MLADI METALCI Nikola’s Cage donosi pravo osvježenje na zadarsku glazbenu scenu

Ovog petka, 15. studenog, u Polivalentnoj dvorani Providurove palače održava se posljednji ovogodišnji koncert Urbofon Livea, a na pozornicu će se popeti zadarska glazbena skupina Nikola’s Cage, predvođena karizmatičnom frontmenicom Andreom Dugandžić. Kao predgrupa zagrebačkom bendu Terminator, koji također ima snažnu žensku figuru na čelu, Andrea i njezin bend donose pravo osvježenje na domaću scenu obećavajući moćnu izvedbu. Povodom toga razgovarali smo s osnivačicom, vokalisticom i basisticom Andreom, koja je ime benda osmislila još za vrijeme studentskih dana u Splitu.

Alternativni metal

– Ime je rezultat igre riječi, bez konkretnog značenja, ali zvučalo mi je kao zanimljiv koncept. Od tada je projekt evoluirao u punokrvni bend koji, usprkos promjenama postave, dosljedno donosi alternativni metal s izraženim bas dionicama i emotivnim introspektivnim tekstovima, otkriva Andrea.

Nova postava Nikola’s Cagea donosi osvježenje i zanimljiv spoj različitih glazbenih ukusa, a čine je Sandro Šarunić na basu, Robert Delija »Muačak« na gitari i Luka Kristićević na bubnjevima, koje je frontwoman Andrea okupila u relativno kratkom vremenu.

Uz Andreu, postavu benda čine Luka Krističević, Robert Delija i Sandro Šarunić. FOTO ANDREA DUGANDŽIĆ/PR

– Luku i Robija upoznala sam nedavno, dok Sandra poznajem već duže vrijeme. Sandro je ljubitelj klasičnog rocka, a među najdražim bendovima mu je Jethro Tull. S druge strane, Luka je fan modernijih i progresivnijih metal bendova kao što su Gojira, Jinjer, Spiritbox ili Crusher. Robi je pak sklon tvrdim i teškim zvukovima, često sluša bendove koji su meni primjerice nepoznati. Međutim, mogu reći kako nam je svima zajednička točka Gojira, kaže Andrea.

Ona je, pak, kako ističe, dijete metala s dozom emo estetike, te dijeli veliku ljubav prema Panteri i System of A Down, koji su obilježili njezinu mladost.

– Jednom sam pročitala kako se pjesme koje smo slušali u tinejdžerskim godinama ukorijene u naš DNK i mislim da je to istina, govori Andrea. Ali, njezin glazbeni ukus ne staje na metalu, pa tako sluša svašta, od bluesa, gospela, Morcheebe do Massive Attacka kad je »gloomy day«.

Neka grmi!

Članovi benda u Nikola’s Cage generalno donose alternativni metal izričaj, ali ih je pomalo teško smjestiti u određene žanrovske okvire.

– Sada s novom postavom više zvučimo kao nu metal, ali volimo eksperimentirati i miksati razne stilove. Jedna od ključnih karakteristika našeg zvuka je naglašen bas. Volim kad bas ima funk groove i bitno mi je da zvuči drugačije. Volim kada sve grmi! Trenutačno imam desetak autorskih pjesama koje sam napisala, a uz koje paralelno radim na novim stvarima s novom postavom, kaže Andrea.

Trenutačno su u potrazi za solo gitaristom ili gitaristicom, a Andrea je izrazila želju za ženskom energijom, koje, kako ističe – nedostaje.

– Nedostaje ženskih likova na sceni, baš bi htjela da imamo više žena u bendu. Zato mi se jako svidjela ideja o zajedničkom nastupu s drugim ženskim bendovima, kao što će to biti slučaj ovaj petak s Terminatorima, govori nam Andrea.

Trenutačno rade na demo verzijama pjesama i plan je poslati te sirove materijale nekome tko bi mogao dati nove ideje ili poboljšati zvuk.

