Vječni stečajevi tvrtki pretvaraju se u – vječne dugove. Robne rezerve otpisale su 45 milijuna eura potraživanja

Uz podatke o tome koliko strateških proizvoda ima u robnim zalihama i kolika je njihova ukupna vrijednost, Ravnateljstvo za robne zalihe u redovitom je godišnjem izvješću za 2022. otkrilo i da su zadnjeg dana prošle godine imali 80,4 milijuna kuna potraživanja te da su ta potraživanja za 10,2 posto manja nego godinu dana ranije. Na prvu loptu čini se pozitivnim to što su robne rezerve uspjele smanjiti, odnosno naplatiti potraživanja od oko devet milijuna kuna. No, ne radi se uopće o tome, nego o postupku da institucija isknjižuje, odnosno bilježi smanjenu vrijednost potraživanja koja godinama i desetljećima nije moguće naplatiti. Ispravljanje vrijednosti dovodi i do smanjenja ukupnih potraživanja. Otkriva to i Ravnateljstvo u svom izvješću Vladi pa kaže da se radi “o potraživanjima koja su nastala najvećim dijelom u razdoblju do 2004. godine, uglavnom do 2000. godine, za koja su poduzete sve pravne radnje, odnosno potraživanja su utužena ili prijavljena u stečajnom postupku, te su pokrenuti kazneni postupci za odgovorne osobe”.

Vjerojatnost naplate

Dodaju i da su ta potraživanja bila osigurana akceptnim nalozima i mjenicama. Kao i većina onih koji imaju problema s naplatom, a ovdje je riječ o dugovima koji se nisu uspjeli naplatiti više od 20 godina, odnosno prema onome što stoji u izvješću nastali su u prošlom stoljeću, Ravnateljstvo robnih zaliha napravilo je ispravku vrijednosti, odnosno procijenilo je vjerojatnost naplate potraživanja.

Objašnjavaju i po kojim modelima rade ispravak vrijednosti potraživanja, odnosno kakva su pravila prije nego se neka potraživanja isknjiže.

Godine prolaze, ide radni staž

Onaj tko je počeo raditi na stečaju Name od prvog dana, ili onaj tko je od tog dana zaposlen u Nami, već je odradio više od pola radnog vijeka, a mogli bi zaraditi i punu mirovinu ako stečaj potraje još 18 godina, četiri manje nego što već traje. S druge strane, da država aktivira svoje razlučno pravo na nekretninama i da se naplati, Nama vjerojatno više ne bi poslovala.

– S danom 31. prosinca 2022. knjižen je ispravak vrijednosti potraživanja po stopi od 50 posto za potraživanja za koja se s naplatom kasni između jedne i tri godine, a po stopi od 100 posto iznad tri godine. Ako je nad dužnikom pokrenut stečajni i/ili likvidacijski postupak, vrijednost potraživanja ispravlja se po stopi od 75 posto, navodi se u izvješću. To primjerice znači da je potraživanje od, primjerice, 50 milijuna kuna koje je staro više od godinu, a manje od tri godine, kroz ispravak vrijednosti u izvješćima postalo potraživanje od 25 milijuna kuna, a ako je starije više od tri godine, više se ni ne računa u ukupna potraživanja.

Tako je, pokazuje izvješće ravnateljstva, u prošloj godini ispravak vrijednosti bio ukupno težak više od 342 milijuna kuna (45,4 milijuna eura). Taj su iznos potraživanja robne zalihe isknjižili jer naplata nije uspijevala više od jedne ili tri godine ili je tvrtka završila u stečaju, ili su nakon što desetljećima nisu uspjeli naplatiti dug dobili zeleno svjetlo Vlade o otpisu. Godinu dana ranije, odnosno u 2021. godini, ispravka vrijednosti potraživanja bila je 338 milijuna kuna.

Najveći dužnik

Najveći dužnik Robnih rezervi je nekadašnji lanac robnih kuća Nama, koji je spao na dvije robne kuće u Zagrebu, a u izvješću robnih rezervi stoji da su ta potraživanja osigurana razlučnim pravom na nekretninama ili fiducijom. Nama robnim rezervama duguje 261,5 milijuna kuna, od čega je dug za glavnicu 13,919 milijuna kuna, po cesijama 47,578 milijuna kuna, a kamate čak 200 milijuna kuna. Kako god knjižili i ispravljali vrijednost tih potraživanja u bilancama, Robne rezereve taj dug neće naplatiti, a najveću šansu da naplate barem mali dio je u činjenici da su im potraživanja osigurana razlučnim pravom. Vrijednost nekretnina sigurno ne pokriva ni približno dug koji se nakupio s godinama. Nama je u stečaju već 22 godine. Potraživanje Robnih rezervi posljedica je Vladine odluke još iz 1999. godine. Slučaj Name i njezinog duga državi najbolje svjedoči o tome kako u Hrvatskoj funkcionira stečajni postupak, koji bi trebao završiti brzo, omogućiti naplatu vjerovnicima i ako je moguće nastavak poslovanja tvrtke na zdravim nogama. Pitali smo Ministarstvo gospodarstva, odnosno Robne rezerve, protiv koga su to pokrenuti postupci za slučajeve prije 2000. godine i imaju li informacije kako su oni završili, a oni su nam tek odgovorili da su “svi kazneni postupci protiv odgovornih osoba pokrenuti putem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te da nemaju daljnjih informacija o navedenom”.