Hrvatski krumpir u supermarketu upola je jeftiniji od onog na pijaci! 'Struka govori da je dovoljno...'

Inflacija nezadrživo raste, a svakodnevna poskupljenja dovode u očaj većinu stanovnika. Najviše su, dakako, pogođeni umirovljenici koji iz dana u dan sve teže spajaju kraj s krajem. Cijene hrane i to svježeg voća i povrća rastu najviše. Vlada sprema mjere za zamrzavanje cijena neophodnih prehrambenih proizvoda za funkcioniranje svakog kućanstva, a po društvenim mrežama traži se jednodnevni bojkot kupovanja u trgovinama, na koji pozivaju sutra, 24. siječnja.

Postavlja se pitanje jesu li za sve krivi trgovački lanci koji visokim maržama zgrću dobit na račun potrošača. Od pamtivijeka je u trgovini vladalo pravilo da se »kupi jeftino, a proda skupo.« Drugim riječima, kada ima kupaca nema razloga za smanjivanje cijena.

Još su smješnije izjave naših političara da bojkotiramo one trgovačke lance u kojima su cijene previsoke. Gotovo u svim trgovačkim lancima koji posluju u Hrvatskoj, bez obzira u čijem su vlasništvu, cijene su gotovo istovjetne. Ako je u nekom od njih nešto jeftinije nekoliko eurocenti, drugi proizvod je malo skuplji. U drugom trgovačkom lancu je obrnuti slučaj. Pitam se tko ima vremena da obilazi sve supermarkete i traži proizvode koji su malo jeftiniji.

Domaći proizvodi

Sljedeća preporuka naših »veleumnih glavonja« je da se kupuje domaći proizvod od lokalnih proizvođača. Da ne bi bili nepravedni, domaćih proizvoda ima nemali broj i u trgovačkim lancima pri čemu primjećujemo apsurd da su ti proizvodi u supermarketima jeftiniji nego oni na bancima, na primjer, zadarske Seljačke tržnice koja radi svake subote. Nikako ne mogu shvatiti da je krumpir iz Međimurja u supermarketu upola jeftiniji, pa čak i više od toga, od onog koji se prodaje na pijaci, da dalje ne nabrajam. Još me uvjeravaju da taj koji se prodaje u supermarketu iz uvoza. Zar su nam Mađari oteli Međimurje pa je ono u drugoj državi, a ne u Hrvatskoj.

Većini našeg stanovništva je u navici da preferira domaće poljoprivredne proizvode, ali takvih proizvoda je sve manje u ponudi, a cijene su redovito veće od onih koji se prodaju u trgovinskim lancima, bez obzira jesu li pristigli iz drugih krajeva Lijepe naše ili su iz uvoza. Treba, dakako, pomagati lokalnu proizvodnju, ali treba voditi brigu i o vlastitim platežnim mogućnostima. Bogatstvo Ravnih kotara i kvaliteta na tom području uzgojenih proizvoda duboko su ukorijenjeni u svijesti potrošača, ali takvih proizvoda je danas sve manje. Treba proći kroz ravnokotarski prostor i vidjeti brojne njive u ledini koje su unazad desetak godina bile krcate raznim povrćem.

Isplativost proizvodnje

Koji je razlog da je sve manja poljoprivredna proizvodnja? Proizvođači govore da se ne isplati proizvoditi, budući da im to stvara gubitak, pa je jasno kako neće raditi ako nema zarade. Potrošači su na suprotnoj strani i govore da proizvođači imaju enormnu zaradu. Gdje je na kraju istina i koji su razlozi? Razlog je prvenstveno u produktivnosti.

Mali proizvođači su nekonkurentni zbog niske produktivnosti. Nije produktivnost samo ljudski rad u poljoprivredi, budući da bi po toj definiciji ispalo da naš seljak malo radi jer je lijen. On radi i previše, ali pritom nažalost koristi zastarjelu i neadekvatnu poljoprivrednu mehanizaciju i ima skromno poljoprivredno znanje.

Produktivnost je mjerilo kojim se može uspoređivati razvijenost poljoprivrede u različitim zemljama svijeta. Zemlje s poljoprivredom karakterističnom po značajnom udjelu kapitalnih resursa, kojima su nadomješteni ljudski resursi, većinom su razvijene zapadnoeuropske zemlje s relativno niskim udjelom poljoprivrednog stanovništva, ali značajnom bruto dodanom vrijednošću (BDV) po jedinici uloženog rada. Niža produktivnost novijih članica Unije, pa tako i Hrvatske, posljedica je, većim dijelom, povijesnih razloga i promašenog socijalističkog razvojnog modela, ali i izostanka strukturnih reformi kojima bi koristeći komparativne prednosti stvorile konkurentnu poljoprivredu.

Tradicija na kojoj se u najvećoj mjeri bazira poljoprivredna proizvodnja nije dovoljna u borbi s globalnom proizvodnjom hrane. Glavni cilj svakog poljoprivrednika, bilo da ima malo obiteljsko gospodarstvo ili veliku kooperaciju, je biti produktivan. S ciljem da budu produktivniji, poljoprivrednici su suočeni s mnogim čimbenicima koji ograničavaju produktivnost poljoprivrednog gospodarstva, kao što su raspoloživa obradiva površina, poljoprivredni proizvodi, vremenski uvjeti, kulture, pristup tržištu, znanje poljoprivrednika, nedostatak novih tehnologija i drugi. Produktivnost poljoprivrednog gospodarstva je važna iz više razloga; od osiguranja većih količina hrane, bolje konkurentnosti na poljoprivrednim tržištu, do osobne koristi za samog poljoprivrednika, kao što je prihod, zdravlje i dobrobit. Prema ekonomskoj definiciji, produktivnost poljoprivrednog gospodarstva je odnos između poljoprivrednih izlaznih i poljoprivrednih ulaznih sredstava. Drugim riječima, što su veća izlazna sredstva, gospodarstvo će biti produktivnije.

Posadite vlastiti vrt

Male i rascjepkane poljoprivredne površine, zastarjela i neadekvatna mehanizacija, manjak radnika uz skromno poljoprivredno znanje neprimjereno za 21. stoljeće osnovni su razlozi niske produktivnosti.

Sve navedeno dovelo je da danas u ruralnim područjima imamo najmanje ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Na primjer, ruralna područja su Vrana, Sukošan, Škabrnja…, a pitanje koliko je u tim izrazito ruralnim područjima obitelji koje isključivo žive od poljoprivredne proizvodnje. Mogućnost bavljenja brojnim drugim poslovima koji manje ovise o hirovitim klimatskim promjenama, a ujedno pružaju veći profit doveli su do toga da nestaju selo i seljaci kakve smo nekada poznavali. Sela postaju urbana mjesta u kojima je ugodno živjeti, a na posao se odlazi u obližnje gradove.

»Domaćih poljoprivrednih proizvoda« bit će iz dana sve manje i manje, ali treba se pitati što je to »domaći poljoprivredni proizvod«. Bit će ih manje u ponudi, budući da će njihova cijena postati preskupa većini potrošača.

Dolazi proljeće, vrijeme je za uređenje okućnica, može se se svratiti i na selo, odakle brojni naši sugrađani vuku podrijetlo. To je vrijeme kada je moguće uredili mali vrt i osigurati povrće za cijelu godinu. Struka govori da je dovoljno 100 četvornih metara da bi obitelj imala dovoljno povrća za vlastitu potrošnju tijekom cijele godine.