Tri dame iz skupine Dunije predstavile su u Zadru svoj album prvijenac

Nastup koji je prošlog vikenda u Providurovoj palači održala glazbena skupina Dunije prekrasna je uvertira u prosinački glazbeni program Koncertnog ureda Zadar. Na prvom sezonskom koncertu Zadrani su imali priliku uživati u hrvatskim tradicijskim pjesmama koje uz etno zvuk donose zaboravljene priče, ali i ljudske sudbine. Priče i sudbine koje su svojim izvedbama oživjele glazbenice Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić govore o ženskim pitanjima, borbama i patnjama kroz povijest.

FOTO: DINKO DORINGO

Prvi album kojeg potpisuje trio Dunije izašao je ovog ljeta. Znakovito je nazvan “Bilo je sada”, aludirajući tako na činjenicu da, dok se lica mijenjaju, prošlost se ponavlja. Premda stare i po nekoliko stotina godina, pjesme koje su obradile doimaju se ne samo aktualnima, već i svevremenskima, budući da su nepravda, bol i tuga univerzalni koncepti.

Iz starih pjesmarica

Zanimljivo je istaknuti kako većina pjesama koje su uvrštene u glazbeni prvijenac nikada ranije nije bila snimljena. Materijal za svoj ženski album pronašle su Dunije na listovima starih pjesmarica pa je zaboravljenim melodijama naših starih tako udahnut novi život. Glavni “krivac” za oživljavanje zanemarenih muzikalija bila je Dunja Knebl, zaljubljenica u staru glazbenu građu koja se otkrivanjem tradicijskih pjesama bavi već desetljećima.

– Oduvijek sam voljela narodne/tradicijske pjesme, a kad sam naučila čitati note u djetinjstvu voljela sam i pjevati pjesme koje sam nalazila u raznim pjesmaricama, a koje nisam prethodno čula. Svidjele bi mi se riječi neke pjesme, pa sam pjevala neke svoje verzije koje sam napravila na temelju nota. Počela sam obrađivati hrvatske tradicijske pjesme na taj način kad sam ranih devedesetih prošlog stoljeća “otkrila” da postoji dosta knjiga – zbirki hrvatskih tradicijskih pjesama za koje nisam uopće znala da postoje. Da sam znala, puno ranije bih se time bavila, započinje Knebl.

FOTO: MATE KOMINA

– Kad sam otkrila prvu zbirku starih pjesama iz Međimurja u kojoj niti jednu pjesmu nisam znala, osjećala sam se posramljeno. Ubrzo sam saznala da ima još takvih knjiga pa sam počela obilaziti antikvarijate i nabavljati sve do čega sam došla. Tako sad imam poveći broj pjesmarica, a u njima ne samo stotine, već i tisuće starih hrvatskih tradicijskih pjesama, od kojih mnoge nisu nikad snimljene, već su zabilježene samo notno, govori Knebl koja je dosada snimila čak 24 albuma na kojima su zastupljene brojne skladbe iz starih pjesmarica. Otkriva kako bira one pjesme koje su nju dirnule i koje obrađuju univerzalne teme pa se doimaju da bi mogle pripadati i nekom drugom vremenu ili podneblju.

Ženske sudbine

– Već par godina izdvajam meni zanimljive pjesme prema temama, pa sam tako našla i pjesme gdje se žene ne mire sa svojom sudbinom. Za ovaj album sam na početku izdvojila tridesetak pjesama, pa smo zajedno odabrale 14, tako da budu različite, zanimljive i da govore o različitim ženskim sudbinama te da cijeli album ima svoju priču. Ključno je bilo da mi te pjesme osjećamo kao svoje, nešto što nas je dirnulo, bez obzira jesmo li se poistovjetile s njima, a najvažnije – da ukažemo na to kako se povijest ponavlja i da se nije puno toga promijenilo, bez obzira na sva postignuća suvremenog čovjeka. Najzanimljivije je bilo interpretirati stare pjesme tako da ih razumije današnji čovjek i da se zapita moraju li se sve tužne priče ponavljati kroz stoljeća, nastavlja Knebl te ističe glavnu poruku albuma – u životu se treba suprotstaviti onome što nije dobro za nas i ne pristajati na okolnosti u kojima smo nemoćne.

FOTO: DINKO DORINGO

Bilo je sada progovara o različitim tragedijama, od tuge zbog razdvojenosti od dragog koji je u ratnim vremenima ili trbuhom za kruhom bio primoran napustiti rodnu grudu, do pogibelji voljenih osoba. Otkrile su Dunije i kako su naše majke, bake i prabake pjevale o događajima, ali i o osjećajima koji su ih tištili. Nekada je, kažu nam, pjevanje bilo više rasprostranjeno među širom populacijom.

– Pjesme su se pjevale da bi se ispričale neke priče o događajima iz života drugih ljudi pa su čak bile poput današnjih novina/interneta, a pjevale su se i o osjećajima, često skrivenima pa su bile poput oduška u vremenima kad se nije smjelo o svemu otvoreno govoriti i/ili kada se teško živjelo. Naravno, ima puno i veselih pjesama, pjesama uz koje se i plesalo, pričaju nam Dunije koje su na svoj album ipak uvrstile i nekolicinu popularnijih napjeva.

