Razgovor s redateljicom hit-predstave »Luka Modrić: Moja igra«: Lukin put do uspjeha nadahnjuje i inspirira

Više od 150 izvedbi u nešto više od godinu dana, rasprodane dvorane i ovacije publike diljem Hrvatske i inozemstva pretvorile su predstavu »Luka Modrić: Moja igra« u jedno od najvećih kazališnih iznenađenja posljednjih godina. O predstavi koja iz izvedbe u izvedbu osvaja publiku svih generacija razgovarali smo s redateljicom Arijom Rizvić.

Impresivan broj

Arija, vaša predstava igra nešto više od godinu dana, a ovog ljeta je na velikoj turneji i već su odigrane brojne izvedbe. Kako opisujete uspjeh predstave koja je unazad godinu dana odigrana 150 puta?

– Taj broj nam se ponekad čini nevjerojatan, jer su rijetke predstave koje su u godinu dana odigrale već toliko puta i zahvalni smo publici na dolasku te svakom gradu i mjestu u kojem smo bili i u kojem su nas ugostili; na svakoj predivnoj riječi, poruci, suzi u publici, osmijehu djece i odraslih – to je za nas najveća nagrada. Upravo smo na velikoj ljetnoj turneji s više od 20 gradova, a već pripremamo i jesenske i zimske termine u Hrvatskoj i šire.

Luka Modrić jedan je od najpoznatijih Hrvata u i izvan države, no o kojim njegovim privatnim i osobnim elementima progovarate u predstavi?

– Predstava se dotiče autentičnih događaja iz njegova života. Dramski tekst napisali su Valentina i Luka Mavretić; imamo režijsko-dramaturški koncept i suigru naših likova nogometnih navijača s likom Luke, koju neću puno otkrivati, jer želim da se publika iznenadi. Fokusirani smo na njegovo djetinjstvo, odrastanje i sve životne situacije kroz koje je prošao i koje su ga oblikovale u to što on danas jest. U predstavi Luku glumi Matej Đurđević, a Laura Čerina i Denis Bosak ostale likove koji su oblikovali i utjecali na život Luke Modrića. Istražujući Lukin život, snaga, talent, skromnost, sport, volja, hrabrost, ustrajnost… Sve to me inspirira, a on sve to utjelovljuje i upravo je simbol uspjeha. Moj je uzor, kao i uzor mnoge djece i odraslih te jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih nogometaša koji definitivno zaslužuje i svoje mjesto na umjetničkoj sceni Hrvatske, odnosno, svoju predstavu. Njegov put do uspjeha nadahnjuje i inspirira.

Luka Modrić, naš najveći nogometaš svih vremena

Edukativni aspekt

Nastavno na to, kakve su reakcije publike na sadržaj predstave te što biste izdvojili kao pojedinost koje je gledatelje najviše okupirala, zaintrigirala, iznenadila…?

– Predstava je namijenjena djeci, mladima, ali i odraslima, od 7 do 77 godina. Naglasak sam stavila na edukativni aspekt, jer mi je bitno da u moru negativnih stvari kojima su djeca i mladi okruženi, te tom instantnom slavom i uspjesima, pokažemo drukčiju priču. O uspjehu koji ne dolazi preko noći i da sve po čemu znamo Luku Modrića nije došlo olako, nego velikim odricanjem, trudom, usponima i padovima, ustrajnošću, podrškom obitelji… Mislim da je te vrijednosti bitno prenijeti djeci i mladima. Publika je oduševljena glumcima koji u predstavi izvode i nogometne poteze i igraju nogomet, interakcijom glumaca s publikom također, a najemotivniji dio predstave njegovo je djetinjstvo i odnos s pokojnim didom Lukom, na što sam stavila fokus. Lukino djetinjstvo bilo je divno, s puno obiteljske ljubavi, ali je naglo obilježeno izbjeglištvom, i tu sam se s Lukom najviše povezala jer je ta tema vezana i uz moju obitelj te sam je već obrađivala u predstavi »Da sam ptica«. Scena u kojoj dida Luka zbog ratnog stradanja napušta ovaj svijet najpotresnija je i sjećam se da su mi suze išle svaki put kad smo na probama radili te scene. Glumci je fantastično iznose s puno emocije i na svakoj izvedbi nastane muk u publici, a mnogi se i rasplaču.

