Traženje zakona o besplatnom obrazovanju besprijekorno je formuliran cilj

Mogu samo ponoviti ono što je već izjavio moj kolega Emil Hilje: Zahtjevi naših studenata su opravdani i ne vidim kako bi jedan profesor mogao biti protiv njih. Ne stati uz studente u ovoj situaciji, čak i kada nismo suglasni sa svakim njihovim potezom, bilo bi po meni ne samo neinteligentno, već i ravno intelektualnom samoubojstvu. Nije mi drago što zbog blokade gubimo dragocjene sate nastave, no razumijem da su studenti bili natjerani na ovakvu reakciju. Naime, politika Vlade na području visokog obrazovanja lišena je strategije te se sastoji od taktičkog manevriranja unutar skučenih okvira četverogodišnjeg mandata. Tako je i ove godine Vlada preuzimanjem financiranja diplomskih studija za sljedeću akademsku godinu pokušala kupiti mir na još godinu dana. Studentsko odbijanje takvog “ad hoc” rješenja držim posve legitimnim. Svatko ima pravo završiti studij pod uvjetima s kojim ga je započeo, a ne ovisiti o nečijim godišnjim kapricima. To je pravo zakonom zajamčeno. Omalovažavanje bjelodanih činjenica kakvo su predstavnici “druge strane” pokazali u emisiji “Otvoreno” u utorak 21. travnja, daje za pravo studentima kada smatraju da argumenti vrijede tek kada ih se podupre ovakvim mjerama pritiska.
Ne mogu prihvatiti nazivanje ove studentske akcije nemirima, pobunom ili manifestacijom anarhizma. Obustava nastave jest radikalna mjera, no kako zadarski, tako i zagrebački studenti, provode je na iznimno civiliziran način, pokazujući zavidnu razinu akademske i građanske kulture. Oni koji optužuju za anarhizam mlade ljude koji traže donošenje zakona o besplatnom obrazovanju od Vlade i Sabora, zaslužili su jedinicu iz političke kulture. Naši su studenti jasno pokazali da baš institucije ove države smatraju nadležnima za rješavanje njihovih zahtjeva. Ako je to anarhizam, onda ne znam što nije!
Nadam se da će u interesu studenata i nastavnog procesa ova blokada biti što prije okončana. Za takvo što nužan je dijalog Vlade i studentskog pokreta, mislim da ga možemo tako nazvati. Takav dijalog Vlada zasad izbjegava, pravdajući se nejasno formuliranim ciljevima studentskog bunta i nedefiniranim studentskim vodstvom. Po mom mišljenju, traženje zakona o besplatnom obrazovanju besprijekorno je formuliran cilj. Sam državni tajnik Fuchs izjavio je da je povratak na prijašnje stanje moguć, uz redistribuciju proračunskih sredstava, ali da bi to značilo i povratak “vječnom studiranju” te pad kvalitete studija. Po tome, pitanje školarina nije za njega financijsko, već svojevrsno stegovno pitanje. Notorna je činjenica, međutim, da je već provedbom prve faze bolonjske reforme u Hrvatskoj onemogućeno otezanje studija do u beskraj. Ako je tome tako, ne vidim u čemu su studentski zahtjevi problematični. Ne shvaćam ni zašto bi se pitanje školarina trebalo prebijati preko studentskog standarda (domovi, menze), kako je to predložio kolega Fuchs. Jedinim odgovorom čini mi se da iza politike školarina stoji nešto što nema veze s ovim argumentima i s čime ni studenti ni nastavnici nisu upoznati. Strah me je da je to ono što studenti nazivaju komercijalizacijom visokog obrazovanja, kaže doc. dr. sc. Nikola Vuletić s Odsjeka za iberoromanske studije.