"Godzilla x Kong: Novo carstvo" ili skupocjena majmunarija

U rasponu od niti pet mjeseci našim kinima je u čak dva navrata protutnjao slavni gigantski radioaktivni gušter Godzilla (op.a. početkom prosinca smo u limitiranoj distribuciji imali priliku pogledati posljednji nastavak iz dugovječnog japanskog serijala imena ‘’Godzilla Minus One’’), a zašto je fenomen tog jedinstvenog filmskog čudovišta i sedam desetljeća nakon prvog ukazanja i dalje mamac za publiku i hoće li tako i ostati, otkrit ću vam nakon kratkog opisa radnje holivudskog mega spektakla ‘’Godzilla x Kong: Novo carstvo’’.

Misteriozni signal iz šuplje Zemlje

Nakon što su svijet uspjeli spasiti od rušilačkog pohoda pomahnitale Mechagodzille, titani Godzilla i King Kong su privremeno ‘zakopali ratne sjekire’ dok god jedan drugom ne zalaze na teritorij. Godzilla tako provodi (ne)red i (ne)mir među preostalim titanima na površini, dok je Kong svoje novo kraljevstvo pronašao u tzv. ‘šupljoj Zemlji’, svijetu skrivenom duboko ispod površine našeg. Njegov život tamo ipak nije nimalo lagan jer je konstantno izložen napadima drugih predatorskih stvorenja, a povrh svega pati i od depresije jer je jedini pripadnik svoje vrste, odnosno, jer ga boli zub (!).

Misteriozni signal koji dopire iz šuplje Zemlje posebno uznemiri Godzillu, a njega osjeća i djevojčica Jia (Kaylee Hottle), posljednja pripadnica izumrlog plemena Iwi i jedina osoba koja ima sposobnost komunikacije s Kongom. Njezina posvojiteljica Illene (Rebecca Hall), inače ‘Monarchova’ antropološka lingvistkinja, isprva posumnja kako se Jia ne može prilagoditi novom životu, ali ubrzo shvati kako djevojčica uistinu osjeća jednak impuls kakav je uzbunio preostale titane i Monarchove senzore. Vrlo brzo otkrijemo kako našoj planeti prijeti nikad veći izazov zbog kojeg će se Godzilla i Kong morati ujediniti u zajedničkoj borbi.

Nije vam baš sve najjasnije? Paaa.. ako ste se ovom ‘MonsterVersu’ priključili tek sad, vaša konfuzija će tim biti još i veća pošto je ovo sad već peti nastavak iz navedene franšize pokrenute 2014. s najnovijom holivudskom verzijom popularne Godzille (onu Emmerichovu budalaštinu iz 1998. niti nećemo spominjati u ovoj priči). Deset godina od te, usudit ću se reći, zadovoljavajuće kino senzacije studija, producenti okupljeni oko cijele priče pokušavaju i dalje ‘musti zlatnu kravu’, no posve je evidentno kako njihova ‘kola polako, ali sigurno jure nizbrdo’. Naime, sa svakim novim nastavkom – ‘’Godzilla’’, ‘’Kong: Otok lubanja’’, ‘’Godzilla II: Kralj zvijeri’’ i ‘’Godzilla vs. Kong’’, scenarij postaje sve tuplji i besmisleniji, CGI efekti sve slabiji, a interes publike polako jenjava.

Puste scenarističke rupe

Za razliku od japanskih kolega koje su svoje gušteroliko ‘čedo’ uz mizeran budžet od nekih deset-dvanaest milijuna dolara maestralno vratili u život zahvaljujući u uvodu spomenutoj majstoriji ‘’Godzilla Minus Zero’’, Amerikanci niti s deset puta većim sredstvima nisu u stanju kod gledatelja razbuditi ikakve emocije već nastavljaju s mantrom -brže, više, jače i … tuplje. Jasno mi je kako filmovi o Godzilli, Kongu i ostaloj plejadi ‘Kaiju’ čudovišta nikad nisu bilo mnogo više od puke zabave, no ovo što Hollywood radi je čisti idiotizam. Dok su Japanci kroz sedam desetljeća dugu franšizu širili kojekakve antiratne, ekološke i sl. poruke, ovi su ih sa svakim novim nastavkom počeli zaboravljati i sve, uključujući i kakvu-takvu karakterizaciju ljudskih likova, podređivati tobože spektakularnim prizorima borbi titana. Redatelj Adam Wingard je s proteklim nastavkom nekako i uspio prikriti puste scenarističke rupe, no ovdje je i on sam ostao zatupljen ‘zelenim ekranom’ i lošom inkarnacijom ‘’Planete majmuna’’.

Da, dobro ste pročitali. Premda je u samom naslovu Godzilla naveden kao glavni antijunak, u filmu to vremenski, ali i značajem nije nimalo opravdano. Ovdje se veći dio nazovi to radnje vrti oko velikog majmuna koji sve više poprima ljudske osobine, a uz njih i mane, dok je veličanstveni gušter ‘adut iz rukava’ kad stvari krenu iz lošeg u još gore. Ne bi niti to bio problem da naša voljena ‘majmunčina’ nema problema s nekim drugim majmunima koji žele zavladati svijetom. Jep. Htjeli to oni priznati ili ne, scenaristi su na drski način svoju franšizu povezali s tuđom, a taj spoj puca po svim šavovima. Ljudski likovi nam pokušavaju pojasniti što se tu sve događa, ali džabe njihovo filozofiranje kad apsolutno ništa nema smisla.

Rijetke iskre zadovoljstva za fanove

Primarni razlog zbog kojeg su mase i zavoljele ovu franšizu, uključujući i veličanstveno sparivanje dvoje najslavnijih filmskih čudovišta, ležao je u njihovim spektakularnim okršajima i moralističkim porukama, no ovdje su isti svedeni na naporno i loše CGI naguravanje s nekim, daleko slabijim antagonistima. Što se tiče glumačkih angažmana, najbolje reakcije očekivano dobivamo od uvijek kvalitetne Rebecce Hall, premda ni njoj nije bilo nimalo lako uživjeti se u loše napisane dijaloge i radnju. Uloga sirote Kaylee Hottle svedena je na tužne poglede i dodirivanje prsta ranjenom Kongu, novopridošli Dan Stevens je pak dobio kliše rolu otkačenog avanturiste s hipijevskom ideologijom, dok Brian Tyree Henry kao bloger i teoretičar zavjere uspijeva sporadično izvući pokoji smiješak unatoč loše napisanim forama.

Što smo na kraju dobili s ovim (pre)skupim i lošim nastavkom? Uz nove likove s kojima se bestidno pokušava kupiti mlađa publika (šifra, mini Kong), totalno nesuvislu radnju i rijetke iskre zadovoljstva za istinske fanove serijala, malo što. Budućnost holivudske franšize će dakako ovisiti o konačnoj zaradi na kinoblagajnama, a sudeći po viđenom, ona se ne čini osobito svjetlom. Osobno se više radujem novim japanskim nastavcima negoli ovim skupocjenim majmunarijama, no ako ste željni žešće lobotomije onda je ‘’Godzilla x Kong: Novo carstvo’’ film kao stvoren za vas. Na nekoj mojoj ljestvici svih pet nastavaka iz serijala, ovaj je uvjerljivo na začelju.