Zadarska kazališna glumica Žana Bumber: 'S ulogom liježem i budim se, svaka mi donosi novi život'

Zadarska kazališna glumica Žana Bumber jedna je od glumica u predstavi »Oporuka« koja je prošli tjedan prikazana u prepunom HNK Zadar, a dan nakon u Sisku na 17. Prolog festivalu, gdje je predstava ocijenjena najvišom ocjenom publike. Ova odnedavno dramska prvakinja s brojnim zapaženim ulogama otkrila nam je više o samoj predstavi, ali i o počecima svoje karijere, radu s mladima te o brojnim drugim temama.

Naime, predstava »Oporuka« nastala je u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Zadar i Kazališta lutaka Zadar. Redatelj je Zoran Mužić, dok adaptaciju potpisuje Filip Jurjević.

Foto: ŽELJKO KARAVIDA

Odgoj mladih generacija

– To je mediteranska komedija čiji su karakteri napisani po uzoru na karaktere commedie dell’arte. Nakon smrti pokojnika, članovi njegove uže i šire obitelji ne upiru pogled prema njegovom odru, već prema njegovim zemaljskim dobrima. Kreće podjela dobara, a svatko od njih misli da zaslužuje najveći dio. Iz toga proizlazi bezbroj smiješnih situacija. Publika se brzo poveže s likovima jer su vrlo prepoznatljivi, svake obitelji ih imaju, započela je Bumber.

S obzirom na svoje bogato kazališno iskustvo, ova glumica već dugi niz godina vodi glumački studio pri HNK Zadar, gdje odgaja mlade generacije budućih glumaca.

– Djeca i mladi kroz naš glumački studio razvijaju kazališni ukus, ali i ljubav prema kazalištu, što smatramo najvažnijim. Ne moraju svi odabrati glumu kao svoj životni poziv, ali što god radili u životu, želja nam je da zadrže ljubav prema kazalištu jer će im ona oplemeniti život, objašnjava Bumber.

Žana Bumber/Foto: Andrej Brašnjić

Ove godine dramski studio broji šezdeset polaznika podijeljenih u tri skupine – u prvoj grupi su najmlađi, djeca od drugog do šestog razreda osnovne škole; drugu skupinu čine tinejdžeri, od sedmog razreda osnovne škole do četvrtog razreda srednje; a treća, napredna skupina, sastoji se mahom od učenika koji, uz glumačke, imaju i glazbene talente, sviraju neki instrument, plešu ili pjevaju.

– U suradnji s Patricijom Gospić, radit ćemo na tri autorska projekta čija je krovna tema teritorij i sukob oko njega. Predstava s najmlađima tematizira sukob oko šume, u čijem fokusu je vjekovna svađa dviju obitelji. Tom predstavom želimo otrgnuti od zaborava hrvatsko bajkoslovlje i oživjeti priče naših baka i djedova, uključujući mitska bića koja polako zaboravljamo. Predstava će biti protkana narodnim običajima i folklorom, s naglasom na očuvanje arhaizama u govoru. Tinejdžerska predstava se bavi temom sukoba dviju ulica oko igrališta, koja polako nestaju zbog parkirnih mjesta i betonizacije. Glavna tema je međuvršnjačko nasilje s fokusom na emocije junaka suočenih s vlastitim emocijama i načinima na koje ih možemo kanalizirati prije nego što prerastu u fizički sukob. Na kraju, treća, napredna skupina, bavit će se temom rata i aktualnim pitanjem uvođenja vojnog roka, jer je to tema koja se izravno odnosi na njihovu generaciju. Tom temom dotičemo globalnu razinu s porukom pacifizma, najavljuje ova ljubiteljica kazališta.

Foto: Arhiva ZL

Bitka s internetom

Kao voditeljica dramskog studija ističe kako im je važno da djeca i mladi aktivno promišljaju o svijetu, da propituju stvari oko sebe i sudjeluju, a ne da ostanu samo pasivni promatrači života.

– Zato smo na početku organizirali parlaonicu, odnosno debatu, na temu uvođenja vojnog roka, kako bismo čuli njihovo razmišljanje o toj temi. Iznenađeni smo koliko, unatoč svojim godinama, duboko promišljaju o ratu i njegovim posljedicama. Nakon toga je uslijedilo putovanje kroz emocije, te smo kroz improvizacije na zadanu temu došli do teksta. Iako je tema teška, obojili smo je s dozom humora, jer se ipak radi o mladim ljudima. Patricia Gospić osmišljava maštovite koreografije, a Iva Mustać Klarić kreira vokalni dio, objašnjava nam Bumber, koja je zadužena za glumački dio.

