Tomislav Marijan Bilosnić prvi primio nagradu "Matko Peić"

Gradska knjižnica Požega i Grad Požega raspisali su književni natječaj za najbolji hrvatski putopis, posvećen Matku Peiću, velikanu hrvatskog putopisnog žanra 20. stoljeća. Povodom ove nagrade, koju Požega dodjeljuje u čast Peićeve literarne ostavštine, peteročlano prosudbeno povjerenstvo u sastavu književnih stručnjaka – Milan Bešlić, predsjednik povjerenstva, te članovi Davor Šalat, Vesna Vlašić, Anita Katić i Dijana Klari – jednoglasno je odlučilo da ovogodišnji laureat bude književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić za putopis Jesen u Lubliniecu.

U konkurenciji od 62 pristigla rada, Bilosnićev putopis izdvojio se svojim stilskim bogatstvom i pažljivim očuvanjem tradicije hrvatskog putopisa, čime autor nastavlja Peićevu poetiku te doprinosi očuvanju i razvijanju ovog književnog žanra. Svečana dodjela nagrade održana je u Galeriji svjetlosti Gradske knjižnice Požega, gdje je Bilosniću uručena novčana nagrada i kiparsko djelo s likom Matka Peića, rad akademskog kipara Krune Bošnjaka. Nagradu su dobitniku uručili gradonačelnik Požege, dr. sc. Željko Glavić, književnik i književni kritičar Milan Bešlić te ravnateljica Gradske knjižnice Požega, Aleksandra Šutalo.

Grad Požega pokretanjem ovog natječaja nastoji osvijestiti trajnu vrijednost putopisa kao književnog žanra koji čitatelja povezuje s prostorom, tradicijom i osobnim iskustvima autora, pružajući mu uvid u daleke krajeve i kulture. Povjerenstvo je u obrazloženju odluke pohvalilo Jesen u Lubliniecu kao djelo koje majstorski prenosi Bilosnićev doživljaj krajolika, gradova i podneblja, stvarajući bogatu vizualnu sliku kroz opise prirode i atmosfere. Bilosnić se ovom knjigom nadovezuje na Peićev putopisni opus, ugrađujući u svoj tekst izravne citate iz Peićeva poznatog djela Jesen u Poljskoj. Na taj način, autor je uspostavio neposrednu poveznicu s Peićevom književnom ostavštinom, dodatno osnažujući značaj tradicije hrvatskog putopisa.

Predsjednik Povjerenstva Milan Bešlić, u obraćanju na svečanosti, govorio je o literarnoj važnosti Matka Peića, naglašavajući vrijednost putopisa kao specifične književne forme koja omogućava autoru da kroz osobni doživljaj dočara mjesta i ljude koje susreće na putovanju. Bešlić je istaknuo kako Jesen u Lubliniecu na izvanredan način predstavlja tu tradiciju, dodajući da je autor vješto prikazao krajolik Lublineca slikovitim opisima, dajući uvid u posebnosti tamošnjeg pejzaža, običaje i prirodne ljepote. Djelo se ističe bogatstvom jezika, minucioznošću detalja i energijom izraza koja podsjeća na Peića i njegovu sposobnost da oživi prostor kroz tekst.

– Tekst je u svojoj strukturi i vizualnom dojmu gotovo peićevski sugestivan, bogat energijom jezika i detaljima, izjavio je Bešlić, pohvalivši Bilosnićevo umijeće da kroz riječi prenese slike i atmosferu.

U svom obraćanju publici, Bilosnić je zahvalio na priznanju i istaknuo osobnu važnost nagrade koja nosi ime Matka Peića.

– Danas primiti prvi, prvu književnu, putopisnu nagradu s imenom Matka Peića, gotovo da znači biti neskroman. Govoreći Vam hvala, mislim na ritam srca, ritam koraka, ritam disanja, na Peićev zvjezdani govor o zemaljskome. Kada kažem čast mi je, mislim na trajno trajanje trajnoga, na Peićeve duge nad ravnicom. Spomenem li obvezu kojom me obvezuje ova nagrada, to je kao da govorim o sadašnjoj prošloj budućnosti, o Peićevim znakovima mahovine na putu kao znakovima sfera. Valovi ovog trenutka, tako za mene postaju oluje vremena, rekao je Bilosnić, a potom govorio o važnosti putopisa kao književnog žanra koji kroz osobni doživljaj omogućava širenje kulturnih vidika.

Bilosnić je ovom prigodom Gradskoj knjižnici Požega poklonio osam svojih putopisnih knjiga, a svečanost su obogatili učenici Glazbene škole Požega svojim glazbenim nastupom.