U mjesecu lipnju predstava je bila igrana mnogo puta, od Dubrovnika i Novog Vinodolskog do Lyona, a što se preklapalo s utakmicama naše reprezentacije, stoga kakav sentiment je donio taj spoj predstave nogometne tematike i uvijek snažno praćenih utakmica naše reprezentacije?

– Najljepše je vidjeti kada publika dođe u dresovima, pogotovo dječicu, a dogodi se da nam redovi publike izgledaju kao da nam cijela reprezentacija sjedi u publici (smijeh) i stvarno su ovih dana svi uz naše Vatrene. Osjeti se posebna emocija i predstava je dobila još jednu posebnu energiju sad za vrijeme utakmica.

Gostovanje u Lyonu

Govoreći o Lyonu, kojim povodom je predstava bila odigrana ondje i kako opisujete tu izvedbu?

– Pozvani smo u Lyon na gostovanje i mogu reći da nam je to bila jedna od najposebnijih izvedbi dosad. Publika je disala s nama, bila je posebna energija i jedva čekamo vratiti se. Francuzi koji su bili u publici, a koji ne znaju riječ hrvatskog jezika i obožavaju Modrića, kažu da im prijevod nije ni trebao jer su doživjeli emociju i igru. Razumjeli su cijelu priču i na to smo najponosniji.

Predstavu su gledale Lukine sestre i roditelji, no kada stiže sam Luka Modrić koji je, gledali smo, nedavno ubilježio dvjestoti nastup za Hrvatsku?

– Gledala je cijela Lukina obitelj i to nam je bilo svima emotivno i presretni smo. Luka će doći pogledati u ovoj godini, čim nam se poklope rasporedi i obaveze. Veselimo se njegovom dolasku, a to će biti posebna izvedba.

Nastavno na Svjetsko prvenstvo, vašeg zaručnika Marka Vargeka iz dana u dan gledamo kako prenosi sve novosti, stoga koliko vi uspijevate pratiti natjecanje? Koliko često se čujete s Markom te što javlja iz Amerike?

– Obožavam nogomet, a pogotovo našu reprezentaciju. Pratim ih i navijam, a posebno zbog Luke Modrića, tako da sam nogometom okružena i privatno i poslovno 24 sata i uživam u tome. Marka pratim u svim njegovim liveovima koji su sjajni, zabavni i sretna sam kad mi ljudi na cesti kažu da gledaju RTL Sport samo zbog njega i njegovih sjajnih emisija.

Luku Modrića utjelovio je Matej Đurđević

Zahvalna na nagradi

I za kraj, ako se dotaknemo vaših ostalih redateljskih angažmana, vaša nagrađena predstava »Da sam ptica«, u kojoj igraju Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović, igra već skoro šest godina i još uvijek je relevantna.

– »Da sam ptica« najposebnija je, najintimnija i najvažnija predstava u mom redateljskom i autorskom radu. Ideja za nju nastala je još prije deset godina, iz moje duboke unutarnje potrebe da ispričam priču koja mi je bila osobno važna. To je priča koja pripada mojim roditeljima, ali i mnogim obiteljima koje su prošle takvo iskustvo. U toj smo predstavi Daria, Tarik, dramaturginja Nikolina Bogdanović i ja ogolili sebe, utkali svoje emocije i uspomene, a način na koji je Daria i Tarik već gotovo šest godina iznova oživljavaju svakom izvedbom, za mene je istinito glumačko majstorstvo. Sretna sam što naša ptica leti već godinama i što će, vjerujem, letjeti još dugo te da ćemo gledati kako publika uz ovu predstavu diše, smije se, plače… Zahvalna sam na ovoj nagradi za redateljsko ostvarenje i predstavu u cjelini.