vina. Na tržištu se danas često susrećemo s vinima s ostatkom šećera, koja su često privlačnija mlađoj populaciji. Sve veća potražnja pjenušavih vina također ukazuju na značajne promjene u navikama potrošača. Danas je poznato da gotovo sve regije u Hrvatskoj proizvode pjenušac i da se u toj proizvodnji koriste razne sorte.

– Vinski znalci će svakako znati cijeniti i odležalo vino i upotrebu bačve, ali napominjem, sve ide od osobnih sklonosti naših želja kad su u pitanju vina, riječi su Nemet.

Dotaknuvši se novog fenomena, kaže da se sve češće u medijima i na raznim okupljanjima može čuti za pojam bezalkoholnog vina, iako ga nema u našoj zakonskoj regulativi. Objašnjava da se radi o djelomično ili potpuno dealkoholiziranim proizvodima ili sa smanjenom vrijednosti alkohola, odnosno manjom od one koja je za pojedine vinogradarske zone zakonski definirana.

– Vina podliježu mnogim trendovima. Mišljenja sam da je i ovo jedan od trendova, ali isto tako mislim da je hrvatsko tržište tradicijski usmjereno i da se pod pojmom vina traži proizvod sa svim poznatim karakteristikama, uključujući i alkohol, stava je Nemet.