Dramaturginja Ana Prolić zadarskoj se publici prvi put predstavila i u ulozi pjesnikinje

Šesti po redu Mediteranski lutkarski festival »Mediteraneo« započeo je promocijom zbirke poezije Ane Prolić pod nazivom »Djevojčica«. Ana Prolić, poznata dramaturginja i autorica brojnih adaptacija dramskih tekstova, predstavila se po prvi put pred zadarskom publikom kao pjesnikinja. Predstavljanje je moderirala Ana Gospić Županović pritom istaknuvši i značajan kazališni rad Ane Prolić, a posebice zapaženih i nagrađivanih predstava koje su izvođene upravo u zadarskom Kazalištu lutaka. S druge strane, autorica Prolić je izrazila zadovoljstvo što ima priliku vidjeti u publici brojna poznata lica, budući da joj je Zadar, kako kaže, kao drugi dom.

Ana Gospić Županović predstavila je ovu pjesničku zbirku kao vrlo dobro promišljenu s obzirom na to da se motiv djevojčice provlači kroz svih 57 pjesama.

Stvarnosna poezija

– Ključeve ove zbirke nije lako pronaći jer je duboko slojevita i kompleksna. Naime, Ana Prolić u zbirku uvodi promjenjivi lirski subjekt koji nas vodi kroz različite perspektive naracije. Cjelokupna zbirka može se zapravo smatrati vrstom stvarnosne poezije, što je značajno za hrvatsku suvremenu poeziju, iako istovremeno može izbjeći tu klasifikaciju. Jezični stil, ton i tematika često su bliski svakodnevici, s određenom mimetičkom transparentnošću, ali istovremeno pruža odmak na razini pojedinačnih pjesama u kojima nas približava opipljivom svijetu, ali istodobno i udaljava od njega. Konstruira djevojčicu s obiljem minucioznih detalja, posebno u naslovima koji se odnose na objekte, poput vela, lubenice, kante, škara i ostalog, uvodeći nas tako u detaljan prostorni kontekst. Ova poezija je prožeta dvojnošću na razini pojedinačnih pjesama, ali i cijele zbirke. Rekla bih kako svaka pjesma ima svoju svijest i podsvijest koju možda razumijemo tek pri njezinom kraju, kazala je Gospić Županović.

Ana Gospić Županović/Foto: Arif Sitnica

U klasifikacijom smislu ova pjesnička zbirka istodobno objedinjuje dva pola koja su teorijski često odjeljenja.

– Istovremeno je naglašena emotivna, ali i refleksivno-misaona lirika. Ana Prolić ima izraženu komunikativnost u poeziji. Naime, ona ne zanemaruje čitatelja, već otvara prostor u svojim pjesama za osobne interpretacije. Međutim, kod toga može postojati potencijali problem nemogućnosti interpretacije zbog šifriranih slojeva, objašnjava Gospić Županović, osvrćući se na prethodne interpretacije, u prvom redu onu Irene Matijašević, gdje se naglašava upravo spoj realizma i nadrealizma.

– Iako se u ranijim interpretacijama njezina poezija često povezuje s nadrealizmom, rekla bih kako ona zapravo izbjegava eksperimentiranje s jezikom. Ne istražuje jezične razine značenja u velikoj mjeri, nego se fokusira više na poruku i komunikativnost. Semantički često stvara kontraste, posebno na razini pojedinačnih slika. Na primjer, neka misao može potpuno promijeniti percepciju pjesme u odnosu na prethodnu ili dovesti tu misao u pitanje. Tako je djetinjstvo koje opisuje često prekinuto nekim tonovima koji narušavaju taj idealizirani svijet.

Stvaranje djevojčice

Uz sve to, prisutna je specifična atmosfera straha u pojedinim pjesmama, gdje se ističe u prvom redu egzistencijalni strah pred nečim što je pred likom djevojčice ili, pak, strah od gubitka. Kao da pokušava na neki način ući u svijet djevojčice i vladati tim svijetom, no istovremeno možemo čuti i glas odrasle osobe koja možda upravo bježi u djetinjstvo kako bi se lakše nosila s problemima suvremenog svijeta, društvenim očekivanjima i pravilima. Ali isto tako, svakodnevni život često predstavlja izazove i za samu djevojčicu, priča Gospić Županović te dodaje kako je lirski subjekt odrasle žene suptilno skriven i rijetko se pojavljuje, a kada se pojavi, izražava se vrlo izravno.

