Navodnjavanjem se biljkama ne dodaje samo voda, već i prihrana

Usred smo još jednog u nizu toplinskih valova koji će, po svemu sudeći, potrajati. Mogu ga prekinuti samo kratkotrajni pljuskovi praćeni olujnim vjetrom i krupom, kao što je bilo u noći na nedjelju na području Novigrada Podravskog. Meteorolozi preporučuju boravak u klimatiziranim prostorima i da se na otvoreno izlazi samo u ranijim jutarnjim i večernjim satima.

Lijepo je to reći, ali u poljoprivredi i građevinarstvu to je nemoguće izvesti. Moj prijatelj Zlatko radi u građevinskoj tvrtki na promjeni krova na stambenoj zgradi na Puntamici. Temperatura na krovu doseže gotovo 60 stupnjeva Celzija.

Ovih dana poljoprivrednici ustaju u cik zore i rade na otvorenom do nekih deset sati, nakon čega se moraju skloniti u hlad. Nastavak aktivnosti u polju je u večernjim satima. Za one koji imaju proizvodnju u plastenicima uvjeti su više nego očajni, ali treba ubrati ljetinu i plasirati je na tržište.

Visoke temperature ili kako meteorolozi govore toplinski stres, ne samo da negativno djeluju na ljude, već i na biljke. Visoke temperature i sunčeve zrake mogu uništiti sav naš trud pri uzgoju povrtnih, voćnih i ukrasnih kultura.

Biljke stradavaju tako da na lišću i plodovima nastaju ožegotine, mrlje koje umanjuju kvalitetu ploda i stvaraju uvjete za bolesti i štetnike. Pri temperaturama većim od 32 stupnja Celzija rast biljaka se usporava.

Agronomska suša

Kratkoročan manjak vode u površinskom sloju tla koji se javlja u kritičnom razdoblju razvoja biljaka može prouzročiti agronomsku sušu. Početak agronomske suše može zaostajati za meteorološkom sušom, ovisno o stanju površinskog sloja tla.

Visoke temperature zraka, niska relativna vlažnost zraka i vjetar pojačavaju negativne posljedice agronomske suše.

Toplinski stres kod biljaka utječe na rast, metabolizam i produktivnost. Mnoge biokemijske reakcije u biljnom organizmu su pod utjecajem visokih temperatura. Kod ekstremno visokih temperatura dolazi do inaktivacije i denaturacije nekih biljnih enzima važnih za preživljavanje, čime se usporava razvoj biljke.

Visoke temperature uzrokuju toplinski šok kod biljaka koji se očituje u promjenama propusnosti stanične membrane i stvaranju tzv. proteina toplinskog šoka. Oksidativni stres i preraspodjela suhe tvari još su neke od posljedica koje visoke temperature mogu imati na biljke.

Može doći i do razgradnje vitamina ili stvaranja toksičnih tvari uslijed anaerobne respiracije. Ekstremne temperature mogu prouzročiti stanična oštećenja i propadanje stanice u roku od nekoliko minuta.

Toplinski val nije samo problem poljoprivrednicima na kontinentu. U priobalju je još izraženiji, budući da su uz dnevne vrućine noćne temperature također visoke.

Oduvijek su visoke ljetne temperature i suša pratile poljoprivrednu proizvodnju u našem kraju. Svakom ravnokotarskom poljodjelcu je jasno kako se nije moguće baviti voćarstvom i povrćarstvom bez navodnjavanja, a osobito ove godine kada se toplinski valovi redaju jedan za drugim.

U plastenicima je moguca berba u cik zore i u sumrak

Duga tradicija navodnjavanja tla

Duga je tradicija navodnjavanja poljoprivrednih kultura u ravnokotarskom prostoru. U ranom srednjem vijeku, za vrijeme hrvatskih narodnih vladara cijeli ovaj kraj ima posebnu važnost, budući da se na potezu od prijestolnice Nina do Trogira obavlja državni život hrvatske države.

U to vrijeme od svih imanja dalmatinske Hrvatske po bogatstvu plodne zemlje, a time i poljoprivrednih proizvoda, najvažnija je bila Vrana. Kvalitetno zemljište i obilje slatke vode omogućili su postizanje obilne ljetine. Završetkom prekopa Prosike 1770. godine Vransko polje dobiva svoj puni značaj. Na Vranskom polju prevladava uzgoj pšenice, tikava, graha, lubenica i šećerne trske.

Navodnjavanje se obavlja takozvanim podasavanjem, što znači da se u vodotocima i kanalima s pomoću ustava koji teku Vranskim poljem podiže razina vode. Voda se kroz propusno tlo širi bočno po plodnom polju i dolazi do korijenja uzgajanog poljoprivrednog bilja.

Veliki pomak u navodnjavanju napravljen je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je počela melioracija tla na području današnje Baštice i Nove Baštice.

S podizanjem suvremenih nasada voća i stolnog grožđa izgrađene su akumulacije Vlačine i Grabovac za navodnjavanje Baštice i Nove Baštice. U isto vrijeme izgrađen je sustav za navodnjavanje dijela Vranskog polja koji je koristilo poljoprivredno dobro Vrana.

Značaj navodnjavanja postao je prioritet Zadarske županije te su obnovljeni devastirani i sagrađeni novi sustavi za navodnjavanje, a rekonstruirane su i akumulacije Grabovac i Vlačine.

Kopanje bazena

Uvidjevši značaj vode na sigurnost uzgoja poljoprivrednih kultura, prvenstveno povrća, ravnokotarski seljaci su sami počeli navodnjavati svoje poljoprivredno bilje. Prvo je trebalo osigurati izvor vode. To se je postiglo kopanjem bazena koji na flišnoj podlozi na kakvoj su nastala ravnokotarska tla dobro drži vodu.

U to doba sustavi mikro raspršivanja i kapanja nisu bili poznati. Većina poljoprivrednih kultura navodnjavala se puštanjem vode u brazde kraj same biljke ili uporabom rasprskivača. Obje metode imale su za posljedicu veliku potrošnju vode i iziskivale su puno napornog ručnog rada.

Učinkoviti sustavi za navodnjavanje mikro raspršivanjem i kapanjem, koji su značajnije ušli u primjenu devedesetih godina prošlog stoljeća, vrlo brzo su našli primjenu i na ravnokotarskim poljima.

Danas svaki imalo bolji proizvođač raspolaže s bazenom ili bušotinama koristeći vodu iz podzemlja, uz primjenu pumpi, filtera, cijevi i sveg ostalog potrebnog za kvalitetno navodnjavanje.

Biljkama se navodnjavanjem ne dodaje samo potrebna količina vode, već se obavlja i prehrana, fertirigacija. Za sve to trebalo je izdvojiti značajna financijska sredstva, što krajnji proizvod čini skupljim.