Klapa Anima Maris vraća se na velika vrata: "Kada nam netko priđe i podijeli svoj dojam, tada znamo da..."

Danas u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar, uz najdugovječniju hrvatsku klapu Trogir, nastupaju Zadranke iz klape Anima Maris, a koje već dvadeset i četiri godine osvajaju strašću i predanošću klapskoj glazbi. Članice ove iznimne ženske klape su Jelena Rušev Mogilevskij (prvi sopran), Iva Rončević i Nevija Kožul Peričić (drugi sopran), Iva Prtenjača i Danijela Skoblar (prvi alt), te Marija Pijaca, Lucijana Zrilić Rončević i Iva Mustać Klarić (drugi alt). Povodom njihovog večerašnjeg nastupa u HNK-u, razgovarali smo s Jelenom Rušev Mogilevskij, Ivom Mustać Klarić i Danijelom Skoblar koje su nam ispričale više o svojim počecima i ljubavi prema klapskoj glazbi.

– Jedna od zanimljivosti iz rubrike »jeste li znali« jest da u klapi djeluju tri Ive, sve s kovrčavom kosom, a svaka ima i svoj nadimak, započinje Jelena, a Danijela dodaje kako su tri članice rođene na isti datum, ali u različitim godinama, te da jedna članica ima troje djece. Zbog toga su ih, prisjeća se, jedne godine na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu predstavili u znaku broja tri.

»Duša mora«

Kako nam pričaju, nedugo nakon što su osnovane 2000. godine, već sljedeće godine pojavljuju se po prvi put na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, na kojem su zasjale na samom početku.

– Bile su to večeri nove skladbe, a skladbu i tekst napisala je Nensi Barić. Nensi je dobila nagradu za najbolju skladbu, koju smo mi kao klapa izvele. Na neki način, to je bila zajednička nagrada. Taj uspjeh nam je dao veliki vjetar u leđa. Bilo je to izuzetno uzbudljivo, posebno jer smo se po prvi put pojavile u Omišu, priča nam Jelena.

Ovu žensku klapu osnovao je pokojni maestro Ljubo Stipišić uz pomoć Mirka Đinđića.

– I dan danas surađujemo s Mirkom Đinđićem koji je naš alfa i omega. Naime, alfa zato što nas je upravo on upoznao s Ljubom Stipišićem, i na tome smo mu neizmjerno zahvalne, a omega zato što je naš klapski angažman u posljednjih godinu dana ponajviše vezan uz njegovo amatersko kazalište Kuntrata u Svetom Filipu i Jakovu u kojem je angažirano pet članica naše klape Anima Maris, govori Jelena, dok nam Iva otkriva kako je upravo Ljubo Stipišić smislio ime klape Anima Maris, što u prijevodu znači »Duša mora«.

– Ljubo Stipišić je tada radio na velikoj monografiji »Anima Dalmatica« koja je izašla još za njegova života, onda je njemu to vjerojatno bila i asocijacija za naše ime. No, pritom je bitno istaknuti kako smo prije formiranja ove klape sve imale nekakvo pjevačko iskustvo u različitim zborovima ili klapama. Dakle, došle smo s nekim iskustvom, a prije svega s velikom željom da radimo s njim, priča Iva, a Jelena dodaje kako im je to predstavljalo veliku čast jer su imale veliko strahopoštovanje prema Stipišiću.

Foto: Osobna arhiva

S Ljubom Stipišićem surađivale su nekoliko godina od samog osnivanja, a ponajviše u razdoblju od 2000. do 2004. godine.

– U tom razdoblju Stipišić je često dolazio u Sveti Filip i Jakov kod gospodina Mirka Đinđića, ali i u Zadar. Također, odlazile smo i njegovu vikendicu u Strožanac nedaleko od Splita, gdje smo tijekom vikenda imali intenzivne probe, kaže Jelena, a Iva se prisjetila kako je vikendica bila ispunjena slikama jer je osim toga što je Stipišić bio skladatelj, voditelj klapa, etnomuzikolog i melograf, bio i slikar, pjesnik i pisac – pravi kompletan umjetnik, pa i čak i filozof. Članice ove ženske klape sretne su što su imale čast raditi s ovim velikanom. Prilikom jedne probe u Strožancu, posjetila ih je i ekipa s HRT-a kada su snimali dokumentarni prilog o Ljubi Stipišiću, a u njemu se pojavljuju upravo i članice klape Anima Maris.

Zanesenost glazbom

Govoreći o radu s Ljubom Stipišićem, Iva kaže da joj je najviše u sjećanju ostala njegova karizma i ljubav koju je gajio prema glazbi, što je u konačnici prenio i na njih, jer su osjećale njegovu zanesenost glazbom. Jelena je podijelila kako su ga doživljavale kao čovjeka »koji nije ni na nebu ni na zemlji«, dok je Danijela naglasila kako im je prenio radnu etiku.

– Imali smo spartanske probe kod njega, tijekom kojih bismo izgubile i kilogram-dva (smije se). Probe su znale trajati više od tri sata, uz samo pet do deset minuta odmora, a onda samo rad i rad, istaknula je Danijela. Pritom je Jelena dodala kako se ta radna disciplina s vremenom prenijela i u njihov daljnji rad, pa ih danas sve odlikuju velika odgovornost i predanost.

U suradnji s Ljubom Stipišićem Delmatom ostvarile su i svoj prvi upliv u kazališne vode, koji je, kako otkrivaju, skladno jedno djelo za predstavu u sklopu Đinđićevog kazališta Kuntrata u Sv. Filip i Jakovu.

Foto: Mislav Klanac

– Ono što danas radimo s Mirkom Đinđićem u kazalištu Kuntrata nešto je malo drugačije nego tada, osim što pjevamo, istovremeno koketiramo i s glumom, podijelila je Jelena.

Osim iskustva s kazalištem, Iva se prisjetila kako su tijekom školske godine 2012./2013. u suradnji s Gimnazijom Vladimira Nazora prvi put sudjelovale u srednjoškolskom uprizorenju mjuzikla »Fantom u operi«, gdje je upravo ona bila zadužena za aranžman, dok je za glumu i režiju bila zadužena dramska prvakinja Milena Dundov.

Nakon intenzivnog razdoblja tijekom prve polovice 2000-tih, polako su, kao žene, zakoračile u neke druge životne vode – od obiteljskih obaveza do poslovnih izazova – pa su spontano prešle iz razdoblja aktivnog djelovanja u fazu pasivnosti. Ipak, iz tog razdoblja pasivnosti postupno su se ponovno vratile u aktivno razdoblje. Osim suradnje s Ljubom Stipišićem, radile su i s pokojnim Ivom Brkićem, Igorom Cecićem i Ivom Nižićem, dok se sada pojavljuju samostalno, bez voditelja.

– Sve pjesme koje ćemo izvoditi već znamo, ali ih nismo dugo pjevale, pa ih moramo ponoviti. U načelu ponavljamo samo dionice, a Iva Prtenjača nam malo pomaže u tome jer svira klavijature. Osim toga, tu je i Iva Mustać Klarić, koja nam je velika podrška u svemu tome, ističe Danijela.

Arhaični tekstovi

Zapravo, kako navodi Jelena, upravo je Iva Mustać Klarić zaslužna za njihov povratak u javnost na velika vrata.

– Do sada smo se samo povremeno okupljale na promocijama u Zadru i sličnim manjim događajima. Nakon toga bismo se susretale na kavi, komentirale kako je bilo lijepo i kako bismo mogle obnoviti još neke pjesme, ali sve je to ostajalo na »mogli bismo« ili »bilo bi dobro«. Sve dok nam nije došla Iva Mustać Klarić s prijedlogom za HNK. Bile smo iznenađene jer nismo očekivale tako ozbiljan angažman. S druge strane, festivalska natjecanja više nam nisu bila u mislima. To smo odradile dok smo bile mlade, pune elana i entuzijazma, kada nam je to mnogo značilo. Nekoć nam je FDK u Omišu bio svetište, meka, Jeruzalem. Svaki put smo ulazile u finale, što je, s obzirom na količinu klapa, bio veliki uspjeh. Onda smo imale jednu pauzu od šest godina, pa smo se ponovno pojavile tamo 2011. godine s Ljubinom pjesmom »Išće glasje«. Nažalost, nekoliko mjeseci nakon toga napustio nas je, kazala je Jelena.

Jelena Rušev Mogilevskij, Iva Mustać Klarić i Danijela Skoblar/Foto: Mislav Klanac

Kako ističu, strašno su voljele pjevati njegove pjesme jer sadrže neku posebnu energiju koja im odgovara zbog »muške« energije tih pjesama.

– Iako smo žene, kao ljudska bića imamo i muški i ženski aspekt. Možda smo voljele temperament njegovih pjesama, napetost, arhaičnost tekstova i melodije. Na primjer, »Dalmatino, povišću pritrujena« počinje s nekoliko identičnih nota, baš kao i stara korizmena pjesma »Puče moj«. Ljubo Stipišić je crpio inspiraciju iz naše baštine. Nama je to očito odgovaralo – osjećale smo se kao amazonke, naglašava Jelena.

