Odluka Europske unije koja je stupila na snagu prošle godine, članicama je omogućila veću fleksibilnost u upravljanju populacijom vukova na svom području, a stav Hrvatske iznesen je u Planu upravljanja vukom koji je u javnom savjetovanju do 22. siječnja.


Radi se o desetogodišnjem dokumentu koji je usmjeren na smanjenje sukoba između vukova i ljudi, prepoznavanje važne ekološke uloge vuka te aktivno uključivanje lokalnih zajednica i drugih dionika u praćenje, upravljanje i suživot s ovom vrstom, rekli su Hini u Ministarstvu zaštite okoliša.


Smanjiti sukob između vuka i čovjeka




Plan unaprjeđuje postojeći okvir upravljanja vukom “uvođenjem zonacije”, čime se identificiraju povezana područja visoke ekološke pogodnosti za vuka s potencijalom značajnog smanjenja sukoba koja se definiraju kao jezgre očuvanja. Istodobno se utvrđuju zone posebnog upravljanja u kojima se predviđa primjena ciljanih mjera, uključujući uklanjanje problematičnih jedinki vuka s tog područja.


Predviđena je i izrada standardiziranih protokola postupanja u različitim situacijama, kao i uspostava i provedba nacionalnog programa praćenja populacije vuka.


Spriječiti križanja sa psima lutalicama


Posebna se pažnja posvećuje sprječavanju križanja vuka sa psima lutalicama, čime se, kažu u Ministarstvu, doprinosi očuvanju genetske cjelovitosti vrste te osigurava dugoročna stabilnost i održivost populacije vuka u Hrvatskoj.


Suzbijat će se ilegalna odlagališta otpada koja privlače pse i vukove, sterilizirati i uklanjati pse lutalice u području rasprostranjenosti vuka te provoditi genetsko testiranje radi otkrivanja hibrida i uklanjanja iz prirode.


Područja posebnog upravljanja uz jadransku obalu čine urbane cjeline priobalnog područje od Rijeke do samog juga Hrvatske a u kojima se odvijaju intenzivne prometne i turističke aktivnosti. To stanište pripada u najlošiju kategoriju koje nije prikladno za vuka, ali povremeno se bilježi njegovo pojavljivanje uz stradavanje na prometnicama i štete na gospodarstvima.


Plan predviđa analizu povezanosti ključnih područja dinarsko-balkanske populacije (Risnjak, Gorski kotar i Lika, Velebit, Dinara, Biokovo i drugo), poboljšanje učinkovitosti tzv. zelenih mostova i nadvožnjaka te izradu nove karte pogodnosti staništa koja uključuje i podatke o reproduktivnim staništima vuka.


Nepovoljno stanje u kontinentalnoj i mediteranskoj regiji


U Zavodu za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije naglašavaju da je populacija vuka u Hrvatskoj stabilna i povoljna samo u alpskoj regiji, dok je u kontinentalnoj i mediteranskoj stanje nepovoljno.


Obradom preko 20.000 opažanja vukova od 2019. do 2023. prepoznata su na prostoru Hrvatske ukupno 43 čopora od kojih značajan dio dijelimo sa susjednim državama. Prosječna veličina čopora je od pet do šest jedinki, što je rezultat istraživanja i praćenja vukova u Hrvatskoj tijekom posljednjih 20 godina.


U Zavodu naglašavaju da uspješno očuvanje velikih zvijeri, uz provedbu svih mehanizama upravljanja, ovisi i o stavovima javnosti i razini prihvaćanja zvijeri u prostoru koji dijele. Kako se okolnosti mijenjaju tako se stavovi i razina prihvaćanja može promijeniti, pa je tako istraživanje stavova za medvjeda potvrdilo da je jasna strategija upravljanja temelj za prihvaćanje.


Što utječe na razinu prihvaćanja?


Važnije odrednice koje utječu na razinu prihvaćanja su ekološke i ekonomske, kao i razina na kojoj medvjeda smatraju prijetnjom u smislu štete na imovini i rizika od osobne ugroze. Također bitan utjecaj imaju socio-demografski čimbenici, znanje o pojedinoj vrsti divlje životinje te doživljena iskustva s njima. Doživljaj o veličini populacije je vjerojatno među najvažnijim komponentama koja oblikuje očekivanja javnosti prema velikoj zvijeri, ističu u Zavodu.


Konfliktne situacije ljudi i velikih zvijeri u Hrvatskoj, ali i europskom kontekstu najčešće se odnose na vuka, medvjeda i risa. Vukovi mogu uzrokovati značajne štete napadima na stoku, osobito na ovce i koze, što dovodi do nezadovoljstva i nepovjerenja stočara prema mjerama zaštite i očuvanja vrste.


– Uzrok tih konflikata često je i smanjenje prirodnog staništa, fragmentacija staništa, smanjenje plijena u prirodi te širenje aktivnosti ljudi u prostore koji su nekad bili staništa zvijeri, upozoravaju u Zavodu.


Poručuju kako rješenja uključuju preventivne mjere poput električnih ograda, pastirskih pasa i adekvatnog čuvanja stoke, ali i kontinuirane isplate odšteta za nastale štete te edukaciju i informiranje stanovništva, piše Marina Bujan za Hinu.