U radu s djecom i mladima uvijek se pita što njih zanima te koje su im teme bliske.

Foto: ŽELJKO KARAVIDA

– Uvijek se trudimo raditi aktualne teme, primjerice od mentalnog zdravlja do transrodnosti. Rekla bih kako danas, nažalost, knjige i čitanje gube bitku s internetom, pa ih kroz naše predstave nastojimo oživjeti na mladima zanimljiv i duhovit način. Ovisno o naslovu, predstave su oživljene lektire, pa ako nisu skloni čitanju, uvijek mogu doći u kazalište pogledati lektiru na sceni. Naši polaznici su vrlo posvećeni kazalištu u tom smislu. Sve ih češće viđam u kazalištu, kao i njihove roditelje koji postaju naši pretplatnici. Tako da vrijedno radimo na razvoju publike, istaknula je ova glumica.

Govoreći o radu s mladima, prokomentirala je i sve veći utjecaj tehnologije, napose među mladima.

– Primjećujem kako su sve više okrenuti umjetnoj inteligenciji. Sad i lektire pišu preko te aplikacije. To me zaista brine jer se pitam gdje su u tome oni, gdje je njihova mašta, kreativnost i autentičnost? Nemam ništa protiv tehnologije sve dok ona služi nama, a ne obrnuto. Ne znam kamo nas sve to vodi u bliskoj budućnosti – u Orwellovu »1984.-tu«? Kako god bilo, uvijek biram ono toplo i ljudsko. Kazalište je svakako jedno od mjesta gdje se odvija pravi, živi susret među ljudima, susret duša, katarze. Zato – svakako treba ići u kazalište, poručuje Bumber.

Sudbinu odredio – plakat

Podijelila je s nama priču o svojim glumačkim počecima i jednu duhovitu anegdotu koja ju je prvi put dovela na kazališne daske.

– Iako sam u srednjoj školi često kao recitor sudjelovala na Lidranu, rekla bih da sam u svijet glume ušla posve neplanski. Srednju školu sam pohađala u ratnom Zadru, kada nije bilo nikakvih događanja. No, nakon nekog vremena mladi su se poslije škole spontano počeli okupljati na Trgu pet bunara. Bila sam ondje s prijateljima i u sveopćoj gužvi naslonila sam se na zid s kojeg se odlijepio plakat i tvrdoglavo se zalijepio za mene. Bilo je smiješno jer se teško dao odlijepiti s mojih leđa. Kad sam pogledala što oglašava, vidjela sam da je to plakat koji poziva na audiciju za glumački studio HNK-a. Ubrzo sam se našla na kazališnim daskama i odmah osjetila da je to moj svijet. Sve je bilo puno intenzivnije nego u stvarnom životu, imala sam osjećaj kao da sam konačno stigla kući, i taj osjećaj se nije promijenio ni dan danas, prisjetila se ova talentirana glumica te nastavila kako je nakon toga pogledala sve predstave koje su dolazile u Zadar.

Međutim, prije samog upisa na Akademiju, otišla je u London u kojem ju je kazalište potpuno začaralo i tek je nakon toga nastavila sa školovanjem u Zagrebu.

– Kada sam postala majka, vratila sam se u Zadar. Željela sam da moje dijete odrasta uz šum mora. To je moj grad. Od tada sam u HNK-u Zadar i zbog toga sam zaista sretna. Okružena sam divnim kolegama koji su mi i prijatelji, istaknula je Bumber.

Biti dramska prvakinja rijetka je čast koja nije dana svima, a Žana Bumber, zahvaljujući predanom radu i ljubavi prema kazalištu, ostvarila je taj uspjeh ove godine zbog svojih zapaženih glumačkih interpretacija.

– Imala sam sreću da postanem dramska prvakinja kao jedna od najmlađih članica ansambla. To je predivno priznanje i iskreno sam zahvalna na toj prilici. Međutim, mnogi moji kolege, nažalost, ne dođu u tu poziciju, iako je to nešto što se zaslužuje s vremenom, radom i ulogama. Jako sam sretna što se to dogodilo upravo sada, jer mi pruža dodatni kreativni poticaj i pozitivan vjetar u leđa, iskreno će Bumber.

Na malim ekranima

Tom prigodom osvrnula se na nekoliko predstava koje su bile ključne za njezin profesionalni rast i razvoj.