Foto: Arif Sitnica

Kao glavni fokus zbirke istaknuto je propitivanje identiteta, posebno onog rodnog, na što, kako ističe Gospić Županović, aludira i sam naslov.

– Ana Prolić je svjesna patrijarhalnog konteksta koji se povremeno pojavljuje kroz sporedne motive ili detalje u njezinim pjesama. Slično kao što ruši društvena očekivanja u vezi s nadrealističkom lirikom, istovremeno razbija i stereotipne kontekste. Štoviše, ponekad ih čak i dekonstruira, priča Gospić Županović te na koncu izdvojila dvije tematske dominantne koje se međusobno udaljavanju, ali i objedinjuju.

Nakon kratkog predstavljanja ove pjesničke zbirke autorica Prolić je podijelila s publikom kako je uopće došlo do objavljivanja ove zbirke, čiji je urednik Marko Pogačar.

– Kada je riječ o tome kako je nastala djevojčica kao lirski subjekt u mojim pjesmama, ona se jednostavno počela pojavljivati. Tek kasnije, kada sam razmišljala o tome odakle ona dolazi, shvatila sam da se njezin početak može naći u jednoj pjesmi Radovana Ivšića pod nazivom »Djevojčica« u kojoj se postavlja pitanje djevojčici kada će tražiti stube u moru. Ta Ivšićeva pjesma ima poseban značaj za moj razvojni put jer se njegova djevojčica nekako uklopila u moju djevojčicu, koja je prije svega slobodna, hrabra i odvažna. No, istovremeno je i djevojčica s jedne grafike češke slikarice koja je prikazuje kao siluetu s ruksakom na leđima, dok se u prvom planu slike nalazi kontekst Drugog svjetskog rata. Tako da je taj sukob djetinjstva i rata, ili drugih traumatičnih događaja, bio je izrazito važan za moju »djevojčicu«, podijelila je autorica Prolić s publikom te otkrila kako je zapravo napisala dvije zbirke poezije, od kojih jedna čeka svoje objavljivanje iduće godine.

Naratorica iz sjene

Govoreći o svojoj zbirci, istaknula je kako je ta zbirka poprilično konceptualna, iako pjesme nije stvarala prema unaprijed zadanom okviru. Koncept je, kako objašnjava, prvenstveno nastao iz materijala koji se spontano generirao. Tako je pročitala pred publikom prvu pjesmu s kojom započinje ova pjesnička zbirka pod naslovom »Djevojčica i popravci«, emotivnu »Djevojčica i tatini ključevi«, ali i pjesmu »Djevojčica i lubenica«. Nakon toga je podijelila kako je fikcionalni lik djevojčice zapravo vrsta metafora ili paravana iza kojih se skriva dobrim djelom njezin lik.

– Pisanje u obliku trećeg lica, gdje preuzimam ulogu naratorice iz sjene, olakšava mi da istražujem teme kroz lik djevojčice koji je zapravo prožet mnogim mojim osobnim iskustvima i djetinjstvom. Pritom bih napomenula da djevojčica nije samo netko tko ima tri godine, već i netko tko ima primjerice 33 godine. U svojim pjesama često mijenjam fokus, što je primjetno u pjesmi »Djevojčica i lubenica« gdje istovremeno razmatram tipične roditeljske zabrane, ali isto tako i one zabrane ili sugestije koje nam dolaze u odrasloj dobi, u smislu kako bismo trebali funkcionirati, objašnjava ova pjesnikinja.

Također, pred sam kraj predstavljanja, dotaknula se i pitanja što za nju predstavlja poezija, odakle dolazi njezin poriv za pisanjem te kako se osjeća u ulozi pjesnikinje.

– Još uvijek se nisam navikla na ideju da sam pjesnikinja. Naime, dugo sam odolijevala ideji da sakupim svoje pjesme u zbirku. Sve dok me Irena Matijašević nije nagovorila da se odvažim na taj korak. Prikupila je moje pjesme, poslala ih meni i rekla da ih nadopunim te pošaljem izdavačima. No, vratit ću se na pitanje – zašto pišem? Pisanje poezije, naravno, predstavlja izbor, ali prije svega je izražavanje moje unutarnje potrebe na dublji, sublimiraniji način. Iako volim i prozu te dramsko pisanje, poezija je za mene posebno intiman oblik izražavanja. Zato mi je bilo teško otvoriti se i podijeliti to s drugima, jer je vrlo osobno, otkrila je Prolić te pročitala publici za kraj još jednu svoju pjesmu pod naslovom »Djevojčica i veo«.