Ovaj zadarski bend i dalje čuva duh pravih punk svirki

Tko god misli da je punk mrtav, nije u posljednje vrijeme pratio Alergiju! Ovaj kultni zadarski bend već je gotovo trideset godina neizostavan dio hrvatske alternativne scene, a ovu su godinu obilježili posebnom aktivnošću, brojnim koncertima diljem Lijepe Naše te novim singlovima koji prethode nadolazećem travanjskom albumu.

Bend je svoj put započeo devedesetih godina tijekom vrelog razdoblja gitarijada i brzo postao ključni igrač u lokalnoj punk sceni. Prvu ozbiljnu postavu Alergije činili su Ive i Ante Gospić, Elvis Memedi, Luka Merle i Stipe Bujas. Potrebno je spomenuti i postavu koja je započela pravu popularnost benda, a nju su činili Luka Merle, Krševan Zrilić, Božo Lisica i Stipe Bujas.

Unatoč promjenama članova tijekom skoro tri desetljeća, među kojima su bili Crni, Dvopek, Gumeni, i tako dalje, svaki od njih je jednako važnim dijelom doprinio priči Alergije, a i cjelokupnoj zadarskoj punk sceni.

Od Škembine gitarijade

Njihova prva svirka održala se na Škembinoj gitarijadi na Mornarici za vrijeme užarene zadarske glazbene scene, ispunjene brojnim bendovima koji su se međusobno poticali, dijelili probe u bunkeru te gradili jedno živopisno zajedništvo. Alergija je zasad razveselila sve punkere s ukupno tri albuma, vrhunac popularnosti doživjela je 1997. i 1998. godine s albumom “Četvrti stalež” te impresivnih pedesetak koncerata godišnje, a nasljeđe im se proširilo i na tadašnji Live & Loud festival.

Trenutni članovi benda su Pero Kožul (gitara i vokal, prethodni bend Nered), Stipe Krpina (bass gitara i vokal, prethodni bend Casso De Odio), Zvonko Kosović (bubanj i vokal, prethodni bend Tehnička greška) i Stipe Bujas (vokal), koji je jedini član Alergije od samog početka. On ističe kako je upravo iskustvo današnjih članova kroz angažmane u njihovim prethodnim bendovima ono što čini sadašnju Alergiju moćnom, a ta činjenica objašnjava ponovni porast njihove popularnosti.

Kako je izgledao sam početak Alergije, kakva je bila tadašnja glazbena scena u Zadru, kako izgleda njihov proces stvaranja glazbe, kakvi su planovi za budućnost… o ovim, ali i o brojnim drugim stvarima pričali smo s članovima benda Stipom Bujasom i Perom Kožulom.

– Priča s Alergijom započela je devedesetih kada se svugdje sviralo, a pogotovo na raznim gitarijadama. Praktički je svaka ekipa svirala, pa se tako i nas par skupilo i odlučilo krenuti istim putem. Puno nas se izmiješalo u ovih skoro trideset godina, ali svi su bili jednako važni i ostavili svoj trag. Razlog zašto se mijenjalo dosta članova je taj da nismo bili profesionalan bend, već mladi dečki koji su radili i stvarali obitelji. No, fora je što su svi članovi koji su izašli iz Alergije nakon toga napravili neki svoj bend pa se tako postupno sastavila scena koja nam se, eto, danas vratila u vidu najbolje moguće zadarske punk momčadi, započeo je Bujas opisujući ondašnju jaku punk scenu.

Alergija

Međusobna podrška

– Tada smo u Zadru imali sedam ili osam punk bendova, a u takvom se okruženju jednostavno moraš truditi biti dobar. Svi bendovi su se međusobno družili, išli jedni drugima na svirke, imali smo probe u bunkeru gdje bi se po deset dana čekalo da uopće dođeš na red. Naravno, ako si najmlađi bend onda ideš posljednji, a ovi stariji bi uvijek prvi dolazili na red. Jedan bend bi svirao, a ostali bi “pogali” i tako u krug, bili smo ujedinjeni. To je na kraju preraslo u Live & Loud festival, a sjećam se i da smo proslavili deset godina Alergije na Kapetanskom s preko tisuću ljudi. Omladina je bila jako aktivna, a svi ti ljudi su aktivni i danas – ili su u bendovima ili rade u glazbi. Jednostavno, te su godine proizvele jednu odličnu scenu, i dan danas jašimo na tom elanu, istaknuo je Bujas.

Prije četiri godine ovom se energičnom bendu pridružio gitarist Kožul, a kako nam kaže Bujas – on je idealan gitarist Alergije jer je njegov način izražavanja jako sličan ostatku benda.

