Tvorac prve gramatike hrvatskog jezika na hrvatskom jeziku

Šime Starčević (1784- 1859) poznat je po tome što je napisao dvije gramatike “Nova ricsoslovica ilircska” (gramatika hrvatskoga jezika) i “Nova ricsoslovica ilircsko-franceska” (prijevod s njemačkog). “Ricsoslovica” Šime Starčevića je prva gramatika hrvatskoga jezika pisana hrvatskim jezikom. Dotadašnje su gramatike bile pisane ili drugim jezikom (latinskim, talijanskim, njemačkim) ili su bile dvojezične
Novu kulturnu sezonu ogranak je Matice hrvatske iz Zadra započeo u četvrtak navečer predavanjem prof. dr. sc. Vjekoslava Ćosića “Manje poznati don Šime Starčević”. Predavanju je, nažalost, nazočio nevelik broj posjetitelja – tek dvadesetak.
Kako je u Matici običaj već duže vrijemem, najprvo je psojetitelje s temom i predavačem okvirno upoznao Božidar Šimunić.
– Točno prije dvije stotine godina francuski je maršal Marmont izdao dekret kojim se u škole i gimnazije ilirskih provincija kao nastavni jezik uvodi hrvatski. Takva je prosvjetna politika pogodovala Šimi Starčeviću, župniku u Ličkom Novom i on se dao na izradu dvaju hrvatskih gramatika, kazao je Šimunić.
Predavač prof. dr. sc. Vjekoslav Ćosić, profesor je Odjela za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru i dugogodišnji profesor Odsjeka za francuski jezik Filozofskog fakulteta u Zadru, autor je niza knjiga, znanstvenih i stručnih članaka, te dobitnih brojnih priznanja i nagrada za svoj znanstveno-istraživački rad.
Šime Starčević (1784- 1859) poznat je po tome što je napisao dvije gramatike “Nova ricsoslovica ilircska” (gramatika hrvatskoga jezika) i “Nova ricsoslovica ilircsko-franceska” (prijevod s njemačkog). “Ricsoslovica” Šime Starčevića je prva gramatika hrvatskoga jezika pisana hrvatskim jezikom. Dotadašnje su gramatike bile pisane ili drugim jezikom (latinskim, talijanskim, njemačkim) ili su bile dvojezične. Prva gramatika hrvatskog jzika, njegova “Nova ricsoslovica ilircska”, tiskana u Trstu 1812. godine, pisana je ikavicom.
Šime Staračević rodio se u Klancu pokraj Gospića 18. travnja 1784. Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Varaždinu, filozofiju studirao u Grazu i Zagrebu, a bogosloviju u Senju, gdje je zaređen za svećenika 1808. godine. Svećeničku službu obavljao je u Gospiću, Ličkom Novom, Udbini i u Karlobagu, od 1814. do smrti 14. svibnja 1859. Znao je latinski, francuski, talijanski i njemački jezik, a čitao je sve slavenske jezike.
Svoje je predavanje Ćosić usredotočio na drugu i manje poznatu Starčevićevu gramatiku “Nova ricsoslovica ilircsko-franceska” koja je prijevod. Iz predavanja valja izdvojiti zgodu kojom je, prema legendi, Starčević upoznao Marmonta. Naime, kada je Marmont kretao s vojnicima prema sjeveru gdje će se susresti s Napoleonom prolazio je kroz Gospić. Tamošnju je crkvu odlučio pretvoriti u konjušnicu, ali mu se, što je Marmonta silno iznenadilo, na tečnom francuskom žustro suprostavio jedan svećenik. Bio je to don Šime Starčević. Marmontu se zgoda usjekla u pamćenje, te je kasnije kada je u Ljubljani vodio Ilirske provincije pomoć tražio i od Starčevića.