Zadarske dadilje (ne) namjeravaju izići iz sive zone

Da čula sam nešto o tom novom zakonu, ali me ne dira previše. Mislim da u cijelom ovom ‘sivilu i crnilu’ nije nužno najprije dadilje stavljati na red. Što se mene tiče, obrt sigurno neću otvarati jer mi se to ne isplati. Ako me netko uhvati da radim na crno, neka o tomu razmišljaju gazde, kaže jedna zadarska dadilja

Među inim novim zakonima i zakonskim izmjenama koji su na snagu stupili 1. siječnja 2013. godine je i novi Zakon o dadiljama.
Kako je prilikom njegova predstavljanja naglasila potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, Zakon o dadiljama će omogućiti da ova djelatnost napokon izađe iz sive zone.
Registriranu djelatnost čuvanja djece su dosad mogle obavljati samo predškolske ustanove, a s obzirom na činjenicu da u okviru predškolskog odgoja u mnogim sredinama postoji veliki nedostatak mjesta te su sredstva za osnivanje predškolskih ustanova ograničena, Vlada je odlučila ozakoniti djelatnost dadilje u smislu nadogradnje postojećeg sustava skrbi o djeci.
Sva djeca imaju mjesto u vrtićima
Novi zakon donosi novine koje je Udruga hrvatskih dadilja najavljivala još tijekom prošlog ljeta, među kojima je najvažnija ta da će se ovaj posao moći obavljati isključivo kroz trgovačko društvo, obrt ili zadrugu. Treba napomenuti i da licencirane dadilje djecu više neće moći čuvati u svom vlastitom domu, nego u djetetovu domu ili poslovnom prostoru namijenjenom isključivo ovoj djelatnosti. Novi zakon od dadilja traži najmanje srednjoškolsko obrazovanje te obveznu stručnu osposobljenost za ovaj posao, koji pravilnikom propisuje ministar znanosti i obrazovanja.
Ministrica Opačić je izrazila nadu da će novi zakon pomoći roditeljima, zapošljavanju žena i jedinicama lokalne samouprave, koje na svom području nemaju organiziranu skrb o djeci predškolske dobi.
Kako je Grad Zadar još ujesen 2009. godine s trinaest privatnih vrtića sklopio sporazum o sufinanciranju po kojemu su cijene njihovih usluga sa 850 do čak 1.400 kuna spuštene na 700 kuna, te time izjednačene s cijenama gradskih vrtića, u Zadru zadnje tri godine više nema problema s dugim listama čekanja i nedostatkom mjesta u vrtićima.
Po riječima Biserke Belić, ravnateljice Dječjeg vrtića Radost, za razliku od vremena prije jeseni 2009. godine, kada bi pred vratima zadarskih vrtića ostajalo i po nekoliko stotina djece, u ovoj je pedagoškoj godini neupisano ostalo njih tek 40 djece.
– Možemo reći da zapravo nema neupisanih, jer nisu upisna jedino djeca koja nisu imala uvjete za upis. Riječ je o djeci čiji roditelji ne rade ili pak nemaju mjesto boravka u Zadru, kaže Belić.
Upravo zbog činjenice da su praktički sva djeca u Zadru dobila svoje mjesto u vrtićima, gradski pročelnik za odgoj i školstvo Joso Nekić smatra da u Zadru nema realne potrebe za sufinanciranjem dadilja.
U Zadru nema tečajeva za dadilje
– Dadilje će sufinancirati one lokalne samouprave koje na svom području nemaju adekvatno organiziranu predškolsku skrb, a što sa Zadrom nikako nije slučaj. Ne želim reći da i u Zadru nema potrebe za dadiljama, ali mi realno nemamo potrebe za poticanjem i sufinanciranjem te djelatnosti, kaže Joso Nekić koji donošenje Zakona o dadiljama u svakom slučaju pozdravlja.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU