Voditeljica zadarskog Plesnog kluba tango: "Tango oblikuje svakoga tko mu se posveti"

Kada su priče obiteljske, obično počinju od roditelja koji prenose svoje strasti na djecu. Međutim, u slučaju Ive Crljenko priča je bila obrnuta – u svijet plesa prva je zakoračila ona, a nakon toga su joj se u plesnu avanturu pridružili i njezini roditelji – majka Đana Selimović i otac Ivica Crljenko, gdje u svojoj obitelji, uz brojne druge članove, već više od petnaest godina njeguju tradiciju argentinskog tanga kroz Plesni klub tango.

Danas, kao voditeljica kluba, Iva nam je ispričala više o samim počecima razvoja zadarske tango scene do pokretanja Tango festivala Zadar, ali i o povijesti tanga te drugim zanimljivostima vezanim uz ovaj strastveni latino-američki ples. Povod za razgovor bio je njihovo nedavno sudjelovanje na milongi u Providurovoj palači povodom Svjetskog dana tanga koji se obilježava 11. prosinca.

Na mala vrata

– Negdje 2006. godine tango je ušao u Zadar na mala vrata – tada su se dogodili prvi tečajevi, dolazili su učitelji… Do tada je tango scena postojala samo u Zagrebu. Dakle, bila je to skupina entuzijasta, amatera; mada je i danas tango u Hrvatskoj uglavnom amaterski ples jer je njegova suština društvena, on se prvenstveno pleše na društvenim događanjima s drugim ljudima. Dakle, nikome nije cilj natjecanja ili nastupanja, cijela priča se vrti oko zajedništva. Ta skupina koja se oformila u Zadru, uključujući i moje roditelje, njima se strašno svidio tango, pa su godinu dana kasnije otvorili plesni klub Milonga u kojem su se bavili isključivo tangom, te su dovodili učitelje iz Slovenije, Zagreba, i tako se pomalo zakotrljala cijela priča, započinje Iva, koja je tada bila srednjoškolka.

Iva Crljenko, voditeljica zadarskog Plesnog kluba tango/Foto: Luka Jeličić

Plesni klub tango svjetlost dana ugledao je 2008. godine, nakon čega su vrlo brzo uslijedili tečajevi, milonge te razne radionice koje su vodili gostujući učitelji. Zahvaljujući njihovom trudu i angažmanu Zadar je tih godina imao drugu najveću tango scenu u Hrvatskoj, odmah nakon Zagreba.

– ​Milonga ima dvojako značenje, istovremeno je to vrsta tanga, ali i naziv za plesnu večer.

Naime, argentinski tango ima svoje podvrste plesova, uključujući tango, milongu koja je brža s izraženijim staccato ritmom i pleše se u zatvorenijem držanju uz različitu tehniku, te tango vals koji se izvodi u tročetvrtinskom ritmu, slično kao valcer. Na tim plesnim večerima, tzv. milongama, uvijek se plešu ta tri stila – tango, milonga i tango vals, pojašnjava nam voditeljica Iva.

Foto: Mate Komina

Godinu nakon osnivanja kluba, točnije 2009. godine, započinje s organizacijom Zadar tango festivala, koji se u kontinuitetu odvijao svake godine u lipnju sve do 2018. godine kada se posljednji festival održao u Jedriličarskom klubu Uskok, a ranijih godina u Arsenalu, ali i nekadašnjem Q baru. Tijekom deset festivala održane su brojne radionice, milonga, te su gostovali brojni renomirani plesački parovi. Bilježili su dobru posjećenost, štoviše, pored domaćih, dolazili su im i gosti iz drugih krajeva Hrvatske, ali i inozemstva.

Subjektivno područje

– Kada smo tek krenuli, to je bio drugi tango festival koji se održavao u Hrvatskoj, dok sada postoje brojni festivali diljem Hrvatske, ali i regije. Na primjer, Sarajevo ima fantastičnu scenu, dok se u Beogradu odvija jedan od najvećih festivala tanga u regiji i šire. Međutim, tijekom 2019. godine smo odlučili napraviti pauzu nakon desetog festivala, a onda je 2020. krenula pandemija i morali smo prekinuti sa svim aktivnostima. Sve se zatvorilo, a za nas je to bio poseban problem jer je tango ples bliskog kontakta. Gotovo dvije godine bili smo na ledu, priča Iva.

