Vrhunska umotvorina Coralie Fargeat krajnje nemilosrdno kritizira društvo

Za pozlaćene Oskare još su davno čule čak i ptice na granama, babe na pijacama, pekari u trećoj smjeni, no što je s drugim, daleko značajnijim ‘feštama od filma’? Upućeniji ljubitelji sedme umjetnosti će bez oklijevanja kao iz puške izustiti imena ‘svetog trojstva’ – Berlin, Cannes i Venecija, a upravo su spomenuti europski festivali (ne računajući ovom prilikom one ‘preko bare’ imena Sundance i Toronto) pravo vrelo ponajboljih ostvarenja u godini, tvornice najnovijih umotvorina autorskog ‘crème de la crème’.

U još jednoj fantastičnoj selekciji ovogodišnjeg canneskog izdanja pojavio se i najnoviji film kontroverzne Coralie Fargeat, satirična ‘body horor’ drama ‘’Supstanca’’. Film je to koji je po svršetku projekcije izazvao višeminutne ovacije publike, publike koja nerijetko bez pardona zna i ismijati i/ili izviždati konkurente za nagrade.

Zahvaljujući zadarskoj kinoteci, film je prošle nedjelje pretpremijerno prikazan i u našem gradu, a nešto slično očekuje i publiku u Zagrebu prije negoli krene u redovnu kino distribuciju. Prije negoli vam u lice bacim rukavicu izazova, dozvolite mi da vas u kratkim crticama upoznam sa samom radnjom.

Fizička transformacija

Elisabeth Sparkle (Demi Moore) nekadašnja je filmska zvijezda koja je karijeru nastavila na TV-u kao uspješna voditeljica jutarnjeg aerobik šoua. Na svoj 50. rođendan Elisabeth igrom slučaja od vlasnika TV kuće Harveya (Dennis Quaid) dočuje kako je namjeravaju otpustiti i zamijeniti s novom, mlađom voditeljicom. Šokirana, ona se uputi kući, no putem doživi prometnu nesreću iz koje srećom izađe neokrznuta. Tijekom pregleda, jedan od doktora joj uruči USB s tajnim sadržajem poručivši kako je savršen kandidat. Video na USB-u joj, čini se, ponudi rješenje za sve probleme. Naime, zahvaljujući čudesnoj ‘Supstanci’ ona će postati mlađa, ljepša i bolja verzija sebe. Elisabeth isprva zanemari spomenuti video, no ubrzo se predomisli i ubrizga si injekciju s famoznom supstancom. Kroz bolnu fizičku transformaciju i čudnovate kemijske procese iz njezinog tijela izađe novo tijelo mlade, fizički savršene djevojke (Margaret Qualley). Kako bi mogla koristiti oba tijela, Elisabeth mora poštovati stroga pravila, no njezina ‘poboljšana’ verzija ima neke druge planove.

Zahvaljujući zapaženom uspjehu njezina dugometražnog prvijenca ‘’Osveta’’ (2017.), feminističkom trileru osvete s kojim je dušobrižnicima utrljala u nos činjenicu kako su i osobe ‘slabijeg spola’ uz nadljudske napore itekako sposobne za brutalno utjerivanje pravde, samo je nebo bila granica kad je u pitanju novi projekt za Fargeat. U vremenima iskrivljenih vrijednosti gdje je fizička pojava bitnija od duhovne, standardi ljepote strogo nametnuti, seksipil značajniji od talenta, a ‘oni koji potežu konce’ (naravno, muški spol) bešćutniji nego ikad, nije joj bilo teško napisati scenarij koji reflektira trenutak u kojem živimo. Da, ima i njezin najnoviji redateljski trijumf snažan feministički pečat, ali s jednakom, ako ne i snažnijom oštrinom se obrušava i na vlastiti spol.

Kroz brojne intervjue, redateljica je u više navrata naglasila kako su na njezin stil, realizaciju i ideje utjecali žanrovski velikani poput Davida Cronenberga, Davida Lyncha, Michaela Hanekea ili Johna Carpentera, a to se najbolje može iščitati upravo u ‘’Supstanci’’. Na što su žene iz ‘industrije snova’ sve spremne kako bi zadovoljile zahtjeve publike i svoj neutaživi ego? Rasprave o položaju žena nakon određene starosne dobi unutar filmske i TV ‘mašinerije’ već su poprimile konture floskula. One su osuđene na stereotipne uloge majki, teta, baka i čangrizavih žena sve iz razloga jer im stražnjice nisu više toliko čvrste, grudi su im lagano obješene i zamislite – imaju bore po licu i rukama. Malo sad i karikiram, no to je jedna nažalost istinita i bolna činjenica. Muškarci? Oni su tobože zgodniji kad su stariji.

