Na policama trgovina ne mogu se nalaziti samo domaći poljoprivredni proizvodi

Započeli smo novu godinu kao i uvijek uz pregršt dobrih želja. Budući da je ovo rubrika o poljoprivredi, naše dobre želje prvenstveno su usmjerene prema proizvođačima hrane, ali i prema potrošačima. Godina iza nas kako klimatski tako i proizvodno nije išla na ruku poljoprivrednicima. Ipak, kada se na kraju podvuče crta može se zaključiti da sve u svemu nije bila toliko loša koliko je izgledalo.

Masline su rekordno urodile. Doduše randmani nisu bili odveć visoki, ali ulja ima u izobilju. Sada preostaje njegova prodaja. Prodaja će, dakako, ovisiti o cijeni, a nju će odrediti potražnja. Ljudima iz unutrašnjosti je pritom jednostavnije, budući da oni, kada dođu na more za vrijeme godišnjeg odmora, kupe litru ili dvije maslinovog ulja ne vodeći pritom računa po kojoj ga cijeni plaćaju.

Ali problem je onim ljudima koji troše nekoliko litara maslinova ulja mjesečno jer im je cijena ulja stavka od presudne važnosti. Ovdje, dakako, govorim o maslinovu ulju kategorije ekstra djevičansko, sa svim potrebnim deklaracijama.

Solidan prinos povrća

Vinogradari se također nemaju razloga previše žaliti na proteklu godinu. Urodi grožđa su bili solidni, a kakvoća mu je bila odlična, što je u krajnosti dalo odlično vino. Naše područje nisu u prošloj godini pogodile vremenske nepogode u obliku kasno proljetnih mrazeva i krupe.

Zbog ljetnih žega berba grožđa započela je još u kolovozu i gotovo svi vinogradi su pobrani do kraja rujna.

Voćari su također imali urode iznad prosjeka, a povrće kojeg je svake godine sve manje na ravnokotarskim poljima dalo je solidne prinose. Od nekada široke palete povrća danas je sve ostalo samo na uzgoju krumpira, lubenica i dinja. Ostale vrste povrća sve manje se proizvode, većinom za vlastite potrebe.

Gledajući u cjelini uvoz poljoprivrednih proizvoda u Hrvatsku nikada nije bio veći. Uvozi se sve i svašta iz svih dijelova svijeta. Je li potrebno da se toliko uvozi, možemo li imati vlastite poljoprivredne proizvode iz vlastitih polja, po mogućnosti iz naše bliže okolice? Naravno da je to nemoguće. Kao prvo, promijenila se struktura stanovništva. Mlađih ljudi koji se isključivo bave poljoprivredom sve je manje. Većina je pronašla bolje plaćene poslove i sigurniju zaradu.

Posao u poljoprivredi, ako želiš biti respektabilan proizvođač, nije nimalo lagan. Zahtijeva cjelodnevni angažman, a na rezultat utječu brojni čimbenici, osobito djelovanjem sve prisutnijih klimatskih promjena. Na većinu ovih čimbenika je teško utjecati.

Poznavanje tla

Osim volje i kvalitetne zemlje, vrlo važno je poljoprivredno znanje. Današnji poljoprivrednik prvenstveno mora biti dobro informatički pismen, ali i posjedovati solidno znanje vezano uz genetiku i fiziologiju bilja. Treba poznavati tlo na kojem se proizvodi, njegove potrebe prema vodi i biljnim hranjivima.

Zakonska je odredba da svi oni koji su u sustavu potpora u poljoprivredi moraju obaviti kemijsku analizu tla na stanje osnovnih hranjiva. Malo je onih koji su to obavili, a još je manje onih koji obavljaju gnojidbu na osnovu rezultata analiza.

Potražnja za lokalnim poljoprivrednim proizvodima bila je i to ne samo tijekom blagdana, veća od ponude. Cijene tih proizvoda kudikamo su veće od onih koji se nude u supermarketima, bez obzira dolaze li ti proizvodi iz drugih država ili iz drugih krajeva Hrvatske. Treba biti pošten i reći da sve što se prodaje u marketima nije roba iz uvoza, već ima i one od proizvođača iz Slavonije, Podravine i drugih hrvatskih regija.

Najlakše je reći kako proizvodi u trgovinama nisu zdravi, potom kako su krcati pesticidima te da sadrže tko zna što. Domaći proizvodi proizvedeni na tradicionalan način su pravi. Takvih proizvoda koji se proizvode onako kako se to radilo u vrijeme naše mladosti više nema. Primjena pesticida, fertirigacije, stimulatora rasta, hibridnog sjemena je obaveza ako se u vremenu klimatskih promjena želi ostvariti kakav takav prinos i zadovoljavajuća kvaliteta.

Niska produktivnost

Svi poljoprivredni proizvodi, a prvenstveno oni koji se prodaju u svježem stanju na policama supermarketa moraju imati Global G.A.P. certifikat. Što znači ovaj certifikat i zbog čega je važan? Global G.A.P. je međunarodno prihvaćena norma za certifikaciju poljoprivrednih proizvoda. Osnovni cilj Global GAP norme je povećanje povjerenja kupaca u kvalitetu i zdravstvenu ispravnost poljoprivrednih proizvoda.

Ostali ciljevi ovog standarda su smanjenje negativnog utjecaja konvencionalne poljoprivredne proizvodnje na okoliš te stalna briga o zdravlju i sigurnosti zaposlenika u poljoprivrednoj proizvodnji, kao i životinja u uzgoju. Uz Global G.A.P. certificiranje proizvođači mogu pokazati da posluju održivo i proizvode sigurne proizvode. Certifikat je važan signal za održivu poljoprivredu kupcima i krajnjim potrošačima.

Ozbiljnija poljoprivredna proizvodnja na području naše županije koncentrirala se na mali broj poljoprivrednih kultura. Prvenstveno su to masline i vinova loza, a proizvodnja svih ostalih poljoprivrednih kultura je daleko manja od nekadašnje. Najviše je pala proizvodnja povrća. Već je rečeno da je glavni uzrok tome promjena navika života u ruralnim područjima u kojima nedostaje radno sposobnog stanovništva.

Ulaganje u opremu obiteljskih gospodarstva, kvalitetna poljoprivredna mehanizacija, dobra infrastruktura i na kraju ne manje važno udruživanje poljoprivrednih proizvođača u zadruge ili slične udruge dovelo je do toga da je produktivnost u poljoprivredi vrlo niska.

Klimatske promjene će se nastaviti, a one imaju najveći utjecaj, kako pozitivni tako i negativni, na biljke i životinje. Nova tehnološka rješenja u poljoprivrednoj proizvodnji nastoje ove promjene svesti na prihvatljivu mjeru. Da bi takva rješenja mogli primijeniti uz solidno znanje, respektabilne poljoprivredne površine potrebni su odgovarajuća poljoprivredna mehanizacija i oprema. Sve to ima svoju cijenu i oni koji će moći to ostvariti opstat će u ovom zahtjevnom poslu.