– Dio sam ovog benda već četiri godine, vrijeme je brzo proletjelo. Stvorila mi se prilika da uskočim u bend, nisam bio siguran hoću li biti dovoljno dobar, ali ispalo je odlično. Suradnja nam je super i s ostalim članovima, svi se dobro slažemo. Kad god idemo negdje na koncert, put nam traje jako kratko, to je uvijek čista zabava i pravi punk. Imam brojne glazbene uzore, a kad sam bio mlad – slušao sam i Alergiju. U to sam vrijeme imao svoj prvi bend, a Alergija je već bila dosta etablirana, tako da mi nije bilo ni na kraj pameti da ću jednog dana i sam biti član ovog benda, kaže nam Kožul dodajući da su svi članovi entuzijastični, no uvijek postoje izazovi.

– Nemamo vremena imati probe onoliko koliko bismo htjeli. Nalazimo se kad god stignemo, no imamo jaku želju i volju pa se stvara dobra energija i napredak. Najteže je našem basistu jer ima malo dijete i dva posla, tako da se ravnamo po njemu. Bujas i ja živimo blizu pa se često nađemo i razmjenjujemo ideje, a kad se skupimo s ostatkom benda – onda razvaljujemo, objasnio je Kožul, dok je Bujas kazao kako mora nekoliko puta tjedno vježbati pjevanje.

Složna ekipa

– Ne mogu imati probu samo jednom mjesečno, na taj način bi mi na koncertu odmah pukao glas. Glas se ne može kupiti, kad ti pukne – nema ga u music shopu. Ako imate dvije-tri svirke u nizu, vokal mora odmah nakon prve svirke nazad u apartman, otuširat se i leći, inače nema šanse da će onu treću svirku odraditi istom kvalitetom kao i prvu. Baš iz tog razloga mi vokali često ispadnemo nedruželjubive primadone, ali to činimo upravo zbog publike kako bi pružili maksimum kad treba. Također, želim istaknuti da se Alergija ne sastoji samo od nas četvorice, već su bitni i producent Leo Anđelković, Leonarda Juričić (merch), Venko Burčul (dizajn), Igor Goić, Vlado Miketa, PDV records i brojni drugi, rekao je Bujas.

Kada je riječ o stvaranju pjesama, ovaj bend nema pravila, a kada je riječ o samom zvuku benda, on je bio i bit će – punk-rock.

– Što se tiče samog procesa stvaranja glazbe, nemamo neka stroga pravila. Mi smo bend jednakih budala, svi pišemo tekstove, skupa stvaramo muziku, a to će se i vidjeti na novom albumu. Neki od nas ne biraju temu, već dođe neka izreka u glavu i od toga se dalje posloži pjesma, ali ja sam oduvijek dobivao cijele pjesme u glavi – i refren i kompletni aranžman, i onda bih to što bolje i sličnije pokušavao skinuti, a to je užasno teško, kazao je Kožul dodajući da ni s produkcijom nisu nikad imali problema.

– Naš prijatelj i producent Leo nam pošalje pjesmu, a cijeli bend kaže – “bomba”. Nove pjesme će nam biti jako realne, snimali smo ih uživo u studiju. Tako se nekad i snimalo šezdesetih, sedamdesetih, pa čak i osamdesetih, a to je još uvijek najbolja glazba koja se ikad stvarala upravo zbog te spontanosti izražavanja i snimanja. Kada se svaki instrument svira pojedinačno, onda se izgubi čar i osjeti se neka hladnoća. Tako da smo mi u novim pjesmama ostavili čak i one male greškice kako bi se osjetila ta živost live izvedbi, istaknuo je Kožul.

Nakon brojnih godina, Alergija je napokon financijski samostalna, pokrivajući se koncertima i “merchom”. Njihova posvećenost autentičnom izrazu punka ogleda se u njihovom pristupu glazbi – bez kompromisa i bez sponzorstava koja bi ih ograničavala.

Odlične suradnje

– Tijekom godina smo imali dosta pauza i tzv. diskografsku tišinu jer je teško okupit se i naći vremena, ali smo zapravo cijelo vrijeme svirali. Sad smo napokon u periodu kada smo financijski totalno samostalni, pokrivamo se merchom i koncertima zahvaljujući brojnoj i vjernoj publici. Svojim smo radom sami sebi sponzor i uspjet ćemo izdati album na koji ne treba ići nikakva naljepnica. Ovako pokazujemo mladima da se može i na taj način – bez da itko sudjeluje i bez da se moraš prodati. Ako se i pojavi neki sponzor, sad smo u poziciji u kojoj možemo pregovarati po našim uvjetima, jer nam sponzor praktički ne treba, izjavio je Bujas.