Faustovska dilema

S tom faustovskom dilemom prodaje duše đavlu kako bi što dulje izgledala mlado, lijepo i nezaboravljeno, sudara se i lik Elisabeth Sparkle koju na autoironičan način glumi Demi Moore. Upravo je spomenuta jedna od onih holivudskih ljepotica koja je svojem tijelu učinila neoprostivo. Uz silikonima ispunjene grudi, usne i tko zna što sve ne, Moore je svojevremeno pomislila kako je uspješno usporila svoj biološki sat i ‘kupila’ si još koju godinu blistave glumačke besmrtnosti, no umjesto toga je postala groteskna figura koju je malo tko više shvaćao ozbiljno. Prihvativši ovu krajnje hrabru ulogu s kojom ogoljuje samu sebe, Moore me zadužila za sva vremena čak i ako do kraja karijere od sad snimi sama sra**a. Naklon do poda! Možda tragove starosti na vlastitom tijelu u sedmom (!) desetljeću života ne bi otkrila milijunskoj publici da nije bilo njezine mlađe kolegice Qualley uz koju je prikupila nužnu hrabrost, ali samo golićenje je neprimjetno spram njezinoj predanoj psihofizičkoj transformaciji uz koju zavrjeđuje sva priznanja. A kad sam već spomenuo Qualley, cura je čudo! To su već prepoznali i Tarantino i Lanthimos, a na njezinu personu nije ostala imuna niti Fargeat. Quaid, nekoć perspektivan glumac se kroz godine borbe sa svakojakim oblicima ovisnosti dobro izobličio, ali ovdje paradoksalno blista u svoj svojoj odvratnosti. Doduše, za Fargeat nije bio prvi izbor već legendarni Ray Liotta, no on nam je nažalost kako i sami znate prerano napustio ovaj ludi planet. Ipak, uz sav respekt spram glumačkom ansamblu, najveće riječi hvale moram uputiti samoj autorici.

Kao i kod ‘’Osvete’’, Fargeat je u svojem kritiziranju društva krajnje nemilosrdna. Iza gotovo svakog njezinog pomno osmišljenog kadra skriva se simbolika, ‘crveno svjetlo’ s kojim nam udara u mozak, upozorava i osuđuje. Muškarci su svinje, a žene nepopravljive u svojoj gluposti. Malo je toga prikazanog bezrazložno preuveličano. Društvo kakvo smo izgradili i ‘vrijednosti’ koje propagira je bolesno, toksično i neoprostivo. Prihvatimo li pravila takve nametnute igre, i sami smo postali sudionici, a ne žrtve kakvima se želimo prikazati. Fargeat je u svojem obračunu bolno satirična i pomaknuto groteskna. Nije prva koja je to učinila, samo ljudi zaboravljaju. Upravo su njezini filmski idoli pomicali ili još uvijek pomiču granice ukusa i moralnih načela, a ona nastavlja i nadopunjuje njihove vizije. Gledatelj je toga svjestan i uspijeva zadržati žuč u želucu i jednjaku jer nagrada gledanja ovakvog filma je velika. Naći će se dakako oni koji će s gnušanjem i krajnjim revoltom napustiti svoje mjesto u gledalištu jer ih je redateljica drsko pomaknula iz zone komfora, ali istina je takva, surova i bolna. Granice tolerancije se počinju brisati negdje oko polovice filma, a onda nastupa bolesna orgija nasilja i ludila. Ima tu u mrvicama i ‘’Čovjeka slona’’ i ‘’Muhe’’ i ‘’Eraserheada’’ i ‘’Carrie’’ i ‘’Stvora’’ pa čak i Gilliamovog ‘’Brazila’’, no metaforički rečeno, ovu štrucu kruha je zamijesila isključivo Fargeat. Ritmički i snoliko, noćne more u filmu se stapaju s javom i samo najhrabriji će izdržati do kraja.

’’Supstanca’’ budi osjećaje apsolutnog divljenja i mučnine, uzbuđenja i gnušanja, nervoznog smijanja i nesnošljivosti. Jeste li spremni za takvo iskustvo?