Invazivni plavi rak je ozbiljna prijetnja Jadranskom moru

Ozbiljna prijetnja Jadranskom moru su invazivne vrste, među najvećom je plavi rak koji se ubrzano širi i ugrožava autohtone vrste, no rješenje problema stručnjaci okupljeni u projekt BlueDiversity vide kao priliku za gospodarski razvoj i ponudu na jelovnicima lokalnih restorana.

Prirodno područje plavog raka su obale zapadnog Atlantika gdje nastanjuje estuarije, lagune i plitke obalne vode s muljevitim i pjeskovitim dnom. No, zbog ljudskih aktivnosti te ispuštanja balastnih voda brodova, raširio se u mnogim europskim morskim ekosustavima, uključujući Jadransko i Egejsko more.

Plavi rak je izrazito prilagodljiva vrsta, otporna na različite uvjete saliniteta i temperature, a sposobnost brzog razmnožavanja omogućila mu je širenje duž cijele jadranske obale.

Projekt Interreg Italija-Hrvatska BlueDiversity okuplja talijanske i hrvatske stručnjake te uključuje lokalnu zajednicu u zaštiti ekosustava Jadrana od invazivnih vrsta.

Za očuvanje autohtone populacije riba i drugih morskih organizama, važno je kontinuirano praćenje brojnosti plavoga raka te poduzimanje mjera za njegovu kontrolu, kažu stručnjaci.

Turističke destinacije

Biolog Josip Boban iz Javne ustanove More i krš – za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode u Splitsko-dalmatinskoj županiji, rekao je za Hinu kako je jedan od glavnih ciljeva projekta implementacija održivih ribarskih metoda, kroz primjenu ekološki prihvatljivih zamki za plavog raka.

Te zamke minimiziraju neželjeni ulov te smanjuju njegovu brojnost tako da ne ugrožavaju druge morske organizme. Boban ističe da projekt promovira i komercijalizaciju plavog raka kao održivog resursa.

“S obzirom da je riječ o vrsti koja ima visok reproduktivni potencijal, moguće je imati kontinuirani izlov, što bi reguliralo njegovu brojnost i smanjilo negativni utjecaj na autohtoni ekosustav. Također, lokalnim privrednicima bi dalo priliku da obogate ponudu te ga plasiraju na tržište”, dodao je.

“Korištenje plavog raka u lokalnim restoranima i turističkim destinacijama pridonosi i održivom turizmu. Kroz edukativne ture i specijalizirane jelovnike, posjetitelji i turisti mogu naučiti o značaju kontrole invazivnih vrsta, ali i o važnosti očuvanja morskih ekosustava”, kaže Boban.

Primjerice, napominje, u SAD-u plavi rak ima značajnu ekonomsku vrijednost i važan je resurs za lokalne ribarske zajednice. U državi Maryland, proglašen je državnim rakom zbog svoje velike vrijednosti za lokalnu ekonomiju.

U Hrvatskoj je lov plavog raka još u začecima te ga samo manji broj ribara komercijalno lovi. Godišnji ulov plavog raka za 2023. iznosio je tek četiri tone, rekao je Boban.

Program praćenja

“Počinjemo istraživanja te uspostavljamo program praćenja plavog raka, izrazito agresivnog predatora koji se hrani raznim organizmima, što ugrožava autohtone vrste, uključujući i jegulju, strogo zaštićenu vrstu ključnu za stabilnost ekosustava”, rekla je biologinja Jelena Kurtović Mrčelić, također iz Javne ustanove More i krš.

Partneri projekta iz Italije i Hrvatske okupili se se u Centru za posjetitelje Skrivena Dalmacija u Dugopolju, gdje su analizirali i utjecaj ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena na određenim pilot područjima.

Među njima je ušće rijeke Cetine i ihtiološko-ornitološki rezervat Pantan koji su pogođeni negativnim utjecajem urbanizacije, intenzivnog turizma i klimatskih promjena. U Pantanu prodor mora mijenja kemijski sastav vode i ugrožava močvarni ekosustav, dok na ušću Cetine ljudske aktivnosti dodatno otežavaju opstanak lokalnih vrsta, rekla je.

Istična obala Jadrana

Plavi rak (Callinectes sapidus), prvi je put zabilježen u Jadranskom moru 1949. godine na sjevernom dijelu Jadrana u vodama pokrajine Abruzzi. Na istočnoj obali Jadrana, prvi nalaz zabilježen je 2004. na području Stonske solane i ušća rijeke Neretve.

Posljednjih desetljeća njegova se populacija u Jadranu naglo povećala, osobito u sjevernom dijelu te ušću Neretve, što negativno utječe na autohtone vrste rakova, školjkaša i riba.

U svom prirodnom staništu, plavi rak ima važnu ulogu u kontroli populacija školjkaša i čišćenju dna od organskih ostataka, no u invazivnim područjima, nedostatak prirodnih predatora omogućava mu nekontrolirano širenje.

Projekt BlueDiversity započeo je u ožujku prošle godine i trajat će do kraja kolovoza 2026., u projekt su uključena četiri talijanska i tri hrvatska partnera. Od hrvatskih su, uz Javnu ustanovu More i krš i Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije te splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo.

Vrijednost projekta je oko dva milijuna eura, a financira ga Europska unija.