Pustolovine Marka Pola i dalje bude znatiželju i potiču analize

U dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru doc. dr. sc. Patrik Levačić održao je predavanje pod naslovom »Marko Polo i mitski prostor« povodom 700. godišnjice njegove smrti. Svoje izlaganje započeo je osvrtom na česta pitanja koja prate Marka Pola – njegov identitet, podrijetlo i dvojbe o tome je li govorio istinu ili ne. No, umjesto da se zadrži na tim temama, ponudio je drugačiji pristup čitanju njegova lika i djela.

Naime, istaknuo je kako postoje priče koje nadilaze pitanje istinitosti te kako je ključna njihova poruka, a ne nužno povijesna točnost.

Kao primjer naveo je mit o potopu – nije presudno je li se on doista dogodio, već činjenica da je odražavao strah od katastrofe i ljudsku potrebu da se razmišlja o načinima preživljavanja. Na sličan način, smatra Levačić, treba pristupiti i Marku Polu.

Priče s porukama

– Ovo nije priča o istini, već o poruci koju ta priča nosi. Po meni, to je ključni razlog zašto je ime Marka Pola opstalo čak 700 godina. Njegova univerzalnost nadilazi pitanje je li nešto istinito ili nije. Marko Polo nije putovao ondje gdje nitko prije njega nije bio – franjevački misionari već su posjećivali Daleki istok.

Nije otkrio novi kontinent, nije radio na vlastitoj promociji, a njegov putopis nije nastao iz osobnog interesa. Pa po čemu je onda poznat? Odgovor leži u njegovoj iznimnoj sposobnosti. U kratkom vremenu naučio je mnogo – bio je poliglot, poslanik, diplomat.

Postoje čak podaci da je na Kublaj-kanovu dvoru govorio više jezika. Marko Polo bio je istinski genij za razumijevanje Drugoga. Za razliku od drugih putnika, sa svojih se putovanja vraćao s opisima novih stvari, a ne samo s pukim informacijama – upravo zato je bio cijenjen.

Tu priču treba staviti u kontekst obrazovanja. Trebamo priče koje promiču meritokraciju, a ne podobnost kojom smo danas okruženi. Trebamo priče o sposobnim ljudima koji su bili prepoznati u svoje vrijeme i koji nam mogu služiti kao primjer, ističe Levačić.

Nadalje, ovaj profesor, koji je doktorirao na temu francuskih putopisa, naglašava kako se iz svega toga može izvući struktura poetike putopisa kao žanra, jer se putopis, ističe, mora temeljiti na novim informacijama.

Upravo je to Marku Polu kasnije poslužilo kao model da se približi europskom čitatelju, dok njegove pustolovine i danas pobuđuju znatiželju i potiču analize.

Otac antropologije

– Možemo ga promatrati i kao »oca antropologije« jer se nije ustručavao ulaziti u tabu teme – primjerice, pisao je o poliandriji kod Tibetanaca, predbračnoj prostituciji, i tako dalje. Donosi nove, intrigantne priče koje spaja s mitskim prostorom.

Njegov uspjeh leži u tome što djeluje na tri razine – s jedne strane, stvara bajkovitu dimenziju koja je europskom čitatelju privlačna; s druge, pruža istinitost i vjerodostojnost; dok treća razina ostavlja univerzalnu poruku koja ostaje relevantna i danas.

Pritom je nastojao analizirati Marka Pola na manje uobičajen način, kroz koncepte heterotopije, distopije i utopije. U tom kontekstu, heterotopija se odnosi na osjećaj znatiželje i težnje da se dođe do nekog mjesta koje smo u mladosti zamišljali ili priželjkivali.

Za kraj je naglasio kako nije sasvim ispravno reći »tragovima Marka Pola«, već je preciznije govoriti o »putevima Marka Pola«.

– Krenimo prema novim spoznajama i susretima s drugim kulturama. To nije samo trag prošlosti, već živa priča s meritokratskim karakterom.

Marko Polo bio je sposoban na više razina, a činjenica da njegovo djelo i danas ostaje relevantno dovoljno govori o njegovoj vrijednosti.

Obično se kaže da ono što traje dugo ima posebnu vrijednost, stoga Marko Polo zaslužuje da ga se spominje, zaključuje profesor Levačić.