Iz Kristininog rajskog vrta na našu trpezu

Kristinu Rukavina iz Perušića poznaje doslovno cijela Lika, ali i ljudi sa znatno šireg područja. Neizostavno svakoga petka kada je na gospićkoj tržnici sajmeni dan Kristina ima svoj raznoliki i bogato opremljeni štand.

Uz to Kristinu ćete vidjeti i na svim većim tradicijskim manifestacijama diljem ove regije poput Jeseni u Lici, Danima sira i krumpira u Lovincu, Eko-etno sajmu u Otočcu, tradicionalnoj kajakaškoj regati na rijeci Lici… Posvuda izlaže isključivo vlastite proizvode, a njezin je proizvodni opus doista impozantan.

Na zadnjoj ovogodišnjoj placi u Gospiću došlo je svega nekoliko stalnih izlagača. Ponešto vlasnika OPG-ova iz okolice Zadra donijelo je voće i povrće, bilo je i nekih prodavača iz Gospića, a svakako je svoje proizvode došla prodati i – Kristina. Zanimanje kupaca za njezin štand uvijek je vrlo veliko.

Pažnju plijeni domaći kruh bez glutena, s najviše raženog i pirovog brašna. Upravo je silno ukusan jer podsjeća na već zaboravljeni okus kruhova naših mama i baka. Pred blagdane većina gospićkih obitelji želi na svojoj trpezi imati upravo Kristinin kruh. Žene koje rade i nemaju puno vremena za spremanje tradicionalnih blagdanskih delicija kod Kristine će kupiti svu silu domaćih keksa i kolača.

– Kupuje se gotovo sve što pripremim i ponudim. Sve je vrlo ukusno, ekološki pravljeno i na tradicijski način, uz maksimalnu čistoću. Uvijek nudim sedam, osam vrsta pekmeza i džemova, od šljiva, jabuka, jagoda, ribizla, dunja, aronija, kupina, malina… Tu su i voćni sokovi, očišćeni orasi. Za zimnicu nudim brojne vrste ukiseljenog povrća, razne salate i ajvar. ‘Ko bi se svega sjetio? Puno je toga, pomalo se jada Kristina.

Okućnica kakvih je malo

Od kada je ova hrabra žena samostalno otvorila vlastiti OPG, od svojeg vrta i voćnjaka je načinila ogledni primjerak okućnice gdje je lakše nabrojati čega nema, negoli što ondje uspijeva. Voćnjak obiluje sa stablima šljiva, višanja, trešanja, dunja, jabuka, krušaka i oraha.

Uspijeva mnoštvo bobičastog voća, dok o povrtlarskim kulturama ne treba niti govoriti. Njezina radna »rezidencija« je smočnica krcata svim i svačim, pa je ponekad prava slučajnost da na policama ima nešto slobodnog mjesta. Ne zaboravimo ni pčele jer Kristina prodaje med iz vlastitih košnica. Stoga nije niti čudno što puno proizvoda proda na kućnom pragu.

A kupci joj stižu doslovno od svakud, iz Dalmacije, cijele Like, iz Primorja, Zagreba… Ove duge zimske noći Kristina prekraćuje ručnim radom, pa ispod njezinih vještih ruku izlaze kape, šalovi, čarape, rukavice, papuče ili suveniri.

Čim malo otopli i dani postanu dulji Kristina će krenuti u svoj Eden, rajski vrt u kojemu doslovno nema čega nema. Svemu treba briga, svemu treba pažnja. Krenut će tada obrezivanje stabala i grmova voćki, zatim oranje, sadnja i sijanje. Baka Kristina je na sreću sada vrlo dobrog zdravlja i gotovo sve radi sama.

Ipak bi voljela da joj u pomoć jednoga dana priskoči netko od unuka. Više kao društvo, a manje kao potrebna pomoć jer ovoj ženi doista ništa nije teško.