Foto: Mate Komina

Uz to, nije bilo jasno definirano kako će plesne škole nastaviti s radom jer se ples uvijek nalazi negdje na granici između sporta i umjetnosti, iz čega proizlaze i brojna druga pitanja, kao što je odakle tražiti potporu, koja pravila vrijede i slično.

– Dugo se debatiralo o tome treba li ples uopće biti na Olimpijadi. Kako reći da neki plesač pleše bolje od drugog? Možeš ocijeniti tehniku, ali možeš li ocijeniti performans i umjetnički doživljaj? To je puno teže ocijeniti od jedan od deset nego, recimo, neku drugu sportsku disciplinu. Ples je vrlo subjektivan, baš kao i umjetnost. Istovremeno, postoji jasna tehnika i pravila, baš kao u sportu. Zbog toga ples stalno balansira na toj granici, što ga zapravo čini i zanimljivim. Ljudi koji uđu u taj svijet često ostaju dugo, jer jednom kad te obuzme, teško ga je napustiti – to postaje životni stil, ističe ova voditeljica tango kluba.

Dotaknuli smo se u razgovoru i povijesti tanga, koji svoje korijene vuče iz Južne Amerike. Točnije, kako nam pojašnjava Iva, nastao je na području Rio de la Plate, između Argentine i Urugvaja, krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Zlatno doba tanga

– Paralelno s razvojem plesa, oblikovala se i tango glazba, koja je nastala pod utjecajem lokalne latinoameričke kulture, europskih doseljenika, i afričkih utjecaja jer je u to vrijeme na tom području živjela mala, ali vrlo utjecajna populacija afričkih doseljenika, koji su tako dali svoj obol nastanku tanga. Razdoblje od 1895. do 1935. smatra se razdobljem »stare garde« tango glazbe. U tom su razdoblju orkestri uključivali između ostalog instrument »bandoneon«, koji je bio vrlo prominentan, a predstavlja vrstu harmonike. Zapravo, tango je bio ples siromašnih četvrti, najčešće izvođen u bordelima. Specifičnost tog vremena bila je i činjenica da su tango često plesali muškarci međusobno. To je bilo uobičajeno jer je ples služio i kao tehnika zavođenja – muškarci su najprije učili plesati jedan s drugim kako bi kasnije mogli plesati sa ženama.

Foto: Mate Komina

U to je vrijeme bilo više muškaraca nego žena u tangu, dijelom zbog društvenih normi koje su kontrolirale odnose među spolovima. Danas je situacija drukčija – često nedostaje muškaraca na plesnim scenama, dok žene pretežno dolaze plesati. Ipak, u našem klubu imamo uravnotežen omjer muškaraca i žena. Tango je od početka bio ples s naglašenom društvenom komponentom. Danas tango zajednica postoji diljem svijeta. Na primjer, tijekom mog puta u Varšavu u lipnju ove godine, pronašla sam desetak milongi putem jednostavne online pretrage. Slično se može doživjeti i u Zagrebu, Beogradu, Los Angelesu ili Budimpešti. U našem klubu cilj nam je osposobiti plesače da mogu voditi, pratiti i plesati u bilo kojem stilu s različitim partnerima. Time stječu samopouzdanje koje im omogućuje sudjelovanje na milongama diljem svijeta. Osim što oblikuje plesne vještine, tango ostavlja dubok trag na osobni razvoj i oblikuje svakoga tko mu se posveti, štoviše gradi samopouzdanje, naglašava Iva, dodajući kako to pomaže i u ostalim sferama života.

