Šok na moru: Cijene rastu, ulov pada – evo što to znači za vas

Rast cijena nafte na tržištu, uzrokovan nestabilnom situacijom na Bliskom istoku, samo je još jedan u nizu udaraca na poslovanje poljoprivrednika i ribara. Vlada je zato na izvanrednoj sjednici donijela Uredbu o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata. Cilj ove mjere je ublažiti rast cijena energenata, spriječiti lančani rast troškova u gospodarstvu te zaštititi životni standard građana i stabilnost hrvatskog gospodarstva. Kako navode, bez intervencije Vlade cijene goriva bile bi znatno više.

Što se tiče plavog dizela, cijena bi bez Vladinih mjera iznosila 1,06 eura po litri, što je 26 centi više od sadašnje cijene od 0,80 eura, dok će uz Vladine mjere iznositi 0,89 eura, odnosno devet centi više od trenutačne cijene. Ovakve cijene vrijedit će do 23. ožujka, iako je Vlada najavila da će i dalje kontinuirano pratiti kretanja na međunarodnom tržištu nafte i energenata te će, ovisno o daljnjem razvoju situacije, pravodobno prilagođavati mjere kako bi ublažila cjenovne pritiske i očuvala stabilnost tržišta energenata u Hrvatskoj.

Problem s opskrbom

Koliko će se ovaj rast cijene odraziti na ribare, njihovu svakodnevicu na moru i u konačnici na cijenu ulova, upitali smo Marinka Mekelenića, vlasnika obrta za ribarstvo i člana Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore.

Ono što ribare najviše muči, napominje, jest opskrba.

– Mislim, cijena je limitirana, Vlada ju je limitirala i to je u redu, ali problem je što je od prošlog petka onima koji ne toče na pumpama nego iz cisterni zaustavljena isporuka. Neki kolege koji su imali plaćeno gorivo prošli tjedan trebali su ga dobiti u subotu, ali su im u petak odgodili isporuku, iako je roba već bila plaćena. I što sada? Ništa. Sada opet plaćate razliku na dan isporuke, po novoj cijeni. A kada država limitira cijenu nafte, tada se ukidaju i rabati koje imate kao dugogodišnji kupac, govori nam Mekelenić dodajući kako u koćarskom ribolovu posljednje dvije godine situacija nije baš bajna: ulov je sve manji, a sada je došlo i poskupljenje goriva.

– Već je sada problem, ne meni nego svima, što je ulov loš. Situacija na moru nije bajna pa, s obzirom na povećanje cijene goriva, treba reći da u troškovima ribolova gorivo čini 60 do 70 posto. Cijene idu gore, a lov je loš pa praktički radite samo da radite, da se vrtite u krug, kazao nam je Mekelenić.

Bez povećanja cijene

U razdoblju korizme, kada potrošnja ribe tradicionalno raste, postavlja se pitanje hoće li se ove teškoće odraziti i na cijene na ribarnicama.

– Cijena ribe se u međuvremenu malo digla, ali ne možeš očekivati da će još poskupjeti jer je to svježa namirnica. To nije proizvod koji možeš držati na zalihama, osim nešto što ide u preradu pa se zamrzne, kao plava riba. Ali bijela riba iz koćarskog ribolova prodaje se uglavnom svježa i ako je ne prodaš – gotovo je. A ako digneš cijenu, ljudi je možda neće kupiti… Zato ne vjerujem da će doći do nekog drastičnog poskupljenja, nego će sve opet na kraju podnijeti ribari, napominje.

Kako dalje navodi, uz rast cijena energenata i loš ulov, pred ribarima je još niz izazova koje trebaju prevladati – od novih propisa i pravila koji podrazumijevaju puno više papirologije do klimatskih promjena koje mijenjaju stanovnike mora i nedostatka radne snage.

Mekelenić je donedavno imao dva broda, ali je sada, kako nam kaže, ostao na jednom na kojem mu pomaže sin, potencijalni nasljednik u ovom poslu u kojem je sve teže privući mlade ljude.

– Na sastancima se stalno govori kako treba poticati mlade ribare, a mladih ribara nema. Pa koga ćeš poticati kad nema nikoga? Uz ovakvu cijenu goriva i manjak ribe to sigurno nije privlačno mladima. S druge strane, turizam se strašno razvio, od rentanja glisera do mini-kruzera koji traže posade. Normalno da je mladima privlačnije raditi tamo nekoliko mjeseci, gdje je uredno i čisto, kazao je Mekelenić uz napomenu kako ribarstvo danas nije toliko fizički naporno kao nekad jer imaju hidrauliku, vitla i tehniku pa su uvjeti na brodovima puno bolji.

Mekelenić sa svojim brodom na more izlazi dva do tri dana tjedno i, kako kaže, lovi uglavnom u kanalu. No nove cijene goriva otvaraju pitanje hoće li on i njegove kolege ubuduće rjeđe isplovljavati.

Uz potpore i malo sreće

– Ne toliko zbog cijene, koliko zbog količine jer nemamo zagarantiranu količinu. Na pumpi imamo limit od 1.000 litara. Meni to nije problem, ali velikim brodovima to je premalo jer je njima to gorivo za samo dva dana. Za dvadesetak dana »škura« takve plivarice potroše od 10 do 15 tona goriva. To su velike količine, ali Vlada obećava da će biti dobro pa ćemo vidjeti. Svakako, ako cijene nastave rasti, teško je prognozirati što će se dalje događati i kako će to utjecati na ribarstvo, kazao je Mekelenić, kojeg smo upitali postoje li alternative za gorivo, alternativni energenti ili efikasniji brodski motori.

– Bilo je projekata s električnim ili vodikovim pogonom, ali teško. Možda bi to djelomično funkcioniralo kod plivarica koje samo voze, ali kod koćara koji vuku mreže treba velika snaga. Brod se stalno ljulja, uvjeti su teški i sve je to još daleko za našu industriju, objašnjava.

Krize su i prije bile pa se nadamo da će i ova proći, kaže Mekelenić kroz smijeh i dodaje da ribe za Uskrs neće nedostajati. Plivarice i koćari već su počeli raditi pa bi, uz Vladine mjere i malo sreće na moru, ribari mogli isplivati i iz ove oluje u ribarstvu.