IDEM STIŽE U ZADAR Antun Aleksa prije koncerta u Nigdjezemskoj: 'U Zadru smo upoznali legendu Dančia...'

Prije samo nekoliko godina IDEM je bio intiman autorski projekt Antuna Alekse, poznatijeg kao trombonista Porto Morta i JeboTon Ansambla te gitarista i pjevača Trophy Jumpa. Danas je to jedno od najvažnijih imena domaće alternativne scene, bend zbog kojeg publika dolazi na festivale, rasprodaje klubove i od riječi do riječi pjeva pjesme nastale iz sasvim osobnih promišljanja. Ipak, Aleksa priznaje da ga takav razvoj događaja još uvijek uspije iznenaditi.

– Polako se privikavam na to da imamo divnu, angažiranu i, prije svega, stvarnu publiku, ali vjerujem da će uvijek ostati dio mene koji je u nevjerici svaki put kad na koncertu krene ‘singalong’ ili kad prodamo više ulaznica nego što smo očekivali. Valjda je čar upravo u tome što nikad ne znaš što te čeka i uvijek može biti još luđe, govori glazbenik uoči nastupa u zadarskoj Nigdjezemskoj u petak, 3. srpnja.

U vremenu u kojem se glazbeni identiteti često pažljivo grade, IDEM se publici nametnuo upravo iskrenošću. Njegove pjesme govore o nesigurnostima, frustracijama, nostalgiji i svakodnevnim situacijama koje zvuče kao unutarnji monolozi, a Aleksa kaže da veća publika nije promijenila način na koji piše.

– To što više ljudi sluša ono što govorim ne utječe na iskrenost u izrazu. Dapače, samo mi raste potreba da što manje pričam gluposti i da se više fokusiram na stvari koje su mi važne.

Iako njegove tekstove mnogi doživljavaju kao promišljene ispovijesti, pjesme rijetko nastaju iz unaprijed odabrane teme. Sve počinje mnogo spontanije – riječju, melodijom ili osjećajem koji se u jednom trenutku spoje u nešto što kasnije preraste u pjesmu.

– Svaka pjesma proizlazi iz nekog impulsa, trenutka u vremenu, emotivnog stanja, nostalgije, situacija iz prošlosti, i slično. Tekst se najčešće rodi iz neke igre riječi koja mi se poveže s melodijom. Izuzetno rijetko sjednem sam sa sobom s namjerom da obrađujem određenu temu.

Ništa nije slučajno

Autentičnost je riječ koja se često veže uz IDEM, no Aleksa upozorava da iskren izraz ne znači i potpuni izostanak promišljanja. Upravo suprotno – iza svega stoji mnogo rada i planiranja.

– Mislim da je autentičnost uvijek bila luksuz. Po meni je to ono što odvaja umjetničko djelo od »sadržaja«. Pjesme koje stvaram u potpunosti su iskrene i moje, ali s druge strane postoji puno računica. Ne bih volio da postoji zabluda kako je umjetnost jednaka potpunoj spontanosti jer u mojem djelovanju postoji brdo kalkulacija na produkcijskom planu – kada, gdje i zašto nastupamo ili na koji način promoviramo nova izdanja. Ovo je posao koji zahtijeva konstantnu involviranost, pozornost na detalje i visoku razinu unutarnje motivacije, ali izuzetno je važno da ta proračunatost nikad ne dotakne sam izraz.

Godine provedene u različitim bendovima oblikovale su ga kao glazbenika, ali tek je IDEM donio ono što naziva kreativnim samopouzdanjem.

– Kroz razne situacije u prošlosti sam naučio da imam solidan osjećaj za situaciju i da sam veoma prilagodljiv te da nikad neću biti prevješt svirač, ali da mogu prepoznati stvari koje su rađene s dozom ukusa ili ih čak i stvoriti. Kada sam krenuo pisati pjesme koje su na kraju izašle kroz projekt IDEM sam ustvrdio svoje kreativno samopouzdanje, ubio brdo paranoja i strahova te nevjerojatno napredovao po pitanju scenskog nastupa.

Iako danas na pozornici djeluje potpuno opušteno, priznaje da trema nije nestala – samo je promijenila oblik.

– Najčešće mi se manifestira u nekoj fizičkoj formi, primjerice kroz probavne tegobe ili umor. Nešto tog tipa mi se javlja gotovo pred svaki nastup, ali onaj pravi osjećaj treme je postao zbilja rijetka pojava. Nastupi uživo pred publikom su mi sad već zbilja nešto u čemu se osjećam izrazito prirodno i ugodno.

Zadar među favoritima

Posebno mjesto u njegovu koncertnom kalendaru i dalje imaju mali klubovi poput Nigdjezemske, u kojoj će uskoro ponovno nastupiti.

– Takvi klubovi su temelji na kojima počiva glazbena scena. To su mjesta slobodnog izražavanja, tolerancije i osjećaja da nemaš što izgubiti.

Za Zadar ga, kaže, vežu brojna lijepa sjećanja još iz vremena ljetnih turneja JeboTon Ansambla, ali i prijateljstva koja su nastala upravo zahvaljujući Nigdjezemskoj.

– Zadarski nastupi su mi uvijek bili među dražima na tim turama. Nedavno smo imali prejaku svirku s ansamblom na rođendanu zadružne pivovare Brlog. Ekipa je top i priredili su fantastičan event. S Nigdjezemskom sam se povezao već pri prvom nastupu s Trophy Jumpom. Tamo smo upoznali legendu Dančia koji nas je poslije vozio na prve dvije europske turneje i kojeg ovim putem srdačno pozdravljam. I novinarka Maja Milin cijelu našu scenu medijski pokriva još od davnih dana, a zadnjih godina nekad čak i koncertno. Uglavnom, ima super ekipe u Zadru.

Kada govori o domaćoj glazbenoj sceni, Aleksa ne skriva da vidi brojne probleme – od slabe medijske podrške i koncertne centralizacije do prezasićenosti. Ipak, smatra da ono najvažnije još uvijek opstaje.

– Frustrira me loša medijska pokrivenost, prezasićenost, koncertna centraliziranost i još puno toga. Najviše me veseli inovativnost, emocija, upornost i duh pojedinaca te neki osjećaj zajedništva koji nekad stvarno zna biti kilav, ali uvijek je tu kada je najviše potreban.