Sjetva u studenome osigurava mladu mrkvu već u proljeće

Mrkva se može sijati u studenom, što se prakticira u umjereno kontinentalnim i kontinentalnim područjima za dobivanje rane mlade mrkve, što ranije u proljeće. Na taj način pokušava se izbjeći nemogućnost sjetve u rano proljeće zbog prevlažnog tla. Tako posijana tek malo proklija i rano u proljeće nastavlja rasti.

U praksi se nerijetko događa da mrkva iz tih rokova sjetve u našim uvjetima izmrzne ili rano u proljeće odmah potjera u generativnu fazu, kada donosi sjeme.

Izbor hibrida i sorti

Iz tog razloga za tu namjenu uglavnom se siju rane ili srednje rane sorte manje sklone jarovizaciji, da ne bi dale u sljedećoj godini sjeme. To su sorte i hibridi u tipu amsterdamske. To je tip sorte valjkastog oblika s tupim vrhom, dužine osam do 12 centimetara i promjerom oko 1,5 centimetara. Ovakve se najčešće prodaju s lišćem u vezicama. U slučaju izuzetno hladnih zima s temperaturama od -10 do -15 stupnjeva Celzijusa, gredice je potrebno pokriti agrilom (agrotekstilom) ili lutrasilom.

Hibridi i sorte za jesensku sjetvu su mokum F1 (vrlo rani hibrid tipa amsterdam – valjkastokonusni), amsterdamska (srednje rana sorta, vegetacije 110 do 120 dana).

Na malim površinama sjetva se obavlja omaške ili u brazdice s razmakom između redova 20 cm za rane i 30 cm za nešto kasnije sorte. U redu je gusta sjetva. Kod mehanizirane sjetve i međuredne obrade, međuredni razmak iznosi 40 – 50 cm, a u redu tri do pet centimetara, uz upotrebu obloženog, kalibriranog sjemena.

Sjetva u trake i na lejama

Sjetva je moguća i u trake s dva ili tri reda na uzdignutim gredicama. Razmak između redova iznosi 30 centimetara, a u redu tri do pet centimetara. Razmak između uzdignutih gredica je najčešće 75 centimetara. Dubina sjetve iznosi 1,5 do dva centimetra. Potrebna količina sjemena kreće se od četiri do osam kilograma po hektaru, ovisno od njene gustoće i načina.

Kod mehanizirane širokoredne sjetve i one u trake na uzdignutim gredicama ova se obavlja pneumatskim sijačicama, uz korištenje kalibriranog krupnijeg sjemena, koje je obloženo odgovarajućim gnojivom i zaštitnim sredstvima. Radi svake sigurnosti, količinu sjemena kod jesenske sjetve uvećati za 15 do 25 posto.

Mrkva je jedna od povrtlarskih kultura kojoj jesenske i zimske temperature ne smetaju, jer se nalaze u tlu u fenofazi klijanja, odnosno prolazi jesensi i zimski period »proklijala«. Praktično to znači da cijelu zimu ostaje u tlu proklijala, ali se događa da nešto malo i ne proklija. Prednosti sjetve u studenom su višestruke, ali je najveća prednost dobivanje rane mlade mrkve u proljeće, te glavne rane berbe početkom lipnja. Glavni nedostatak ove metode sjetve je kratak rok trajanja ili čuvanja korjenova.