Zadar dostojno obilježio stotu godišnjicu smrti poznate glazbenice i skladateljice

Četvrto izdanje projekta “Providurova plug-in” koji organizira Koncertni ured Zadar došlo je do svojeg kraja završnim druženjem u čast poznate hrvatske skladateljice Dore Pejačević. Završna večer projekta “Providurova Plug-in: Dora” započela je otvorenjem izložbe “Rekonstrukcija scenskog kostima prema fotografiji Dore Pejačević” vezane uz temu odijevanja i mode u doba Dore Pejačević na kojoj su prezentirani rezultati istoimene radionice.

Potom su u Polivalentnoj dvorani polaznici Glazbene radionice grafičke partiture uz Niku Radetić iz Drame plus i mentora Zorana Šćekića i bubnjaricu Brunu Matić publici otkrili kako izgleda život glazbenice i zašto se mladi ljudi trebaju odlučiti na umjetnički poziv.

Glazbenica od malena

Nakon toga uslijedila je projekcija nagrađivanog dokumentarnog filma “DORA – Bijeg u glazbu” za koji je bila zadužena Kino Zona, koji kroz povijesne i glazbene elemente te elemente filma ceste i odrastanja, prikazuje život ove jedinstvene hrvatske umjetnice. Film donosi i stavke i ulomke glazbenih djela Dore Pejačević, koja ni danas, stotinu godina nakon skladateljičine smrti nisu izgubila čar i živost, u emotivnoj interpretaciji pijanistice Kyre Steckeweh, violinista Andreja Bielowa i Gewandhaus orkestra iz Leipziga pod ravnanjem dirigenta Andrisa Nelsonsa.

Kći bana Pejačevića djetinjstvo je provela na obiteljskom imanju u Našicama, gdje je dobila i prvu poduku iz glazbe, a osnovnu tehniku sviranja na glasoviru i violini svladala je rano. Upoznala je mnoge istaknute intelektualce i umjetnike, te druženjem s njima proširila svoje umjetničke i intelektualne vidike. Od 1921., kada se udala za Ottomara von Lumbea, živjela je uglavnom u Münchenu.

Opus Dore Pejačević sastoji se od 57 registriranih djela, koja su uglavnom sačuvana u njezinoj ostavštini pohranjenoj u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu. Već u dobi od dvanaest godina počela je skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. Potom su slijedile popijevke, a od 1908. komorna i orkestralna djela. Skladala je i popijevke za glas i orkestar. Ishodište je njezina skladateljskog izričaja romantička tradicija, na kojoj je gradila vlastiti glazbeni izraz temeljen na znalačkoj obradbi forme, povremenoj otvorenosti prema novim harmonijskim postupcima i sklonosti prožimanju tematske i motivske građe.

Skladala je i prvi hrvatski glasovirski koncert, a glasoviru pripada središnja uloga i u komornom opusu. Svojim profinjenim glazbenim izrazom Dora Pejačević pridonijela je pluralizmu glazbenostilskih opredjeljenja u Hrvatskoj početkom XX. st. Uz Blagoja Bersu i Josipa Hatzea, bitno je pridonijela uspostavi hrvatske glazbene moderne i novih profesionalnih skladateljskih mjerila.

Sve za Doru

“Providurova plug-in” je multidisciplinarni projekt razvoja publike u kulturi kojim se, u suradnji institucija i udruga, umjetničkih organizacija i pojedinaca ostvaruje inovativna i živa komunikacija s umjetnosti i glazbenom baštinom. Ovogodišnja tema bila je posvećena hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević povodom stote obljetnice smrti koja se obilježava ove godine.

A učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna pokazali su upravo to kroz projekt “Rekonstrukcija scenskog kostima prema fotografiji Dore Pejačević” vezane uz temu odijevanja i mode u doba Dore Pejačević pod vodstvom kustosice Marije Šarić – Ban iz Narodnog muzeja Zadar.

Radionica se bazirala na analizi povijesnog razdoblja (La Belle Époque – secesija), života i rada te odijevanja Dore Pejačević s naglaskom na njen scenski kostim, a učenici su na osnovu istraživanja i fotografija osmislili i predstavili modne ideje izražene crtežima i modnom ilustracijom.

Melita Ivković, ravnateljica Koncertnog ureda Zadar na završnom je druženju tako kazala kako je Franz von Suppe, koji je 17 godina živio u Zadru, bio prvom zvijezdom “Plug-ina”, dok je Dora Pejačević zvijezda projekta ove godine.

– On spaja institucije, udruge, učenike i umjetnike i stvara mala čuda. Tri ustanove, pet škola i dvije udruge, sukus je projektnog tima ove godine, podsjetila je Ivčević, dok je Marija Šarić – Ban, voditeljica Etnološkog odjela NMZ-a istaknula kako je projekt “Dora” nastao sinergijom i marljivošću stručnjaka iz raznih područja.