Koliko je Alergija cijenjen bend govori i njihova uspješna suradnja na pjesmi “Dobar stari pank” s velikim hrvatskim imenima – Valterom Kocijančićem iz Parafa i Davorinom Bogovićem iz Prljavog kazališta.

– Do te je suradnje došlo sasvim slučajno. Davorin je prvi pristao na duet preko našeg producenta Lea, njih dvojia sviraju zajedno. S Valterom sam bio prijatelj na Facebooku, pa sam mu poslao poruku. On ne voli raditi duete, pa je isprva bio malo skeptičan i rekao da moramo snimati kod njega u Rijeci. Valjda je mislio da neću doći, ali ja sam odmah skupio ekipu i pojavio se tamo. Čim smo se upoznali, skužili smo da smo ista priča, odmah smo kliknuli, povezali se i super to odradili. Valter je oduvijek bio moj uzor, Paraf je ostavio puno traga na meni. On je opasan panker, kolerik i čvrst, a Davorin je veseli sangvinik s ogromnom energijom. Dosta smo radili na toj stvari, ali na kraju se stvarno isplatilo, kazao je Bujas.

U svijetu gdje su koncerti postali sve masovniji i komercijalizirani, Alergija i dalje čuva duh pravih punk svirki, pa tako vrhunskom atmosferom svaki put ujedine publiku.

– Publika je na svakoj svirci odlična, a tako i atmosfera, stvarno smo zadovoljni. Često se politikom stvara zavada među ljudima, no na koncertima ih glazba ponovno ujedini. Politika je tu da dijeli ljude, punk je tu da ih spaja, a mi se borimo koliko god možemo i pokušavamo kroz svoje tekstove pružiti poruke i reći što nam je u glavi. To je naša zadaća, ne samo punka, već kompletne alternativne scene. Poruka je opasna za sustav koji radi sve da bi uništio bilo koji oblik umjetnosti u svojoj izvornoj formi, isto je i u filmu, fotografiji, i tako dalje. Današnja muzika je bezopasna jer nema poruku, napravljena je tako da se napiješ i da ti je lijepo, a ne da razmišljaš. Glazba gubi tu zadaću, no dokle god ima mladih ljudi na koncertima znači da i dalje ima nade, izjavio je Bujas dodajući da je trenutna zadarska scena iznimno kvalitetna.

Alternativna scena u Zadru

– Glazbena alternativna scena u Zadru je dobra, usudim se reći i bolja nego što je bila prije. Prije je bila riječ o kvantiteti, a sad je o kvaliteti. Imamo Arises, Serpentslain, E.N.D., Sexymotherfuckers, a do jučer i Postolar Tripper. Bendovi su jači nego što su bili prije, valjda su ostali oni koji su najviše zagrizli. Jedino nam fale neke nove generacije, mladi se moraju uključiti i početi svirati, bina ti daje za pravo da javno vičeš o onome što te muči. Naš grad ne radi ništa za alternativnu mladež, međutim nije nikad ni radio pa smo je imali. Tako da, zapravo nije do grada, nego samo treba naći neko mjesto i krenuti svirati. Nigdjezemska je super opcija, potrebno je samo javiti se ekipi i oni će uvijek dati priliku za koncert, objasnio je Bujas.

Alergija će novim albumom obilježiti trideset godina rada, a u najavi je i jedan inovativan festival koji bi sredinom iduće godine trebao biti mjesto okupljanja svih alternativaca zadarskog područja, ali i šire.

– Novim ćemo albumom obilježiti tri desetljeća postojanja. Sljedeći singl nam izlazi u siječnju, riječ je o Perinoj pjesmi pod nazivom “Novi počeci”. Nakon toga idemo u studio i do kraja veljače bi sve trebalo biti gotovo. Pripremamo i jedan fenomenalan koncert krajem lipnja ili početkom srpnja na Kapetanskom u formi dvodnevnog festivala. Plan je predstaviti zadarsku scenu i trideset godina punka u Zadru, pa bi tako prvi dan prikazali dokumentarac, imali izložbu slika i druženje, a drugi dan bi se održali koncerti.

Trenutno smo u pregovorima s Koncertnim uredom koji je pokazao interes, a ako će grad moći uskočiti, onda bismo ostavili otvorena vrata tako da nema ulaznica i da svi mogu doći i s djecom se podsjetiti na sve ono što smo skupa stvarali. Također, svi koji su svirali u Alergiji će moći ponovno zasvirati s nama na tom festivalu. Sve u svemu, jedan zahtjevan projekt, ali ako sve dobro prođe – to će biti jedan lijepi šušur kao što je nekoć bio Live & Loud festival. Na taj ćemo način možda postaviti temelj za ponovno pokretanje tog festivala, ali tu će inicijativu trebati preuzeti mlađe generacije, zaključio je Bujas.