– Rad na svim predstavama sa slovenskim redateljem Matjažom Latinom – »Tarzan«, »Hanibal Podzemni« i »Obični heroji« – bio je iznimno nadahnjujući, prepun lucidnosti i mašte. Također, sve predstave bugarskog redatelja Sunnyja Saninskog s kojim sam imala prilike surađivati u Zagrebu. S njegovim predstavama smo proputovali svijet, a volim i tu jedinstvenu povezanost s kolegama koja traje do danas. Od svih uloga koje sam interpretirala, najdraža mi je Therese Raquin, iz Pera Email Zole. Istoimena predstava bila je hrvatska praizvedba u HNK Zadar. Ta uloga se podudarila s mojim krvotokom, podijelila je Bumber, dodajući kako svaka uloga sa sobom nosi novi izazov i dragocjeno iskustvo.

Foto: ŽELJKO KARAVIDA

Neizbježno pitanje za glumce jest koliko im je teško izaći iz uloge i vratiti se privatnom životu. Bumber na to odgovara kako je zapravo teško živjeti s glumcima jer oni svoje uloge redovito nose kući, liježu i bude se s njima.

– To vam je kao jedan paralelni svemir; dok obavljam nešto kao Žana, dio mene razmišlja kao karakter koji trebam oživjeti na sceni. Pokušavam razumjeti osobu koju igram, »ući u njezinu glavu«. Proces je iznimno zanimljiv jer imaš privilegiju da u jednom životu proživiš mnoge, kroz svoje uloge, pa makar na kratko, zaključuje Bumber, koja u svoje uloge uranja duboko.

Foto: ŽELJKO KARAVIDA

Osim što kazalište ima posebno mjesto u njezinom životu, ni mali ekrani joj nisu strani. Glumila je, između ostalog, u popularnoj TV seriji »Zauvijek susjedi« te u zadarskom filmu »Mali div« Branimira Čakića.

– Dok sam živjela u Zagrebu, češće sam snimala, no kazalište je moja prva i najveća ljubav. Na filmu sve što odglumiš vidiš tek za godinu dana kad film izađe iz montaže. Kazalište je stvar trenutka, sada i ovdje, koji dijeliš s kolegama i publikom, i koji se nikad više neće ponoviti. Taj trenutak hvata sadašnjost na vrlo intenzivan način, objašnjava ova dramska prvakinja, dodajući kako je kazališna gluma drugačija i ekspresivnija u odnosu na onu filmsku koja je suptilnija i minimalistička.

Osjećaj slobode

Glumom uvijek izražava sebe, ono što misli, osjeća i proživljava.

– U svoje uloge uvijek utkam svoja razmišljanja o temama i osobama koje me okružuju, a kako obožavam komediju, obožavam kada imam priliku to napraviti s ironijskim odmakom. Kazalište je jednostavno za mene način života, Tu se osjećam slobodno. Kroz glumu komuniciram sa svijetom, dijelim svoje misli i emocije, s nadom da to može potaknuti ljude na razmišljanje i probuditi u njima ono najbolje. Voljela bih da mladi ne budu tek puki promatrači života, već da pronađu svoj glas – bilo kroz glumu, ples, pjevanje i da razviju svoje talente jer je talent dar, ali i obaveza, kaže Bumber, koja je s godinama otkrila koliko zapravo uživa u radu s mladim ljudima.

– Vjerujem da talent treba dijeliti s drugima, kao svjetlost koja se širi. Umjetnost nas liječi i osnažuje, kako nas same, tako i naše okruženje. Život postaje jedno divno putovanje kada radiš ono što voliš i što te ispunjava, istaknula je te se osvrnula na pitanje trenutnog položaja kulture u našem društvu.

– Kultura nema prostor koji zaslužuje. Kada su Winstonu Churchillu rekli da će smanjiti sredstva za kulturu da bi kupili oružje, on im je rekao: »A, za što ćemo se onda boriti?«. Kultura je temelj svakog razvijenog društva. Zato volim raditi s mladima, vjerujem u njih i u promjene koje oni donose, iako se ništa ne događa preko noći, za sve je potrebno vrijeme, zaključuje ova dramska prvakinja i voditeljica glumačkog studija HNK Zadar, koju ćemo imati priliku gledati u predstavi »Profesionalac« u režiji Zorana Mužića, prema djelu Dušana Kovačevića, jednog od najomiljenijih komediografa bivše Jugoslavije, i kojoj se jako veseli jer je komedija, kako sama kaže, njezin omiljeni žanr.

– Treba voljeti ljude sa svim njihovim manama i vrlinama. Tek kada se naučimo nasmijati sebi, možemo se nasmijati i drugima, zaključuje Žana Bumber.