Velike promjene u tangu događaju se između 1935. i 1955. godine, a razdoblje je to koje se nerijetko naziva »zlatno doba tanga«

– Tada su djelovala četiri vrlo poznata orkestra nazvana po svojim osnivačima – D’Arienzo, Di Sarli, Pugliese i Troilo, koja i danas čine okosnicu tango glazbe. Istovremeno, tango se proširio izvan bordela i siromašnih četvrti te se, uvjetno rečeno, »probio« u više društvene slojeve i salone. Stil tanga koji danas plešemo zove se tango salon, dakle klasični tradicionalni stil koji potječe upravo iz tog razdoblja. Međutim, u zlatnom dobu tango je stigao i u Europu, gdje poprima drugačiji oblik, razvio se tzv. europski tango, danas standardni ples koji je dio natjecateljskih programa u standardnim plesovima, uz engleski i bečki valcer, slowfox i quickstep. Međutim, europski tango razlikuje se od argentinskog tanga jer je krući zbog standardizacije. Kad ljudi zamišljaju tango kao ples s naglim trzajima glavom, ružom u zubima i oštrim odsječenim ritmom i pokretima, zapravo misle na europski tango, a ne argentinski.

Foto: Mate Komina

Argentinski tango je, nasuprot tome, fluidniji i pruža veću mogućnost improvizacije, objašnjava nam Iva, dodajući kako se teoretski može plesati na bilo koju vrstu glazbe, pa su oni primjerice plesali na Nick Cavea, Balaševića, ali i na razne orkestre specijalizirane za tango.

Novi procvat kroz popularnu kulturu

Tango nakon svojeg »zlatnog doba« tijekom druge polovice 20. stoljeća gubi svoju popularnost na međunarodnoj razini, ali se priča mijenja početkom 2000-tih kada doživljava novi procvat kroz popularnu kulturu.

– Tango je tada stekao popularnost kroz emisije poput »Ples sa zvijezdama« i mnoge plesne filmove, poput »Step Up«, drugog dijela »Dirty Dancing« ili pak »Shall We Dance?« u kojem Jennifer Loper uči Richarda Gerea plesati.

Posebno se pamti scena s Antoniom Banderasom, gdje pleše tango na skladbu »Santa Maria (del Buen Ayre)« glazbene skupine Gotan Project u filmu »Take The Lead«. Naime, oni su pioniri tzv. nuevo tango u kojem se tango kombinira s elektronskom glazbom, pa je iz tog glazbenog pravca nastao upravo i novi plesni stil. Karakteriziraju ga sporiji, dramatičniji pokreti i veći koraci, ali on se ne pleše na milongama zato što je milonga u prvom redu društveni događaj s fokusom na zajedništvo i ples, a ne pokazivanje. Na milongama se pleše u krugovima (»rondama«), gdje se plesači kreću obrnutim smjerom kazaljke na satu uz rub dvorane, poštujući pritom pravila i izbjegavajući pretjecanje. Glazba na milongama pušta se u »tandama« (koje se sastoje od tri ili četiri skladbe), a između njih dolazi »kortina« (kratka pauza uz glazbu koja nije tango) kad plesači mijenjaju plesne partnere. Ideja tanga je plesati s različitim partnerima jer se tako razvija stil. Uvijek kažemo – »koliko plesača, toliko stilova«. Svaki plesač unosi svoju individualnost kroz različite korake, stil hodanja, držanje i tako dalje.

Foto: Mate Komina

Pored improvizacije i komunikacije kroz pokret s partnerom, najveća ljepota tanga leži u zajedništvu, zaključuje voditeljica Iva koja se od svoje osme godine okušala u različitim vrstama plesa, ali je u argentinskom tangu pronašla najveću ispunjenost.

U klubu trenutačno broje pedesetak članova, dok je kroz njega prošlo više od 300 ljudi, od kojih mnogi plešu i dalje. No, Iva naglašava kako im je najveća prepreka to što još uvijek nemaju stalni vlastiti prostor, ali su se uvijek nekako snalazili. Do kraja godine su na pauzi, a nakon toga kreću s probama svaki utorak i četvrtak u 20 sati u Obrtničkoj školi Gojka Matuline.

– Kako bismo kvalitetno organizirali milonge, radionice i druge aktivnosti zaista nam je potreban jedan stalni prostor koji bi zadovoljio sve naše potrebe, od veličine, poda, do toga nemamo nikakvih vremenskih ograničenja, ističe voditeljica Iva.