Sociolog Ivan Rogić je istaknuo kako je ovo, premda to ne dolikuje znanstvenoj studiji, epska knjiga pa je ovdje taj pridjev na svom mjestu. Njegovu uvjerljivost potvrđuju na oko dvije izvanjske činjenice, napomenuo je i dodao kako se u popisu rabljene literature nalaze 943 jedinice, pretežno na hrvatskom, ali ih ima na engleskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, mađarskom, slovenskom i srpskom.


Naglasio je kako je u knjizi i 65 tablica i 74 grafikona koji olakšavaju čitanje s ključnim brojevima i uočenim trendovima.




Ovdje su, napomenuo je, ponajprije demografski radovi na koje se funkcionalno nastavljaju radovi povjesničara, ekonomskih stručnjaka, politologa, sociologa, kulturologa pa čak i jezikoslovaca.


“Kao demograf Akrap polazi od stajališta kako je stanovništvo, njegova brojnost, kakvoća i gustoća nastanjenosti nultim uvjetom svakoga društva – ili ga ima ili ga nema preko stanovništva”, rekao je i dodao kako je stoga potraga za odgovorima na pitanja o stanovništvu u svakom društvu neodvojivo od pitanja što se događa sa samim društvom.


Ocijenio je kako Akrap na tom tragu razvija analitički pristup koji uključuje viševrsne spoznaje drugih društvenih i humanističkih disciplina.


Smatra kako Akrap svoj istraživački pristup razvija u dva istraživačka smjera – prvi se uvjetno može držati povijesnim, a očituje se u istraživačkom interesu za dovršena povijesna razdoblja i demografske procese zabilježene u njima. “Uočio sam šest markerskih godina ili razdoblja u kojima se to događa”, napomenuo je.


“Drugi se uvjetno može nazvati razvojnim, a očituje se u istraživanjima uzajamnih veza strategije društvenoga razvitka i i odnosa prema stanovništvu”, rekao je Rogić i dodao kako je tehnički promatrano riječ o različitim analitičkim poslovima, ali je zapravo riječ o dva neodvojiva istraživačka interesa i pristupa.


Po riječima leksikografa Mladena Klemenčića riječ je o impresivnoj sintezi i knjizi koja potpuno opravdava svoj naslov.


“Autor se u svom istraživanju suočavao s dva osnovna problema – nedostatkom i oskudnošću brojčanih podataka pa je na temelju posrednih izvora došao do procjena koje je vrlo hrabro iznosio za sva razdoblja”, rekao je Klemenčić i dodao kako sad praktično možemo znati bar približno koliko je svakom stoljeću na našem prostoru bilo stanovnika.


Drugo je, smatra, osjet predvremenske komponente koja je poprilično neistražena i nepouzdana, koju je uspio savladati.


“Tu se nalazi i prostorna komponenta, jer Hrvatska kroz sva ta pusta stoljeća nije postojala u današnjem obliku”, rekao je i dodao kako je autor morao pratiti ne jednu političko-državnu cjelinu nego više njih.


“Akrap nam je ovom knjigom ponudio cjelovit prikaz, zapravo jednu priču, koju može čitati vrlo širok krug ljudi”, napomenuo je.


Povjesničar Ivan Jurković je istaknuo kako se autor pridržavao pravila struke te u svemu poštovao pristup izvornim materijalima i sekundarnoj znanstvenoj literaturi te slijedio uobičajene obrasce pisanja knjige. Smatra kako je Akrapova knjiga vrhunac i doseg demografske znanosti  u proučavanju prošlosti stanovništva na ovim prostorima u Hrvatskoj.


“U razdoblju od pada Bosne 1463. do Sisačke bitke 1593. godine na prostoru primarne srednjovjekovne Hrvatske dogodila se demografska katastrofa”, rekao je i dodao kako se srednjovjekovna demografska hrvatska moć, kao i gospodarski temelj te moći nalazio u zaleđu dalmatinskih gradova.


“Nalazila se ta moć između Zrmanje o Cetine, u zavelebitskim dijelovima županije Gacke, Like i Krbave, u Pounju te na zadinarskim poljima županija Dlamoč, Hlijevno i Duvno”, rekao je i dodao kako su ti prostori u srednjem vijeku bili gravitacijski centri Hrvatske u demografskom smislu.


Ocijenio je kako su tijekom 130-godišnjeg ratovanja s Osmanskim carstvom i upornoga otpora ti prostori gospodarski opustošeni i demografski uništeni. “Odvođenje stanovništva u roblje, iseljavanjem koje masovnu nastupilo u 2. i 3. desetljeću 16. stoljeća dovelo je do toga da se više nikad nije oporavilo to područje”, naglasio je.


“Ti su prostori nepovratno izgubili svoj centralitet pa su i danas pasivni hrvatski krajevi, što je dodatno pogoršani gospodarskim politikama u 20. stoljeću”, rekao je Jurković i pozvao predstavnike vlasti da vrate centralitet hrvatskim pasivnim krajevima.


Knjigu je objavila Matica hrvatska.