Raste broj stoke u Lici, ali stanje u veterinarskoj struci daleko je od dobroga

Općina Udbina u Lici s 26 naselja je druga po veličini u Hrvatskoj, a od oko 300-tinjak registriranih OPG-ova njih 230 se bavi stočarstvom. Na ovim OPG-ovima broj goveda, ali i ovaca, konja i koza, raste i trebaju adekvatnu veterinarsku skrb. Osim toga, taj golemi prostor je mjesto gdje se često, nažalost, ostavljaju kućni ljubimci, u prvom redu psi, na putu iz sjeverozapadne Hrvatske na more. Općina za zbrinjavanje kućnih ljubimaca ima adekvatan prostor te jedini imaju registrirano sklonište za četiri velike životinje.

»Prvi put nakon Domovinskog rata Udbina ima i svoju veterinarsku ambulantu, ali ona ima samo djelomične ovlasti, zbog čega brojni stočari i dalje moraju po papire u 30 kilometara udaljenu Korenicu.

Osim toga, već tri godine nemamo veterinarskog inspektora, a njegov posao, bilo da se radi o tzv. plutajućim govedima koja su i dalje veliki problem, ili o prometnim nesrećama uslijed naleta divljih svinja, ne može rješavati komunalni redar«, ističe dugogodišnji načelnik mag. ing. Josip Seuček, koji se iz Zagreba vratio na djedovinu u Lici i nije se pokajao.

Slobodno poljoprivredno zemljište

Prema njegovim riječima, Općina odgovara za sve, ali nema alata na raspolaganju za rješavanje nagomilanih problema na terenu, kako bi život tamošnjim žiteljima, kojih je sve manje, učinila i pored osigurane komunalne infrastrukture, boljim ili barem podnošljivijim.

Primjerice, već tri godine, kaže, nisu raspisali natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta, a slobodne zemlje pored gotovo 8.000 hektara u zakupu, više i nema. Riječ je o dugogodišnjem ili privremenim rješenjima za zakup koji plaćaju.

Što se tiče komasacije, načelnik ističe da je upoznat s natječajem Ministarstva poljoprivrede, ali drži da je taj postupak nemoguće odraditi. Naime, kaže da polovice čestica nema u zemljišnim knjigama, a one koje se u njima nalaze su raspodijeljene između 20-ak vlasnika.

Drugim riječima, taj bi postupak zahtijevao puno vremena, ali i resursa, kao što je kadar koji bi se upustio u postupak komasacije, što bi zahtijevalo i pronalaženje brojnih suvlasnika zemljišta. Riječ je o usitnjenim površinama, ali ima i onih po 10-12 ha koje su razbacane, napominje.

Načelnik ističe i da im je za zadnji natječaj za zakup zemljišta, za što općina mora imati i Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, kao i dodatne suglasnosti, trebalo i po 20 mjeseci da zakupce uvedu u posjed. S druge strane, Hrvatske šume to ne moraju tražiti za pašarenje.

Osim toga, apsurd je da nema slobodnog zemljišta za domaće stanovništvo, pa čak i kada je ono odmah iznad njihovih kuća, a da zemljište dobivaju oni koji su od njega udaljeni 70-80 kilometara, odnosno dolaze čak iz druge županije. Primjerice, zna se dogoditi da ‘preko noći’ 50-ak konja osvane na nečijoj zemlji na području naše općine, ističu naši domaćini.

OPG-ovi zadržali mlade na zemlji

Načelnik je šumar po struci, bavi se i uzgojem konja i uvjeren je da preveliko administriranje koči poljoprivrednu proizvodnju. Siguran je da su OPG-ovi zadržali mlade obitelji na zemlji u Lici.

Ipak, zalaže se za učinkovitu kontrolu potpora, bilo da se radi o košnji trave na vrijeme ili uzgoju u sustavu krava-tele, goveda i konja. Jer, nažalost bilo je i neželjenih slučajeva kršenja Zakona o dobrobiti životinja.

Najčešće se radi o bijegu domaćih životinja, čije je lutanje po zakonu kažnjivo, na pojedinim, uglavnom staračkim domaćinstvima koja se teško nose s većim brojem goveda.

»Inače, sukladno Zakonu o veterinarstvu, jedna općina je jedna epizootiološka jedinica, i mi spomenute probleme želimo adekvatno rješavati«, ističe načelnik.