Pjesma “Čula jesam da se dragi ženi” doživjela je ranije mnoštvo verzija, a sada su je, na sebi svojstven način, interpretirale i Dunije.

Oživljavanje glasova

– Ta pjesma jedna je od najpoznatijih i najizvođenijih tradicijskih pjesama našeg kraja. Svaki put kada je izvodimo, izaziva isto oduševljenje i iznenađenje kod publike. Ja sam je godinama pjevala na svojim koncertima, ali do sada je nisam imala priliku snimiti. Kada smo odlučile raditi na albumu, odmah smo znale da ta pjesma mora naći svoje mjesto na njemu. Štoviše, odlučile smo da će upravo ona biti pjesma kojom ćemo predstaviti cijeli album, kaže Nina Romić te nam približava sudbinu protagonistice pjesme.

FOTO: MATE KOMINA

– Junakinja ove pjesme utjelovljuje snažnu, hrabru i prkosnu ženu koja, iako ne može promijeniti okolnosti svog života, izražava svoje neslaganje neočekivanim otporom, što smo i opjevale. Inspirirane njom, kao i drugim ženama iz naših pjesama, trudile smo se svakom stihu i melodiji pristupiti s velikim poštovanjem. Naš je cilj bio oživjeti glasove mnogih žena iz prošlosti, izraziti njihovu bol i nemoć, te kroz suosjećanje i naše glasove ispričati njihove priče, govori Romić.

Za oživljavanje glasova tih nepoznatih junakinja narodne pjesme ključan je bio jedan susret na dodjeli čuvene nagrade Porin koji je ovim iskusnim glazbenicama ukrstio puteve.

– Kad smo se srele na ovogodišnjoj dodjeli nagrade Porin u ožujku, baš smo se razveselile pri susretu, nakon par minuta došlo je do ideje da nešto napravimo zajedno. Nina je rekla da želi tužne pjesme, najtužnije, a Dunja je odgovorila da ima baš takve pjesme već izdvojene. Nije se razmišljalo o razlikama ili sličnostima glasova, nego smo odmah krenule u interpretacije, zadržale to što nam se svidjelo, a odbacile što nam nije “pasalo”. Vrlo spontano smo prolazile kroz korake stvaranja, ne samo kod odabira pjesama, već i kod interpretacije. Svaka od nas je aktivno surađivala na različite načine s prijedlozima i mišljenjima. Predivan je osjećaj kada zaboravljena pjesma “oživi” i kad se može napokon i čuti, a ne samo gledati i čitati. Zapravo je to najljepši dio u procesu stvaranja ovoga što radimo, rekle su nam talentirane Dunije.

Svjedočenje o povijesti

Uz tri dame, u čitav projekt uključen je bio i glazbeni producent Silvio Bočić iz studija Nasip koji inače surađuje s imenima poput Darka Rundeka i Maje Posavec.

– Silvio je u mnogočemu kreirao konačni zvuk albuma, ne samo kao producent, nego je i odsvirao puno toga na raznim instrumentima. Nina i Jelena su već ranije imale s njim uspješnu suradnju kod snimanja albuma “Jezero” pa smo se sve tri prepustile njegovom slaganju konačne zvučne kulise, s tim da smo izrazile svoje želje. Kreativna sloboda nije nikad bila upitna; o svemu smo se dogovarali i složili prije konačnog rezultata, ispričala je Knebl te otkrila kako su njihove pjesme, primarno kajkavskog izričaja, prihvaćene u drugim zavičajima.

FOTO: DINKO DORINGO

– Nije bilo namjere da se ograničimo samo na kajkavsko područje. Odabrane su pjesme prema tome koliko nas je dirnula njihova priča, koliko nam je bila lijepa melodija nakon prvih kućnih snimki, te u kojoj mjeri govore o vječnim temama bez obzira na vrijeme događaja ili podneblja. Za sada možemo nagađati kako je album prihvaćen u raznim dijelovima Lijepe Naše, ali u Zadru smo po prvi puta izvele veći dio pjesama s albuma, pred zadarskom publikom. Uvjeti su bili izvanredni, odlična organizacija Koncertnog ureda u Zadru, svih sudionika na samom mjestu događaja, posebice ton majstora, kaže glazbenica te priznaje kako ju je zadarska publika ugodno iznenadila.

– Za nas je bilo ugodno iznenađenje da smo tako fantastično primljene od publike. Nakon koncerta organiziran je i razgovor s publikom za vrijeme kojeg smo odgovarale na brojna pitanja. Čini se da su svi sve razumjeli, a time je postignut cilj – da se ukaže na to koliko su stare hrvatske tradicijske pjesme aktualne i danas, govori Knebl.

FOTO: MATE KOMINA

Očuvanje tradicijskih pjesama važno je za svaku zemlju jer su to korijeni, a u njima se krije puno toga što je zapravo svjedočenje o našoj povijesti, zaključuju dame koje su Zadranima pružile jedinstvenu priliku doživjeti ženske priče koje kriju pjesme sjeverne Hrvatske. Poručuju, uz to, kako se nadaju da će mnogi muzičari poželjeti reinterpretirati pjesme s njihovog albuma pa da se one, uistinu, više nikada ne zaborave.