Zaštićeni najmoprimci: Može li novi zakon riješiti desetljećima staru nepravdu

Vlada je saboru uputila prijedlog zakona kojim se rješava status zaštićenih najmoprimaca, a bivšim vlasnicima stanova omogućuje obeštećenje kroz pravo na povrat imovine i isplatu tržišne najamnine. Riječ je o problemima koje Republika Hrvatska vuče još iz bivše države, a kojim bi se konačno ispravila povijesna nepravda prema građanima kojima je komunistička vlast 1945. godine nasilno oduzela imovinu.

Time će se zakonski izvršiti presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i odluke Ustavnog suda, jer država mora obeštetiti vlasnike za cijelo vrijeme u kojem nisu mogli uživati vlasnička prava.

Tri faze

Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kao predlagatelj zakona, stoga predlaže provedbu u tri faze: u prvoj fazi ustrojio bi se Registar stanova koji bi sadržavao centralizirani popis i podatke o svim stanovima u Hrvatskoj u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava i zaštićeni podstanari; u drugoj fazi na temelju podataka upisanih u Registar donio bi se Program mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda, dok bi treća faza započela s početkom iduće godine, a u njoj bi se operativno provele odgovarajuće programske mjere zasebno za svaki stan upisan u Program te se sukladno odredbama zakona i Programa mjera obeštetili ovlaštenici prava na naknadu.

Upravo je izostanak krajnjeg provedbenog roka do kada bi zakonski trebali biti riješeni svi slučajevi evidentirani u budućem Registru bila najveća i glavna zamjerka na koju su upozoravali bivši vlasnici oduzetih stanova okupljeni u Udrugu Vlasništvo i posjed, koja stoga pozdravlja donošenje novog zakonskog prijedloga.

– Kao vlasnička udruga koja je aktivno sudjelovala u izradi zakonskog prijedloga izražavamo svoje zadovoljstvo i dajemo podršku finalnoj verziji zakona iako je činjenica da ovaj opsežni i sveobuhvatni dokument ne ispravlja sve nepravde koje vlasnici trpe već osamdeset godina, kako u vrijeme komunističke vladavine, tako i za vrijeme cjelokupnog postojanja Republike Hrvatske kao samostalne i suverene države.

U opširnom obrazloženju zakonskih članaka, kao i u obrazloženjima komentara nakon provedene javne rasprave jasno i nedvosmisleno su raskrinkane sve laži i obmane stanarskih udruga koje bez ikakvih argumenata i pravno potkrijepljenih činjenica uporno inzistiraju na legalizaciji otimačine počinjene od strane komunističkih vlasti nakon Drugog svjetskog rata.

Tako je sada konačno argumentirano ono što su vlasničke udruge oduvijek tvrdile – Pravo na dom u stanu privatne osobe nepoznat je pojam u sudskoj praksi, ne postoji također nijedna presuda Europskog suda za ljudska prava kao ni hrvatskih sudova koja bi ukazivala na to da je stanarsko pravo imovinsko pravo, prisiljavanje vlasnika na prodaju stana jer netko treći ima subjektivni osjećaj da je to njegov dom, nije u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava itd.

Nadamo se, stoga, da će nakon usvajanja ovaj zakon konačno u ropotarnicu povijesti poslati zločinačku komunističku praksu otimanja tuđe privatne imovine te okončati nakaradni institut tzv. zaštićenog najmoprimstva, odnosno besplatnog stanovanja u tuđim privatnim stanovima, odgovorili su na naš upit iz Udruge Vlasništvo i posjed.

Pet mjera

Zakonom je predviđeno i pravo na naknadu zbog nepravične raspodjele socijalnog i financijskog tereta uzrokovanog reformom stambenog zakonodavstva iz 1996. godine na štetu vlasnika stanova, a Ministarstvo predlaže pet programskih mjera.

Prema riječima ministra graditeljstva i potpredsjednika Vlade Branka Bačića, predviđena je nagodba između stranaka o najmu stana između vlasnika i zaštićenog najmoprimca, zatim neposredna isplata iznosa koji pripada zaštićenom najmoprimcu čime bi on bio obeštećen, kao i mogućnost da zaštićeni najmoprimac iseli iz postojećeg stana i useli u stan u vlasništvu države pri čemu bi plaćao minimalnu najamninu uz mogućnost kasnijeg otkupa toga stana.

Četvrta je programska mjera da država kupi stan od vlasnika, a u njemu bi ostao zaštićeni najmoprimac koji bi onda mogao otkupiti taj stan, dok peta mjera predviđa mogućnost zamjene stana između vlasnika i države, pri čemu bi u tom stanu i dalje živio zaštićeni najmoprimac koji bi taj stan mogao otkupiti.

Bačić ističe da je predloženim zakonom definiran i iznos i način na koji će se isplaćivati naknada, odnosno obeštećenje vlasnicima i ocjenjuje da su »pronašli balans između interesa zaštićenih najmoprimaca i vlasnika, da država preuzima dovoljan teret, financijski prije svega, kako bi razriješila ovo već više desetljeća goruće pitanje, koje doista onemogućava rješavanje pitanja vlasništva od strane vlasnika i prava na dom od strane zaštićenih najmoprimaca«.

Samo obeštećenje

Udruga Hrvatski savez stanara – građana EU-a ističe pak da nijedna europska zemlja nije vršila povrat imovine, odnosno da nije bilo vraćanja u naturi nego samo obeštećenje. A za bivše vlasnike stanova kažu da su im »stanovi oduzeti zbog ratnog profiterstva ili zbog toga što su imali u tim stanovima ljude koji su radili za neprijatelje tijekom Drugog svjetskog rata pa su im bili oduzeti i dodijeljeni građanima koji su dolazili na obnovu u Grad Zagreb jer nisu imali gdje stanovati« te poručuju da im je stanarsko pravo dala država i da nisu nikakvi provalnici u te stanove.

Udruga Vlasništvo i posjed procjenjuju da je u Hrvatskoj ostalo ne više od tisuću stanova u, kako kažu, režimu prisilnog najma, najviše u Zagrebu i Splitu. Možda se radi i o manjoj brojci, ali to će pokazati Registar. Vlada pak procjenuje da je riječ o 1.400 stanova, a primjenom ovog zakona isplatit će se oko 500 zaštićenih najmoprimaca, izgraditi oko 500 stanova u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku koje će Vlada dati u najam ili ih prodati pod povoljnim uvjetima najmoprimcima, 300 stanova u svom vlasništvu dati u najam ili prodati najmoprimcima te 100 stanova otkupiti od vlasnika i prodati ih najmoprimcima.