SKUPNA IZLOŽBA U KAPETANOVOJ KULI Slikarstvo dominira, ali eksperimenata ne nedostaje

U Kapetanovoj kuli otvorena je skupna izložba Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zadar različitih poetika i izraza. Na otvorenju izložbe predsjednik društva Dragan Jelavić, ujedno i jedan od izlagača, istaknuo je kako postav nije tematski ograničen, već donosi presjek aktualne produkcije članova. Autori su, naglašava, radili u skladu sa svojim interesima i prepoznatljivim stilovima, dok je jedino ograničenje bio format radova kako bi se uklopili u prostor.

Izložba tako funkcionira kao svojevrsno otvaranje nove izložbene sezone, ali i kao pregled različitih pristupa od prepoznatljivih motiva do eksperimentalnih istraživanja forme i materijala.

– Neki su autori ostali vjerni motivima po kojima su prepoznatljivi, poput pejzaža i morskih prizora, dok su drugi istraživali nove pristupe kroz formu, boju i materijale. Upravo ta raznolikost daje posebnu vrijednost izložbi. Svatko od nas ima svoj izraz i to se jasno vidi. Kad pogledate rad, možete prepoznati tko stoji iza njega i to je ono što je važno, naglasio je Jelavić koji se predstavio s tri apstraktne slike iz ciklusa »Na rubu«.

Pomaknuta estetika

Na izložbi su svoje radove predstavili i autori fotografskog izraza – Željka Tomaš, Dagmar Venus i Wolfgang Brenner, donoseći slojevite, atmosferične prizore između dokumentarnog zapisa i osobne interpretacije stvarnosti.

U segmentu skulpture ističu se dva različita pristupa – Silvijana Dražović donosi razigrane, pomalo groteskne figurativne forme izrađene od papira i kaširanih materijala, dok Jasna Barišić gradi reducirane, teksturalne reljefe u kojima dominiraju boja i površina.

– Nakon dugogodišnjeg bavljenja slikarstvom poželjela sam isprobati nešto drugačije. Ove skulpture doživljavam kao moje »slike u tri dimenzije«. Moji radovi često su pomalo »spooky«, ali istovremeno simpatični, govori Dražović koja je modelirala stilizirane glave naglašenih, gotovo karikaturalnih crta lica s izražajnim očima i pomaknutom estetikom koja balansira između razigranog i pomalo mračnog.

Eksperimentiranje s materijalom vidljivo je i u radovima od vune, gdje Antea Delpin, Mirna Oštarić Kerr i Ana Garžina istražuju taktilnost i ograniku u reljefnim strukturama do suptilnih, gotovo eteričnih kompozicija inspiriranih morem.

Dominira slikarstvo

Međutim, najzastupljeniji medij na ovoj izložbi je slikarstvo, unutar kojeg se jasno očituje širok raspon izraza. Od razigranih i kolorističkih, djelomično ilustrativnog pristupa u radovima Matee Radobuljac i Ane Kolege, do Lidije Biočić i Borisa Cikača koji razvijaju dinamične i slojevite apstraktne kompozicije. Inga Budimir njeguje čistu, dekorativnu estetiku kroz jasne forme i jarke boje, dok Josip i Juraj Švaljek kroz snažan kolorit i stilizirane motive grade prepoznatljive vizualne svjetove.

Zita Rončević Švaljek izdvaja se s radovima nadahnutim morskim motivima i naglašenom teksturom. Ines Jurin prikazuje pejzaže, dok Paula Mandel donosi energičnu apstrakciju snažnog poteza i slojevite pigmente. Eduard Pavlović i Branka Riđički kroz reducirani izraz, naglasak na formi i gestama, stvaraju intimnije kompozicije. Među njima, Valentino Radman donosi tri portreta u rasponu od realističkog pristupa do slobodnije i stiliziranije interpretacije. U fokusu je lice i karakter, pri čemu svaki rad nosi drugačiji tretman forme i boje.

– Ne radim dvije slike zaredom na isti način. Ako radim realističnije, onda nakon toga idem slobodnijim pristupom. Ta promjena mi je potrebna da zadržim energiju. Umjetnički kritičari često naglašavaju važnost prepoznatljivog rukopisa, ali ja ne želim ostati u jednoj formi. Važnije mi je istraživati i mijenjati se. Jedan je portret Amy Winehouse, koji sam dovršio neposredno prije otvorenja, dok su druga dva portreta ljudi iz mog bližeg kruga. Uvijek mi je važan vizualni dojam i ono što me u nekom licu privuče, kazao je Radman.

Izložba ostaje otvorena do kraja travnja, dok početkom svibnja ljubitelje umjetnosti očekuje samostalna izložba Tomislava Marijana Bilosnića.