Slijepčević ostao bez prestižnog kipića, pobjednik večeri "Anora"

”Čovjek koji nije mogao šutjeti”, Nebojša Slijepčević. ”Čovjek koji nije mogao šutjeti, Nebojša Slijepčević… to su bile riječi koje je čitava nacija ili barem svi domaći pasionirani ljubitelji sedme umjetnosti mantrično ponavljali sve otkako je spomenuti, maestralni ‘kratkiš’ našeg autorskog ‘ponosa i dike’ zaslužio nominaciju za najsjajnije filmsko priznanje na svijetu (mnogi iskonski filmofili će se usprotiviti toj tezi s obrazloženjem kako samo jedna ‘Zlatna palma’ vrijedi više od naramka ‘pozlaćenih ćelavaca’) i riječi koje smo svi željeli čuti tijekom proglašenja pobjednika u kategoriji najboljeg kratkog igranog filma na noćas održanoj 97. svečanoj ceremoniji nagrade Oskar.

Da li je naša kolektivna ‘molitva’ urodila plodom ili je jedini Oskar s prostora Lijepe naše ostao zatvoren u ropotarnici sjećanja i vitrini obitelji Vukotić, mogli ste doznati dočim ste jutros otvorili noći (i naravno ako ste poput potpisnika ovih redaka noćas pratili dodjelu), no idemo redom.

‘Cirkus’ je započeo sa simfonijsko-filmskim kolažem svima znanih kadrova iz filmskog L.A.-a (svojevrsna počast ‘gradu anđela’ nakon velikih požara koji su ga poharali), izvedbom ‘Somewhere Over the Rainbow’ (song iz ”Čarobnjaka iz Oza”, filmskog prethodnika nominiranog mjuzikla ”Wicked”/”Zlica”) od strane Ariane Grande nakon koje se pojavila i njezina kolegica iz filma, Cynthia Erivo, s izvođenjem ‘I’m Not That Girl’ sve kulminirajući s duetom Erivo/Grande i songom ‘Defying Gravity’ (sve dakako songovi iz filma ”Zlica”). Amerikanci obožavaju mjuzikle, što drugo reći?

Prvi pobjednici

Nakon te, klasično izvedene holivudske patetike uslijedio je urnebesni uvod s legendarnim TV zabavljačem i domaćinom dodjele, Conanom O’Brienom. Referencu na film ”Supstanca” zamijenio je monolog s djelomično uspjelim forama o ovogodišnjim kandidatima i aktualnostima iz filmskog svijeta poput Amazonovog preuzimanja James Bond franšize, ne osobito duhovitog pojavljivanja Adama Sandlera i zahvalom vatrogascima pa sve do mjuzikl točke kroz koju je dokazao kako nema baš nikakvog pjevačkog talenta. Sve skupa, ne osobito impresivno.

A onda smo stigli i do prve kategorije, sporedne muške uloge. Na pozornicu je stigao prošlogodišnji pobjednik Robert Downey Jr. koji je predstavio svoje kolege u spomenutoj kategoriji i eto nam prvog očekivanog pobjednika – Kierana Culkina za odličnu izvedbu u komičnoj drami Jesseja Eisenberga ”Prava bol”.

Andrew Garfield i Goldie Hawn su imali čast proglasiti pobjednike u kategorijama najboljih animiranih filmova gdje smo dočekali (prva) velika iznenađenja večeri! Pokraj favoriziranog ”Divljeg Robota” u dugoj i ”Lutati, čuditi se” u kratkoj sekciji, pobjedu su odnijeli film ”Poplava” s kojim je ujedno ispisana i povijest latvijske kinematografije te iranski kratki ”U sjeni čempresa” čiji su autori emotivno istaknuli kako su tek dan prije uspjeli dobiti vize za odlazak u S.A.D. Kategoriju najbolje kostimografije predstavilo je čak petero glumaca iz nominiranih filmova ”Nosferatu”, ”Gladijator II”, ”Konklava”, ”A Complete Unknown” i ”Zlica”, a nagradu je sukladno predviđanjima dobio Paul Tazewell za posljednje spomenuti naslov.