Uz pjesmu »Rod Delmatski išće glase«, pjevale su i pjesme poput »Ako vas svit dico moja«, »Dalmatino, povišću pritrujena« i mnoge druge Stipišićeve antologijske pjesme.

– Njegove pjesme su izuzetno zahtjevne, ali smo ih voljele. Naravno, pjevale smo i nježne, ženstvene pjesme, ali ove snažne i arhaične uvijek su nam bile draže, naglašava Danijela.

Uz to, Iva dodaje kako su, pored FKD u Omišu, redovito odlazile i na Večeri dalmatinske pisme u Kaštelama. Također, istaknula je kako su zahvaljujući maestru Ljubi Stipišiću pjevale u Splitu na dočeku Dalaj Lame. Također, Jelena se prisjetila kako su sudjelovale redovito na nekadašnjem Festivalu školjke, koji više ne postoji.

– Prije desetak godina smo udružile snage s klapama iz Vira i Kožina u crkvi sv. Frane i s glumicama iz Kazališta lutaka kako bismo izvele »Nevijsku kolendu« iz Neviđana, rekla je Iva, dodajući kako je riječ o obradi Joška Ćalete, poznatog etnomuzikologa, s kojim nažalost još uvijek nisu imale priliku surađivati.

Izvan granica Lijepe Naše

Danijela, koja u ovoj klapi pjeva drugi alt, osvrnula se na nastupe preko granica Lijepe naše.

– Nastupale smo u Mađarskoj, u gradu pobratimu sa Zadrom, Szekesfehervar, gdje smo predstavljale Zadar. Također, nastupale smo i u Novom Mestu u Sloveniji. Bilo nam je zanimljivo to što Slovenci obožavaju našu dalmatinsku glazbu, pa čak i da smo najgore pjevale, njima bi to bilo odlično, govori Danijela, a Iva dodaje kako ponekad nismo svjesni glazbenog bogatstva kojeg imamo.

FOTO: IVAN PRPIĆ

Pored klape Anima Maris, članice su aktivne i u drugim glazbenim sastavima, primjerice Jelena Rušev Mogilevskij pjeva u mješovitom zboru Condura Croatica, Iva Mustać Klarić vodi školski zbor Gimnazije Vladimira Nazora, bend Treći kat i nagrađivanu klapu Feral u Gimnaziji Vladimira Nazora, a Danijela Skoblar i Marija Pijaca pjevaju u klapi Ars Cantabile, koju ćemo imati priliku čuti 18. prosinca u 19 sati na Narodnom trgu.

Jelena Rušev Mogilevskij za kraj razgovora podijelila je kako je na nju jako utjecao i maestro Nižić, koji je kao duhovni otac rekao kako vježbanjem, često mukotrpnim, pokušavamo doseći savršeni fizički oblik pjesme, dok interpretacijom pokušavamo doprinijeti do njezine duše.

– Svaka pjesma ima svoju fizičku strukturu, odnosno glazbene sastavnice. I mi imamo tijelo, odnosno cijeli respiratorni sustav koji sudjeluje u učenju skladbe. Naravno, imamo i um bez kojeg ne možemo ništa jer moramo to razumjeti, percipirati, naučiti melodiju i tekst. Kada svladamo taj fizički dio, prelazimo na višu razinu – emocije i duh. Taj drugi aspekt vodi nas u neka područja gdje moramo unijeti život u pjesmu, emociju – bez toga sve je besmisleno. Cilj je da pjesma oživi kao cjelina, da postane živo biće. To se ne može riječima opisati, to se mora iskustveno doživjeti – taj duhovno-duševni trenutak dotiče slušatelje, transcendiramo fizički dio pjesme i ulazimo u eterični svijet koji nas izuzetno oplemenjuje. Tu se događa oduševljenje, ljepota, ekstaza, blaženstvo. Pjevački rad je energetski i duhovno bogat, ali ima i terapeutski učinak. Najveća nagrada nije slava, priznanje ili novac, već međusobno ispunjenje i kada nam netko, nakon što nas je slušao, priđe i podijeli svoj dojam, tada znamo da smo ispunili svoju svrhu, zaključuje Jelena, dok je Iva zahvalila ravnatelju HNK Zadar Renatu Švoriniću na prilici i podršci, pozivajući sve ljubitelje pjesme, pogotovo one klapske, da dođu večeras u HNK Zadar u 20 sati i dožive na licu mjesta iskustveno taj transcedentirajući trenutak klapske harmonije ispunjen snagom i emocijom.