Pčele i mali pčelari bore se za opstanak: 'Tradicionalno pčelarstvo guši sve veća industrijska proizvodnja meda'

Česte izmjene vlažnih i kišnih dana, uz visoke temperature nošene južinom i brze promjene hladnijih i burnih dana, nisu negativno utjecale samo na meteoropate, već i na prirodu i njezine stanovnike. Ovoga puta u fokusu su pčele, za koje je zima redovno vrijeme odmora, provedeno u košnicama, dok se pripremaju za prve proljetne letove. No toplije temperature tjeraju ih van i remete njihove uobičajene prirodne cikluse. O ovom problemu, ali i drugim temama koje more pčelare, razgovarali smo s predsjednikom Udruge pčelara »Velebit«, Željkom Zrilićem.

Udruga pčelara »Velebit«

Udruga je osnovana 1969. godine s ciljem poticanja, promicanja i unapređenja pčelarstva kao dijela sveukupnog gospodarstva, očuvanja prirodnog okoliša i biološke raznolikosti, čega je pčela neizostavni dio. Osim toga, udruga promiče kvalitetnu proizvodnju zdrave hrane, čime se pomaže očuvanju zdravlja ljudi i kulture konzumacije pčelinjih proizvoda te okuplja građane i mladež radi poticanja uzgoja pčela.

Upravo na vrijedne pčele radilice, koje imaju velik utjecaj na redovitost prirodnih tokova, danas se često zaboravlja. No njihov med, u svom najboljem prirodnom obliku, može nastati samo ako poštujemo postulate prirode. Da se to sve rjeđe događa, potvrđuje i Zrilić.

– Broj pčela opada i one su u opasnosti, kako zbog klimatskih promjena, tako i gubitka staništa. Klimatske promjene i bolesti koje u takvim uvjetima nastaju vidljive su i utječu na pčele, jer one svoje ponašanje prilagođavaju vremenu u kojem žive. Bolesti u pčelinjim zajednicama postaju češće, a prinos sve niži, kaže Zrilić dodajući da pčelari vode konstantnu borbu s prirodnim uvjetima u kojima rade. Pčele uvijek nađu način kako se prilagoditi, dok pčelari pokušavaju pratiti njihov ritam. Udruga »Velebit« okuplja preko sto pčelara i broji oko četiri tisuće košnica.

Laži i patvorine

– O prinosu se jasno govoriti ne može, jer količine proizvedenog meda ovise o mnogo faktora i mijenjaju se iz godine u godinu. Proizvoditi med danas je vrlo teško. Pod ogromnim smo utjecajem industrijske proizvodnje koja je progutala tradicionalno pčelarstvo. Pčelarstvo se može raditi kao dodatni posao, ali od njega se samog ne može preživjeti. Mali pčelari nemaju načina da uđu na police velikih trgovačkih lanaca, tako da svoj med najčešće prodajemo na kućnom pragu, a rjeđe na sajmovima. Veliki trgovački lanci konkurencija su im ne zbog kvalitete proizvoda, već zbog njihove količine, objašnjava Zrilić.

Med koji se u trgovinama prodaje često je patvoren i znatno jeftiniji pa se zadarski pčelari isključivo baziraju na prodaju na kućnom pragu. Domaći med ne može se kupiti ispod deset eura, dok se dalmatinski med od drače, kadulje, vrijeska ili cvjetni med u maloprodaji prodaje od 12 do 20 eura. Trošak proizvodnje jedne teglice obično iznosi šest do sedam eura, a u krajnjoj cijeni ponekad se zanemari vlastiti rad.

– Ono što se nađe u trgovinama ne može se prodavati kao domaći med, jer takve cijene ne dopuštaju proizvodnju kvalitetnog domaćeg meda. Kroz naš Savez i na europskoj razini nastojimo djelovati protiv politika koje nam štete. Sluha za naše probleme ponešto ima, no mi pčelari ne možemo opstati ako ne opstane priroda i čovjek u njoj, ističe Zrilić. Zadnja europska izvješća pokazuju kako je više od 40 posto meda na području EU patvoreno.

Pravedno označavanje

– Na policama ima svega i svačega. Deklaracije ne idu u prilog zaštiti potrošača, pa se borimo za pravedno označavanje svojstava i sastava meda. Put do prirodnog meda vodi jedino preko pčele koja živi u prirodi i skuplja hranjive tvari iz lokalnih biljaka. Sve ostalo su dodaci i pripravci koji se ne mogu nazivati medom. U patvorine se često dodaju šećeri, melase, tinkture ili peludna zrnca koja oponašaju svojstva meda, a takvi proizvodi nisu sigurni za konzumaciju, upozorava Zrilić.

– Ako pčele idu na kadulju, selimo ih na Kornate i Vransko jezero, a ako idu na vrijesak, posjećujemo Liku i Velebit. Unatoč svemu, priroda naše regije još je sigurna za pčele, zaključuje Zrilić. Problem im predstavljaju pesticidi, pa moraju paziti gdje puštaju pčele kako ne bi došle u kontakt s nedozvoljenim tvarima koje poljoprivrednici ponekad koriste. Masovni pomor pčela zasad nije zabilježen.