– Naš dizajnerski studio otvoren je svima, aktivno čuvamo i potičemo baštinu, a rado surađujemo upravo s učenicima ŠPUD-a, koji su godinama naši učenici. Ovaj je projekt specifičan po tome da smo u jedno spojili edukaciju i poslanje muzeja i to kroz umjetničku interpretaciju povijesnog kostima temeljenog na našoj muzi – Dori Pejačević, koja je bila žena ispred svoga vremena.

Kao i ona, umjetnost, kazalište i glazba koji su živjeli u dobu secesije, tako je i tadašnja moda imala svoje jedinstvene specifičnosti, pojasnila je Šarić – Ban, dodavši kako bez tima dizajnera, krojača i nastavnika učenice i ona sama ne bi mogle restaurirati modu Dorina doba.

Na kraju, Marjana Bakmaz, ravnateljica ŠPUD-a zahvalila je Koncertnom uredu na još jednom bogatom i zanimljivom projektu, kao i NMZ-u i Mariji Šarić Ban na svesrdnoj pomoći i mentorstvu učenicama.

Balerina Noemi Pinto i Nika Radetić kao “Dora” stoje iza baletnog performansa kojim je i otvorena završna večer projekta, a koji je na predivan način spojio glazbu s drugim formama umjetnosti, a sve kako bi se na što bolji način predstavio lik i djelo nenadmašne Dore Pejačević.

Od murala do samoobrazovanja

Prošlog smo tjedna sudjelovali i u “Ženskoj šetnji gradom”, koju već nekoliko godina održavaju studentice Odjela germanistike zadarskog Sveučilišta uz svesrdnu podršku Austrijske knjižnice Dr. Alois Mock. Urbane ženske šetnje vraćaju glas ženama koje su sudjelovale u stvaranju povijesti nekog grada, a da nisu dobile bistu, ni spomen ploču, pa čak niti usmenu predaju. Takve ženske priče je u Zadru oživjela ideja Eveline Thalmann, koja je, radeći kao lektorica na Odjelu za germanistiku Sveučilišta u Zadru, ovaj projekt osmislila sa svojim studenticama.

Tijekom šetnje smo tako čuli nadasve zanimljive detalje iz života poznatih Zadranki, koje je vrijeme zaboravilo, a koje su se u svoje vrijeme borile protiv rodnih stereotipa i upornim radom i kreativnošću pokazale najbolje od sebe. Marina Battara, supruga poznatog zadarskog tiskara je tako nakon njegove smrti preuzela upravljanje tiskarom, povećala obim rada i sudjelovala u izradi i tiskanju prvih hrvatskih novina “Zore dalmatinske”.

Još jedna vrijedna Zadranka koju je povijest previdjela, a “Ženska šetnja” oživjela je slikarica, karikaturistica i spisateljica Zoe Borelli Vranski iz plemićke obitelji Borelli. Sestre Borelli u zadarskim su umjetničkim krugovima bile poznate umjetnice, jer su prvenstveno imale privilegiju obrazovati se. Zoe je bila svojeglava, sarkastična, kreativna žena neugasive vatre koju je krasila ogromna ambicioznost i talent.

U Ekonomsko – birotehničkoj i trgovačkoj školi Zadar pod vodstvom likovne umjetnice Albe Miočev na unutarnjem zidu škole predstavljen je mural s temom “Dore Pejačević/Život cvijeća”. Uz prelijepe taktove “Života cvijeća”, delikatnog, osjećajnog i pomalo naivnog romantičkog i impresionističkog ciklusa kojim je Dora Pejačević ušla u glazbenu povijest hrvatske, a i europske moderne, predstavljen je mural njoj u čast, kojeg krasi romantičarski pogled na glazbu, obilježen Dorinom ljubavi prema prirodi.

“Dora Pejačević kao čitateljica: Praksa čitanja kao oblik samoobrazovanja” još je jedan način na koji smo proslavili bogatu ostavštinu Dore Pejačević. Dinko Župan spojio je čitanje i glazbu,, žensku emancipaciju i obrazovanje, kroz uzbudljivu povijesnu priču.

Rekonstruirajući dnevnik čitanja Dore Pejačević, ovu je vrsnu skladateljicu predstavio i kao vrhunsku čitateljicu, odnosno intelektualku na koju su utjecale ideje onovremenih filozofa kao što su bili Friedrich Nietzsche, Arthur Schopenhauer, Søren Kierkegaard, ali i priznatih književnih imena poput Oscara Wildea, Henrika Ibsena, F. M. Dostojevskog, Thomasa Manna, R. M. Rilkea, te njemačkog književnika Karla Krausa, s kojim je održavala i prijateljski odnos.