Najbolji scenariji

Kategorije najboljih scenarija, izvornog i adaptiranog, je predstavila komičarka Amy Poehler. Sean Baker je tako odnio, ispostavit će se prvu pobjedu za fantastičnu ”Anoru”, dok je za najbolju adaptaciju zaslužan iskusni britanski scenarist Peter Straughan koji je maestralno obradio knjigu Roberta Harrisa – ”Konklava” za istoimeni film Edwarda Bergera.

Premda je Straughan odradio uistinu vrhunski posao, ostala je žal što priznanje ipak nisu dobili RaMell Ross i Joslyn Barnes za remek-djelo ”Nickel Boys”. Šteta, prava šteta. Kad čovjek vidi koliko su samo nominacija dobili razvikani filmovi poput ”Zlice” i ”Emilije Pérez”, a filmčina kao što to ”Nickel Boys” uistinu jest ‘samo’ dvije, postavlja se pitanje se imaju li vražji Oskari uopće ikakvog smisla?

June Squibb i Scarlett Johansson su potom proglasili ekipu ”Supstance” pobjednicima u kategorijama najbolje šminke i maske, dok je Halle Berry produkcijski tim Bond franšize imenovala osvajačima počasne Irving G. Thalberg nagrade uz popratni glazbeni kolaž s najpoznatijim numerama iz serijala (Amazon je izgleda spucao dobre pare kako bi opetovano tijekom večeri podsjetio publiku da oni od sad vode glavnu riječ o filmskim avanturama agenta 007).

Daryl Hannah je najavila, a zatim i proglasila pobjednika u kategoriji najbolje montaže koja je u konačnici ponovno otišla u ruke Seanu Bakeru s čim smo ujedno došli do još jednog iznenađenja, ali i svojevrsne najave velike večeri filma ”Anora”.

Moćan politički govor

Prošlogodišnja dobitnica kipića u kategoriji sporedne ženske uloge, Da’Vine Joy Randolph, očekivano je svojom ‘nasljednicom’ proglasila Zoe Saldanu za nastup u khmm…”Emiliji Pérez” koja je pružila jedan od najpatetičnijih i najcendravijih govora večeri u kojeg je uvukla i sirote imigrante.

Ben Stiller je kroz duhovit nastup tim ”Zlice” proglasio pobjednicima u kategoriji produkcijskog dizajna što je apsolutna sramota uz konkurente iz vizualno superiornijih filmova – ”Dine 2”, ”Brutalista” pa čak i ”Konklave”.

Na scenu je zatim stigla glazbena legenda Mick Jagger u ulozi najavljivača kategorije najbolje pjesme, a nagradu je potpuno očekivano pokupila Camille za numeru ‘El Mal’ iz ”Emilije Pérez”.

Conan O’Brien ja nastavio nizati polu uspješne fore, a Selina Gomez i Samuel L. Jackson su zatim proglasili pobjednike u kategorijama najboljeg kratkog, ”Jedina djevojka u orkestru” koji je odnio pobjedu favoriziranom ”Spreman sam”, odnosno, dugometražnog dokumentarca koji je posve zasluženo otišao u ruke tvorcima fantastične ”Ničije zemlje”.

Ekipa spomenutog filma je dakako iskoristila priliku za moćan politički govor kojim s dodatno protrljali nos Trumpovoj, ali i Netanjahuvoj administraciji. Mjuzikl i vatrogasci su i dalje ostali forte cijeli večeri, a Miley Cyrus i Miles Teller su zatim ekipi ”Dine 2” uručili priznanje za najbolji zvuk.

Filmska povijest

Rachel Zegler i Gal Gadot su još jednu ‘utješnu’ nagradu, i to onu za specijalne efekte također dodijelili timu ”Dine 2”, a onda je stigao moment kojeg smo svi čekali – kategorija najboljeg kratkog igranog filma. Fige se bile prekrižene, krunica izmoljena iiii… ništa! Inferiorni, apsolutno nebitan nizozemski kandidat ”Ja nisam robot” nam ja odnio pobjedu. Filmski bogovi se nisu smilovali.

Osjećaj gorčine se skupio, ali ponos na našeg Nebojšu i cijelu ekipu iza filma ”Čovjek koji nije mogao šutjeti” nije nestao. Zlatna palma, Cesar i Europska filmska nagrada je potvrda kvalitete tog izvanrednog filma i Akademija se može pokriti ušima zbog ovog previda.