– Kroz suradnju s producentom Ivanom Božanićem iz studija Danmrak u Zagrebu, gdje sam snimila singl »Deceiver«, dobila sam odlične savjete i pomogao mi je svojim inputom. To je prvi singl mog solo projekta »Soorowah«, iako je pjesma originalno bila napisana za Nikola’s Cage, a može se svrstati u nekakav dark pop uz moderniziranu akustičnu gitaru. Iako sam isprva bila skeptična prema suradnji s producentima, radionica sa Denykenom mi je otvorila novu perspektivu. Shvatila sam koliko je važno čuti različita mišljenja i koliko to može unaprijediti pjesmu. No, važno mi je zadržati garažni stav i osjećaj sirovosti u zvuku, naglasila je ova talentirana mlada glazbenica, dodajući kako je cilj da neovisno demo izdanje ima dozu »garažnog štiha«.

Na bini kao kod kuće

Andrea potpisuje sve pjesme i kroz njih istražuju svakodnevne borbe, unutarnje sukobe i slično.

– Pjesma »Same Mistake« će uskoro biti snimljena kao prvi singl, a originalno je tematizirala odnos s narcisoidnom osobom, bilo u obitelji, na poslu ili u vezi, s fokusom na ulogu žrtve. No, tijekom snimanja, pjesma je evoluirala. Kako sam više čitala o psihologiji, shvatila sam da svi nosimo dio te narcisoidne osobine u sebi. Pjesma sada istražuje dualnost unutar nas samih. Stihovi na početku opisuju taj začarani krug monotonije, dok se u refrenu pitam zašto sam takva i zašto me to privlači. Pjesma završava smirenijim ritmovima, prelazeći iz kaosa u mirniji ton, reflektirajući nekakvi unutarnji smiraj nakon borbe. Ta pjesma mi je osobno najdraža, ali i vokalno najzahtjevnija. Kroz »Life Ghouls« istražujem unutarnje demone i stvari koje nas progone kroz život. Igre riječi su mi jako bitne. U »Chopped Up Jesus« donosim kritičko promišljanje o fragmentiranju religije i licemjernim interpretacijama jer ljudi nerijetko uzimaju iz religije samo one dijelove koji im odgovaraju. Pjesma »Rascal« posvećena je burn-outu na poslu, a pisala sam je iz perspektive nekoga tko se osjeća iscrpljeno i preopterećeno, dok te šef ili kolege konstantno stresiraju, objašnjava nam Andrea, dodajući kako su tekstovi pjesama generalno introspektivni, a dotiču se svakodnevnih problema, emocija i iskustva koja su bliska svakome tko je svjestan sebe i svoje okoline.

Svoj glazbeni put započela je u Osnovnoj školi Šime Budinića, gdje ju je glazbeno oblikovao profesor Tomislav Pehar, voditelj školskog zbora.

– On me naučio sve što sam ikad znala o pjevanju. Toliko je imao strasti prema tome što radi. Nakon toga sam sama u dvorištu organizirala priredbe, formirala svoj zbor i priređivala karaoke. U srednjoj školi sam imala bendove po garažama i tada sam počela svirati bas. No, prava prilika da se ozbiljnije posvetim glazbi ukazala se kad sam se preselila u Split na fakultet. Moj prvi bend je bio Merkur, i s njima sam išla na natjecanja demo bendova, a ubrzo su uslijedile gaže. Nakon iskustva s nekoliko bendova, došlo je do projekta Nikola’s Cage, s kojim sam pobijedila na natjecanju demo bendova, te smo imali dosta gaža, prisjeća se Andrea.

Sebe opisuje kao introverta koji je iznenađujuće dobar na pozornici.

– Inače nisam netko tko će stati pred ljude i pričati, ali na bini se osjećam kao kod kuće. Glazba i energija me totalno ponesu, ističe ova vokalistica.

Čini se da na bini dolazi do izražaja neki alter ego – transformacija iz introvertirane osobe u samouvjerenu karizmatičnu »frontwoman«, koja će nakon Urbofon Livea nastupiti s Nikola’s Cageom 28. prosinca u Glazbenoj kući u Zagrebu.