S njegovim riječima se slaže i komunalna redarstvenica Milka Lipovac koja ističe da su napuštene pse, što se ponavlja svakog ljeta, do sada zbrinjavali u skloništu Lič pored Rijeke, što su plaćali 10 eura po danu. Na Udbini imamo prostora za adekvatno zbrinjavanje 60 napuštenih pasa, kaže Lipovac.

Uništava se i genetski potencijal goveda

Dr. vet. medicine Vjekoslav Rašić u veterinarskoj struci je već 30 godina. Sve te godine, kako kaže, proveo je kao terenski veterinar. Danas na Udbini, koja je nekada imala tri veterinarske ambulante, ima otvorenu ambulantu, o čijim smo problemima djelomičnih ovlasti već pisali na Agroklubu.

No, nema pomaka po ovome pitanju, iako je stjecajem okolnosti područje općine Udbina prostorno najveće s najmanjim brojem stanovnika po četvornom kilometru od svega dva stanovnika, ali s brojnim registriranim OPG-ovima.

A, ističu, bez dobre veterinarske službe u smislu praćenja zdravstvenog stanja životinja i preventive i savjetodavne službe u stočarskom dijelu uzgoja, nema ni uspješnog stočarstva.

»Jedan od uočenih problema se javlja u obliku uništenja genetskog potencijala, budući da je dozvoljeno držanje ‘rasplodnih’ bikova različitih pasmina među kravama, koji ni fenotipom ni genotipskim karakteristikama ne odgovaraju pasmini«, pojašnjava Rašić.

Uzmimo za primjer da ostavimo muško tele simentalca, kaže, koje je dobiveno umjetnom oplodnjom, za daljnji rasplod. To tele raste i za neko vrijeme imamo ‘bika’. Stočari se na ovaj potez odlučuju iz nekoliko razloga. Prvi je loš učinak osjemenjivača, u ovom slučaju doktora vet. medicine.

Drugi razlog je cijena, a treći je nedostupnost samih veterinara. »Kao kod svih profesija u veterinarstvu također je prisutan manjak doktora veterinarske medicine, kao i izostanak svakog nadzora nad radom doktora veterinarske medicine«, napominje Rašić.

Ističe da je najteže stanje u općinama u kojima vlasnici veterinarskih ambulanti nisu veterinari nego osobe koje su u veterini vidjele dobru zaradu i jedini cilj im je profit, pa su veterinarstvo sveli na tzv. naređene mjere odnosno na poslove koji se financiraju iz državnog proračuna, a sve ostalo je manje bitno.

»Tako je jedan vlasnik izjavio da je umjetno osjemenjivanje krava neisplativo. Kao dugogodišnji terenski veterinar držim da je doveden u pitanje genetski fond. Nije očuvanje genetskog fonda držanje sjemena elitnih bikova u kontejnerima u Novoj Genetici i CUS-u Varaždin«, upozorava naš sugovornik.

Loše stanje u veterinarskoj struci

On drži da se tako genetski fond ne može očuvati. Moguće ga je očuvati jedino predanim radom na terenu i osjemenjivanjem na valjan način iz uzgojnih plotkinja, a to nije nimalo lak posao te se radi o dugotrajnom procesu. Paleta sjemena koja je danas prisutna većinom je uvoz iz inozemstva.

Kaže da osim toga postoji i mogućnost spolno prenosivih bolesti, budući da su bikovi koji su među kravama u uzgoju krava-tele, često u opticaju na više OPG-ova. Od spomenutih bolesti neke mogu izazvati trajni sterilitet plotkinja i oboljenja ljudi, budući da je promet bikovima nekontroliran. Naime, u papire se jednostavno upiše prirodni pripust i otac je nepoznat, ako vlasnik nema licenciranog bika i ne vodi evidenciju o pripustu, pojašnjava iskusni veterinar.

Dakle, bez dobro organizirane veterinarske službe imat ćemo problem. Veterinari bi trebali educirati vlasnike životinja o prevenciji zaraznih parazitarnih bolesti. Prekomjerna uporaba antibiotika osobito je štetna kod grla čiji se proizvodi koriste za prehranu ljudi, bilo da se radi o mlijeku, mesu ili jajima. Treba i podučavati da postoje i drugi načini liječenja, pogotovo u govedarskoj proizvodnji, ističe Rašić.

»Trebamo svi biti svjesni da je stanje u veterinarskoj struci daleko od dobroga u Lici. Ali, ništa se ne može riješiti preko noći, jer nije tako ni nastalo. No ako se ne krenu ti problemi rješavati jedan po jedan, sve će se urušiti. Cijenu toga ćemo platiti u zdravlju stanovništva, što je velika cijena«, zaključuje veterinar.