Gorčina se zatim pretvorila u tugu tijekom ‘In memoriama’ svim velikim filmskim personama koje smo izgubili tijekom prošle i ove godine, a emotivnim govorom ga je otvorio Morgan Freeman odavši počast friško preminuloj legendi Geneu Hackmanu.

Nakon grubog prizemljenja stigli smo i do kategorije najbolje fotografije/kamere, gdje je nagradu dobio Lol Crawley za ”Brutalista”. Moment sreće je pak donijela Peneolope Cruz kad je fantastičnu dramu ”Još sam ovdje” legendarnog brazilskog redatelja Waltera Sallesa proglasila najboljim stranim filmom. Brazil je time poput Latvije ispisao svoju filmsku povijest.

Iznenađenje večeri

Mark Hamill je uskočio u cipele svojeg, od herpesa iznenada oboljelog kolege Harrisona Forda te je Danijelu Blumbergu uručio priznanje za najbolju originalnu glazbu, a prošlogodišnji pobjednik u kategoriji najbolje muške uloge, Cillian Murphy, je zatim ‘štafetu’ predao Adrienu Brodyju za… pa gotovo repriznu ulogu već viđenu u ”Pijanistu”.

Brody nam je sa svojim pogledom tužnog psa servirao novu porciju patetike koja je trajala i trajala dok su neke od dobitnika prethodno besramno potjerali sa pozornice. Pljuc! Quentin Tarantino je donio novu radosnu vijest proglasivši Seana Bakera najboljim redateljem.

Ovaj je kao pravi indie filmaš prekinuo preseranse koji su mu prethodili i napomenuo kako ne smijemo zanemariti značaj održavanja ili točnije spašavanje tradicije odlaska u kino i stvaranje novih generacija filmske publike. Bližili smo se tu već polako kraju zamorne ceremonije i ostale su nam još samo dvije kategorije – najbolja glumica i najbolji film.

I eto iznenađenja večeri! Emma Stone je posve neočekivano fantastičnu Mikey Madison proglasila najboljom glumicom i tako srušila snove favoriziranoj Demi Moore. Skroman govor i poniznost. Ma bravo! A za šlag na kraju su se pobrinuli Meg Ryan i Billy Crystal koji su dobili čast proglašenja najboljeg filma.

Čudno izdanje

On je kako ste i mogli predvidjeti otišao u ruke Seanu Bakeru za ”Anoru” koji je te večeri skupio ukupno pet zlatnih kipića i obilježio apsolutni trijumf američkog nezavisnog filmaštva. Veliki, točnije, skupocjeni spektakli su tako skupili utješne nagrade dok im je svjetla reflektora oteo film o seksualnoj radnici koja pomisli kako će je pomaziti sreća.

”Čovjek koji nije mogao šutjeti” nije bio po guštu glasača od kojih ga većina vjerujem na kraju nažalost nije niti ni pogledala jer ih nije ni briga za tako male i ‘nebitne’ kategorije kao što je kratki igrani film, ali tu smo, di smo. Nebojša je ionako ispisao povijest naše male kinematografije i dokazao kako se s puno srca, talenta i uz plemenitu ideju može napraviti nešto zadivljujuće.

97. izdanje Oskara je na mnogo načina ispalo sasvim čudno. Mnoge vrhunske filmove s početka minule godine, Akademija je sasvim nepravedno izostavila i zaboravila (op.a. sjetimo se samo ”Građanskog rata” Alexa Garlanda, ”Izazivača ” Luce Guadagnina ili divne indijske drame ”Ljubav u Mumbaiju”), Ridley Scott, Todd Philips i Francis Ford Coppola su potpuno podbacili sa svojim spektaklima (dva posljednje spomenuta su zato pobrali puste sramotne ‘Zlatne maline’), a u prvi plan su izletjeli ispljuvci poput ultra loše ”Emilije Pérez” ili ”Zlice”.

Svašta! Nema veze, većina nominiranih je u konačnici i zaslužila svoja priznanja i to je najpozitivnija stvar čitave dodjele. U kojem smjeru će ići 98. doznat ćemo za godinu dana.